Čini se da svijet živi instaliran u gerontokratiji. Prije deset godina samo je jedna od 10 najmnogoljudnijih zemalja svijeta imala vođu starijeg od 70 godina. Bio je to slučaj Indije i Manmohana Singha, koji će na kraju predati palicu aktuelnom premijeru, hinduističkom nacionalisti Narendri Modiju, koji je na putu prema svom trećem mandatu na čelu države.

Danas osam od tih 10 zemalja već ima vođu koji je na vlasti sedam ili osam godina. Veterane koji vladaju nad više od polovine svjetske populacije. Indija je, naprimjer, ponovo ušla na popis. Modi, koji je na vlast došao sa 63 godine, prošlog je septembra napunio 73 godine.

Jedina iznimka do sada su bili Indonezija i Pakistan, ali dvije prenaseljene azijske zemlje, koje su održale izbore početkom 2024., blizu su gubitka tog statusa. Kontroverzni bivši general Prabowo Subianto, pobjednik izbora u Indoneziji, ima 72 godine. Isto kao Shehbaz Sharif, novi pakistanski premijer.

Nema sumnje: svjetski lideri su sve stariji. Ali šta se dogodilo da se ovaj trend održi? Uzroci su, kažu stručnjaci, različiti i ovise, među ostalim, o političkom sistemu i regiji. Glavni razlog je, ističu, konsolidacija autokratskih režima ili autoritarno povlačenje demokratija.

Najbolji primjeri su Kina Xi Jinpinga, Rusija Vladimira Putina i Bangladeš Sheikh Hasine. Godine 2022. Xi je započeo svoj treći mandat na čelu Komunističke partije Kine. Imao je 69 godina. Putin, koji je na vlast došao 1999. u dobi od 47 godina, u Kremlju je već četvrt stoljeća. Dok je Sheikh Hasina, koja je na dužnosti 16 godina, osigurala peti mandat na izborima u januaru prošle godine. Kći oca nacije ima 76 godina.

Drugi uzroci, već na području najčvršćih demokratija, ukazuju na sve zahtjevnije zapreke ulasku mlađih u politiku. U Sjedinjenim Državama, na primjer, pobjeda na izborima zahtijeva sve više sredstava, što je faktor koji daje prednost etabliranim političarima s dobro podmazanim mrežama donatora.

Taj se okvir, međutim, direktno sukobljava s preferencijama većine biračkog tijela. Američki birači preferiraju predsjednika mlađeg od 70 godina, pokazalo je nedavno istraživanje Pew Research Centera. Mnogi su zabrinuti da bi loše zdravlje moglo biti problem za Joea Bidena i njegovu glavnu alternativu, Donalda Trumpa.

Sadašnji stanar Bijele kuće najstariji je predsjednik u historiji Sjedinjenih Država. Na dužnost je stupio u dobi od 78 godina, a u slučaju reizbora drugi bi mandat završio s ni manje ni više nego 86 godina. Biden je deveti najstariji šef države ili vlade na svijetu, a na popisu se nalazi i Brazilac Lula da Silva sa 78 godina. Istina je da je Trump sa svojih 77 godina mlađi od Bidena, ali bio bi među 25 najstarijih svjetskih čelnika.

Trend nije ekskluzivan za Bijelu kuću, već se proteže i na Senat i Zastupnički dom. Tu se može pronaći nekoliko primjera, od bivše demokratske predsjednice Nancy Pelosi do čelnika republikanske manjine u Senatu Mitcha McConnella koji je nedavno objavio da u 82. godini života odlazi s položaja.

U čvrstom američkom dvostranačkom sistemu mladi političari često moraju krenuti s dna u jednoj od dvije velike političke porodice. Taj ekosistem komplicira pojavu lidera sličnih Emmanuelu Macronu, najmlađem predsjedniku Pete Francuske Republike, koji je u Jelisejsku palaču stigao u dobi od 39 godina.

Evropa je općenito izbjegavala trend biranja viših čelnika. Slučajevima bivše finske premijerke Sanne Marin dodaju se oni Dankinje Mette Frederiksen, Estonke Kaje Kallas ili Talijanke Giorgie Meloni. Slučajevi kakve je sve teže pronaći u drugim dijelovima svijeta.