Na kraju Prvog svjetskog rata, Man Ray je stigao u Pariz. Svijet je ponovo dobio nadu, a s njom i novi način gledanja na stvarnost umjetnika. Tamo je upoznao Alice Prin, poznatu kao Kiki de Montparnasse, francusku manekenku, glumicu i pjevačicu u noćnim klubovima koji su pomogli oblikovati parišku kulturu 1920-ih.
Upravo je njezina gola leđa američki umjetnik ovjekovječio u svom pariškom ateljeu. Obline njene figure nalikuju krivuljama violine, pa Man Ray na donjem dijelu leđa postavlja karakteristične rupe tog muzičkog instrumenta.
Za izradu 'Ingresove violine', umjetnik je upotrijebio genijalnu tehniku koja je spojila Kikinu fotografiju s rupama u obliku slova F koristeći njegovu radiografsku metodu. Izrezao ih je na listu neprozirnog papira, zatim stavio taj predložak na fotografski papir i izložio ga svjetlu te tako urezao oblik rupa u osjetljivi papir.
Nakon dužeg izlaganja, rupe će se impregnirati u papir. Nakon toga je skinuo predložak i stavio Kikiin negativ u držač negativa svog uvećivača. Napravio je drugu ekspoziciju na istom otisku, dopustivši da se slika Kikinih leđa stopi s rupama u obliku slova F. Nakon što se razvila, dobivena slika pokazala je Kikina leđa ukrašena rupama u obliku slova F. stvarajući tako čuvenu fotografiju.
Ovom inovativnom tehnikom Man Ray izvodi jedan od prvih primjera vizuelne metafore. U njoj odaje počast briljantnom slikaru Ingresu, njegovim aktovima i hobiju sviranja violine kada nije slikao. I također ističe da tijelo nije samo tijelo, već se može promatrati kao instrument spreman za sviranje.
Djelo je ušlo u historiju, do te mjere da je postalo veika želja kolekcionara. Tako je 2022. godine postalo najskuplja fotografija u historiji, kada je na aukciji u New Yorku 2022. godine prodana za 12,4 miliona dolara.
Kako bi reproducirao djelo, Man Ray je fotografirao gotov pojedinačni otisak pomoću fotoaparata veličine 5 x 7 inča, čime je napravio negativnu kopiju (koja se nalazi u Pompidou Centru u Parizu. Svi sljedeći otisci koje je odobrio Man Ray napravljeni su od nje.
Jedan od njih izveden 1970. je onaj koji je Christie's ovih dana prodao na aukciji za 120.000 eura (procijenjena početna cijena utvrđena je između 40.000 i 60.000). Primjerak je pripadao zbirci Marion Meyer. Ova Njemica bila je udana za Marcela Zerbiba, preminulog likovnog urednika. On je bio taj koji je 1960-ih potaknuo Mana Raya da napravi malu seriju 'The Objects of My Affection', o kojoj je potonji maštao cijeli život.
Nakon Man Rayeve smrti 1976. godine, njegova žena Juliet bila je preplavljena zahtjevima za certifikaciju njegova rada. Meyer, kojeg je umjetnik zamolio da se brine o njegovoj ženi, osnovao je međunarodnu udrugu za dokumentiranje njegove umjetnosti. "Bio je to ogroman projekt, ali je obavljen", rekao je. “Vrlo je malo stvari koje ne znamo. Skoro 60 godina posvetio sam svoj život Man Rayu i osjećam da mu više ne trebam. To je to, ostvario sam svoj cilj.“
