Reuters: “Naoružani napadač je izvršio ubistva u kurdskom kulturnom centru i obližnjem kafiću u petak u prometnom dijelu pariskog 10. okruga, zapanjivši zajednicu koja se pripremala za obilježavanje 10. godišnjice neriješenog ubistva tri aktivistkinje.”

Bilo bi previše očekivati od Reutersa da napiše koju riječ objašnjenja te bačene “koske” o deset godina neriješenom ubistvu “tri aktivistkinje”, ali kada se tako eufemistički označavaju teroristkinje, onda Paris (i šire) dobiju nerede, paljevinu, uništavanje gradova i nasilje koje se valja od petka. Naime, ubistva tri teroristkinje, “aktivistkinje” tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK), 9. januara 2013. od kojih je jedna (Sakine Cansız) bila osnivačica PKK-a, po svemu sudeći nije riješeno zato što je to bio unutarorganizacijski obračun. Uzgred, i tada je Pariz malo gorio, a PKK je demostrirao širom Evrope u desperatnom pokušaju da ta ubistva prišije na neki način Turkiye.

Bilo bi za očekivati da sada, kada je policija uhapsila 69-godišnjeg muškarca, već dokazanog rasistu, kurdska zajednica izrazi protest protiv rasističkog nasilja mirnim putem. To bi možda i bilo tako da se radi samo o kurdskoj zajednici u Parizu.

Reuters: “Šef pariske policije Laurent Nunez rekao je da je došlo do iznenadnog nasilnog zaokreta u protestima, ali još nije jasno zašto.”

Ovom grotesknom izjavom Monsieur Nunez konkuriše za titulu (poslovične) francuske sobarice vijeka. Nije jasno zašto? Da li Laurent zna ko je brkata faca luđačkog pogleda koja se kezi sa zastava koje rulja koja pali i žari Pariz i Marselj nosi? Uz toliko zastava PKK-a i Öcalana šefu pariske policije nije jasno zašto su protesti skrenuli u nasilje? Tu kanda nema pomoći...

Nasilje i destrukcija su cijena koju trenutno samo Francuska plaća ne samo zbog tolerisanja PKK teorista, nego i njihovog tetošenja, uprkos činjenici da je ta organizacija na EU listi terorističkih organizacija. Na žalost, Francuska nije jedina i ovakve “pokazne vježbe” sile će se dešavati kada god kriminalno-terorističkom kultu nešto nije po volji (a šefovi policija će se češati po glavama i pitati zašto).

Teško je u ovom trenutku ne sjetiti se bivše komesarke EU za Turkiye Kati Piri, koja je blebetala kako PKK nije opasnost za EU (samo za Turkiye). Koncept nedjeljivosti sigurnosti je daleko od šićardžijskog EU koncepta “dobrih” i “bezopasnih” terorista zato što terorišu “samo” Turkiye, dok EU koriste “samo” za propagandu, regrutovanje i prikupljanje novca (Europol).

Još je teže ne sjetiti se riječi koje je mnogo puta predsjednik Erdoğan upućivao EU (i šire): “Zmija terorizma koju hranite sopstvenim rukama na kraju će i vas ugristi.”