Bošnjaci preko religije primaju i prihvataju utjecaj orijentalnih kultura. Ovi dugi i neprekidni utjecaji unose u predislamska narodna vjerovanja kako neke sasvim nove elemente vjerovanja, tako i neke slične već postojećim. Predislamska narodna vjerovanja sastoje se od nekoliko slojeva.
Najstariji čine vjerovanja (ili njihovi ostaci) koja su zajednička svim Južnim Slavenima, pa i Slavenima općenito. Npr., staro slavensko vjerovanje u usude ili suđenice koji još na rođenju djetetu određuju životni put zadržalo se kod Bošnjaka. Međutim, pod utjecajem s Orijenta spojeno je s istočnjačkim shvatanjima o fatumu, po kome je svakom čovjeku, još prije rođenja, na čeonoj kosti ispisana sudbina koja se ne može izmijeniti: „taka mu čehra“, „taka mu nafaka“, „tako mu pisano“.
Južnoslavensko, pa i balkansko vjerovanje da muško dijete rođeno u košuljici postaje stuha, zduhač, a žensko mora (koja, kad se uda, postane vještica) sačuvalo je bošnjačko stanovništvo BiH. Hrišćansko vjerovanje u vještice (žene sa stečenim natprirodnim svojstvima, kojima one povremeno omogućavaju sebi korist, na štetu drugih) također se zadržalo i veoma je živo u Bošnjaka. Zadržani su i neki običaji i tabui vezani za dane hrišćanskih praznika koji treba da zaštite selo ili pojedinca od djelovanja vještica.
Također, hrišćansko vjerovanje u đavola, inkarnaciju zla, suprotnost dobru u dualističkim religijama, spojeno je s vjerovanjem i pričanjima o šejtanu, koja su došla s primjenom islama. U krug ovih vjerovanja o šejtanu i đavolu, gdje su kontaminirane hrišćanske i islamske predstave o tim bićima, spada i vjerovanje u džinove preuzeto s islamom.
Zanimljiva su vjerovanja u snijet ili snit, te vasuz. Naime, posebno kod Muslimanki veoma je rasprostranjeno vjerovanje u rađanje snijeti ili sniti (Mola hydatidosa, sangui nolenta ili carnosa), za koju kažu da je dobro roditi je, ali da je treba ubiti, jer će majka umrijeti ako snijet uspije da je poljubi. Za snijet nema drugog izraza, arapskog ili turskog.
Nasuprot ovome, za vjerovanje da malom muškom djetetu treba dati od svega što vidi kad neko jede kako mu ne bi izišao vasud (evladsuz – beščedan) pa poslije kao muškarac bio sterilan, drugog bosanskog, srpskog ili hrvatskog izraza nema. Kod srpskog i hrvatskog stanovništva samo se kaže da muškom djetetu valja dati od svake hrane koju vidi. Sva ova stara slavenska, prethrišćanska i hrišćanska vjerovanja, koja su zadržana i poslije primanja islama i kontaminirana sa sličnim, obogaćivana su u dugom razdoblju osmanske vladavine pod utjecajima s Orijenta i novim vjerovanjima, koja je prihvatilo i ugradilo u svoj fond vjerovanja samo bošnjačko stanovništvo.
To su vjerovanja kojima je porijeklo u islamskoj religiji, te u različitim pričanjima s Istoka. Takva su vjerovanja o džennetskim hurijama, koje četiri dana prije i deset dana poslije porođaja čekaju porodilju s pripremljenim dušecima ako na porođaju umre. Zatim pričanja o „prokletoj ptici Hanki“, koja živi između neba i zemlje i hrani se samo mirisom izgorjelih ljuski voća. Islamskog porijekla, a prihvatili su ih samo Bošnjaci, jesu vjerovanja u natprirodne sposobnosti evlija ili dobrih koji, po tom vjerovanju, mogu predvidjeti događaje, pa i svoju smrt, te nositi odsječenu glavu do mjesta gdje žele da im se načini turbe.
Mnoga turbeta, a i obični grobovi u poštivanju su postali i kultna mjesta, iako Kur'an ne propisuje ovakvo poštivanje mrtvih. Kompleks tradicijskih etnovjerovanja Bošnjaka veoma je slojevit i predstavlja jedan sinkretizam u kome su se našli i ostali elementi prethrišćanskih, hrišćanskih, predislamskih i islamskih vjerovanja, s raznih strana i iz različitih religijskih sistema.
