KORITA su selo u području Meke Grude, udaljeno od Bileće oko 18 km zračne linije na sjeveroistočnu stranu. Pod imenom Korita selo se spominje u Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine. Tada je bilo zimsko stanište džemata Radoje, sina Miloša i džemata Pavke, sina Veselka. Godine 1885. u selu (Korito) je popisano 80 istočno pravoslavnih; godine 1910. (Korito, seoska općina Mirilovići) – 126 srpsko-pravoslavnih.

Godine 1991. u Koritima je popisano 211 Srba.

Kod savremenog pravoslavnog groblja, u Koritima, oko 2 km pokraj ceste ka Gacku, s desne strane, raspoređena na 4 obližnja tumula, nalazi se nekropola sa 28 stećaka (17 ploča, 10 sanduka i 1 krstača). Ukrašena su 4 visoka sanduka. Njihovi ukrasni motivi su arkade i nizovi rozeta u vijencima. Spomenici su orijentirani po pravcu Z - I, "ali manji broj leži po pravcu S - J, odnosno po pravcu SZ - JI."

U bošnjackoj narodnoj pjesmi "Svatovsko groblje na Koritima" govori se o hajdučkoj zasjedi koju su muslimanskim svatovima mladoženje Hadže Rišljanina u Koritima postavili hajduci, harambaše Limun, Vuk od Morače i Bajo Pivljanin. U napadu na svatove neki od svatova su ubijeni, s njima i mlada Hanka, koju su svatovi vodili iz Kosovske Mitrovice u Risan, i Hankin brat Muhamed. Na samrti, Hanka govori svom mladoženji:

"Nego, Hadžo, obadva ti sv'jeta,

Nosi mene u kršna Korita,

Ukopaj me pokraj druma puta,

Pokraj mene brata Muhameda;

udari nam mramor-kamenove,

nek' se znade gdje smo ukopani (...).

Te grobnice i danas se znadu,

i zovu se groblje od svatova.'

"Svatovsko groblje" u Koritima jeste nekropola stećaka. "Svatovsko groblje" čest je naziv za nekropole stećaka. "Mramor-kamenovi" sa Svatovskog groblja – a mramor kamenovi etimološki se bitno razlikuju od nišana – jesu stećci. Na stećke posebno ukazuju navodi u kojima se kaže "te grobnice i danas se znadu". Da je riječ o nišanima, u pjesmi bi stajalo "ti nišani i danas se znadu".

Također, navodi iz pjesme "Ukopaj me pokraj druma puta" odgovaraju korićanskoj lokaciji stećaka, koji se nalaze "s desne strane ceste ka Gacku".

Hivzija Hasandedić u Koritima, uz nekropolu stećaka, potvrđuje i muslimanske nišane.

Prema Hasandedićevim informacijama, na svatovskim grobovima „bili su nišani bez natpisa s nekim ucrtanim crtežima koji su davno uništeni". „Ucrtani crteži" ukazuju na najstarije muslimanske nišane.

Iz austrougarskog popisa iz 1910. godine vidi se da su Bošnjaci u Koritima bili većinsko stanovništvo, koje je za nekropolu stećaka imalo svoj autentičan naziv "Svatovsko groblje". Sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je Šefik Bešlagić prikupljao podatke o korićanskoj nekropoli, u tom naselju više nije bilo Bošnjaka. U Koritima su tada živjeli doseljeni Srbi, koji su pored nekropole stećaka podigli svoje novo groblje. Doseljenim srbima naziv "Svatovsko groblje", za nekropolu, nije bio poznat.

U narodnoj pjesmi „Svatovsko groblje na Koritima“ opredmećeno je bošnjačko narodno predanje koje, s aspekta povijesnih nadgrobnih spomenika Bošnjaka, i stećke i nišane podjednako tretira bošnjačkim nadgrobnim spomenicima.

U još jednoj bošnjačkoj epskoj pjesmi "Svatovsko groblje" jeste nekropola stećaka. U Morinama, selu koje se nalazi oko 16 km zračne linije na sjeveroistočnu stranu od Nevesinja, imenom "Svatovsko groblje" naziva se nekropola stećaka na kojoj je 59 spomenika (18 ploča, 36 sanduka i 5 sljemenjaka). To je takozvano "Svatovsko groblje na Morinama", kako se zove jedna bošnjačka epska pjesma. U navedenom groblju, odnosno nekropoli stećaka, je "ukopan Mostarlija Mujo i njegovi kićeni svatovi."

„Svatovska groblja“ iz bošnjačke epike, koja se odnose na stećke, u srpskoj i hrvatskoj epici izostaju, što je komplementarno masovnim spskim i hrvatskim uništavanjima stećaka, o čemu je već bilo riječi. Bošnjačka "Svatovska groblja" na svoj način pokazuju da su stećci bošnjački nadgrobni i kulturni spomenici.

(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)