Uprkos svim predviđanjima opozicijskog lumpenproletarijata, uprkos svim ulaganjima "stranog faktora", među ostalim stotina i stotina miliona eura utrošenih u njihove medijske servise, uprkos svoj buci koju je stvarala armija njihovih tzv. nezavisnih analitičara i tzv. dežurnih intelektualca, koji su nametali tzv. kritičnu misao i širili famu o ugroženosti od režimskih botova, a u suštini širili defetizam i očaj, desio se suštinski preokret koji je vrijedan pažnje.
Na koncu, bitan je za Bošnjake općenito.
Od lokalnih izbora 2020. godine Narod i Pravda i Naša stranka forsirale su priču o učešću mladih u politici. Željeli su time nametnuti dojam energizirane nove snage koja će zemlju mijenjati "iz temelja".
Međutim, zaprepaštenje u redovima "Trojkaša" nastaje u trenutku uočavanja strukture posjetitelja skupova Stranke demokratske akcije tokom izborne kampanje 2022. godine. Preko ramena seniora političke i društvene scene zapažamo mlade ljude. Mnoštvo njih! I sve ih je više i više. Na društvenim mrežama ne srame se reći da su SDA, dakle, paralelno se odvija proces emancipacije i odmak od poslovičnog bošnjačkog autošovinizma. I možda je to već sada najveća pobjeda SDA. Projekt nametanja neminovnosti uništenja najveće bošnjačke stranke rodio je kontraefekt.
Oni koji ne razumiju bošnjački narod, ujedno su ga i podcijenili. SDA je proizašla iz naroda, i tu je kvaka. Naravno, primjećuje se i prekalibracija retorike predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, koji je očito "prelomio" te se u potpunosti ostvaruje kao autentični bošnjački lider. Čude se bezmalo mnogi, pogrešno to pripisujući njegovom strahu da bi "poraz značio njegov potpuni kraj", ali istodobno iskazuju i čuđenje i strahopoštovanje od tolike agilnosti i motiviranosti predsjednika SDA. To i ne treba čuditi s obzirom na to da je za sada jedina referenca Izetbegovićevog protukandidata Denisa Bećirovića to da stoji nasuprot predsjednika SDA. Bez karizme, bez odlučnosti, pojavom sredovječnog birokrate umornog od sjedenja u parlamentarnim klupama i "papanja" supica s državnog budžeta, Bećirović sam po sebi nema nikakve šanse i opozicija računa jedino na svoje ujedinjavanje i brojnost. A da ih hvata panika, saznaje se upravo iz njihovih redova.
Što se mladih i SDA tiče, atmosfera sa skupova ponavlja se i na izbornim listama i u strukturama lokalnih odbora. Mnoštvo mladih i visokoobrazovanih. Potpuno suprotno od slike koju su željeli nametnuti o SDA kao "seljačkoj stranci" koja je "nemoderna" i "nazadna", pritom je i "korumpirana" i "radikalna". Ne postoji negativna etiketa koju nisu pripisali SDA, a ipak se desilo upravo suprotno. Umjesto općeg dezerterstva stvorena je atmosfera regrutacije i pomlađivanja. Razlog za ovu pojavu ne može biti samo inat, iako ni njega ne treba podcijeniti. Možda je upravo u sloganu SDA (Sigurno) nešto što može u sebi sažeti ono što su prepoznali mladi ljudi. Moglo bi se do u beskraj analizirati šta je uzrokovalo ovaj efekt, a treba tek napomenuti da je sigurno pomoglo i čišćenje stranke od naplavina neokomunističkih apartčika, spletkara i kompleksaša poput Aljoše Čampare, kojima je vrhunaravna fascinacija i kulturološki doseg prvoga reda kada ih po ramenu potapšaju Mustafići ili Pašovići.
Politika je sinteza mnogih vještina i faktora pa i pozicija mladog čovjeka u politici treba da bude oslonjena na iskusne predvodnike, uz dobijanje mjesta za vlastiti napredak i ideje. Mladi su očito osjetili da u politici trebaju biti uz prekaljene i dokazane, one koji znaju držati kormilo, ali i poštovati i pozicionirati njihov entuzijazam i polet. Ništa nemaju od onih koji će ih okupljati samo da bi popravili prosjek godina na stranačkim skupovima i koji će ih koristiti kao statiste u svojim samoljubivim selfijima. Medeni mjesec "Trojke" davno je prošao, te selfiji i populizam s društvenih mreža više ne piju vode. Ideološka dezintegracija "Trojke", ako je integracije ikada i bilo, intenzivizira se glasnim pojavama ruralnih primitivaca poput Fuada Kasumovića i Mirsada Kukića.
S druge strane, Izetbegović je postao ideološki direktan, pa to autentično iskustvo prepoznaju mlađi ljudi koji se prepoznaju u SDA, a i SDA je počela prepoznavati njih. SDA ima vrlo uspješnog najmlađeg načelnika u Bosni i Hercegovini (Vedad Jusić u Brezi) i najmlađeg vrlo uspješnog premijera u Bosni i Hercegovini (Irfan Halilagić u Tuzlanskom kantonu), međutim, za sada se ove očite vrijednosti od strane "Jedanaestorke" čak i ismijavaju. Bit će da su njihovi mladi - nova snaga, a da su SDA mladi - botovi. Upravo iz ovakvog podcjenjivanja i rodio se preokret. SDA postaje kadrovski najmlađa stranka u Bosni i Hercegovini. I ti mladi ne srame se ni svog identiteta, ni svog lidera, ni svoje stranke. Digli su zastave i s njima mašu. Kolone novih generacija u SDA postale su nova stvarnost. Mlada lica koja viđamo ne mogu se umontirati na brojne fotografije.
Pobjeda je to SDA prije svake druge pobjede. Zašto je to bitno za Bošnjake općenito? Vrlo jednostavno, jer je SDA najveća bošnjačka stranka proizašla iz bošnjačkog naroda, jer to znači da Bošnjaci politički dosežu zrelost.
