Koridor Lobito vodi od Zambije, Demokratske Republike Kongo, do angolske luke Lobito. To je gigantski poduhvat suprotstavljanjen ekonomskim nastojanjima Kine. U Africi se gradi oko 800 kilometara nove pruge. Sa početnih 1,6 milijardi dolara finansirat će se 1.500 vagona, 35 lokomotiva, nadogradnja postojećih željezničkih pruga i lučkih terminala. SAD su već izdvojile dodatnih 2,3 milijarde dolara za željeznicu i prateće projekte rudarstva i rafinerija, najviše u kreditima Razvojne finansijske korporacije i Izvozno-uvozne banke.

U igri je ogroman kapital: Kongo i Zambija su najveći afrički proizvođači bakra, sa 2,3 miliona i 797.000 tona u 2022. godini. Bakar je ključan za izgradnju električnih baterija, vjetroturbina i priključaka za punjenje električnih automobila. Angola je također bogata resursima i posjeduje rezerve 32 od 51 minerala koji su vitalni za zelenu tehnologiju. 

Projekt Lobito se oblikuje kao ključni test spremnosti Zapada da se suprotstavi Kini u Africi. Da bi uspio, Zapad sada mora mobilizirati privatni sektor i oduprijeti se vlastitim protekcionističkim porivima. Ali Lobito dolazi u povoljno vrijeme. Kineske afričke investicije padaju, a i SAD i EU obećavaju finansijsku podršku za projekat.

Tokom proteklih decenija, Peking je izgradio puteve, luke i drugu infrastrukturu širom Afrike, čime je stekao kontrolu nad bogatim mineralnim resursima ovog kontinenta. Kineski zajmovi često sadrže kaznene uslove i rizik od dužničke zamke. Šri Lanka nije platila svoje kredite uzete za izgradnju luke Hambantota što je dovelo do kraha države. Više od polovine kineskih zajmova od 1,1 bilion dolara za zemlje sa niskim i srednjim prihodima ušlo je u svoje periode otplate glavnice, što je navelo Peking da smanji izloženost problemu duga. Kineske direktne strane investicije u podsaharskoj Africi pale su za 55 posto u 2022. u odnosu na 2021. godinu.

Vlade Angole, Zambije i Konga su to primile na znanje i počele da se udvaraju Zapadu. Kada je predsjednik Joe Biden ugostio predsjednika Angole  Joãa Manuela Gonçalvesa Lourença  u Ovalnom uredu prošlog novembra, Lourenço je pohvalio Bajdenov pristup kontinentu i rekao da njegova zemlja želi da razvije veće ekonomske i sigurnosne veze sa SAD.

Projekat koridora Lobito već se formira. Evropske kompanije Trafigura, Mota-Engil i Vecturis dobile su 30-godišnju koncesiju od tri afričke nacionalne vlade. Započeli su nadogradnju 500 kilometara postojećih pruga i povećanje kapaciteta luke Lobito. 

Ostvaren je napredak u finansiranju. Afrička razvojna banka i Afrička finansijska korporacija pružaju organizaciju za upravljanje novcem i projektima. Na forumu za investitore u februaru svoje učešće najavile su kanadske, japanske, holandske i kongoanske kompanije, uključujući i neke državne kompanije.

Ali prepreke ostaju. Neodrživi državni dug Zambije doveo je do kašanjenja plaćanja i restrukturiranja duga. Građanski rat u istočnom Kongu prijeti da prekine izgradnju željezničke dionice u Kongu. 

Nedostatak transatlantskog sporazuma o ključnim mineralima predstavlja još jednu prepreku. Bez zajedničkih američkih i EU standarda za minerale, uvoz bi mogao biti predmet carina i kašnjenja. Do sada saveznici nisu ponudili afričkim mineralima slobodan ulazak na tržište. Potencijalno rješenje bilo bi proglašavanje koridora Lobito i luke posebnom ekonomskom zonom koja bi dobavljačima omogućila pun pristup tržištima EU i SAD.

Zvaničnici EU i SAD se nadaju da će se uhvatiti u koštac s barem nekim od ovih izazova stvaranjem lokalnih, dobro plaćenih radnih mjesta. EU daje grantove, a SAD do sada izdaje koncesione zajmove u ukupnom iznosu od više od 1,6 milijardi dolara za finansiranje željeznice Lobito i susjednih industrija i lanca opskrbe kritičnim mineralima. Ovim će se također finansirati izgradnja 5G tornjeva i solarnih panela, te ulaganja u hladnjače, što će pomoći izvozu lokalne poljoprivrede. Plan također uključuje izgradnju rafinerija duž željezničke pruge i blizu luke Lobito, što je odgovor na dominaciju Kine nad svjetskim kapacitetima za preradu. 

Ako bude uspješan, projekt Lobito mogao bi označiti prekretnicu u suprotstavljanju kineskom Pojasu i putu. Neuspjeh bi značio dopustiti Kini da ojača svoj stisak u Africi i nad ključnim mineralima za globalni razvoj.