Nakon nekoliko mjeseci zastoja na frontu, regularna sudanska vojska posljednjih je sedmica doživjela kolaps na više strateških pozicija u zemlji suočena s brzim napredovanjem paravojnih Snaga za brzu podršku u ratu za vlast koji pustoši naciju od aprila ove godine. Napredovanje paravojne formacije prati ozbiljno kršenje ljudskih prava, izaziva paniku i nemir na teritorijama koje vojska još uvijek kontrolira, a događa se u nedostatku značajnije diplomatske inicijative za zaustavljanje sukoba.
U utorak su Snage za brzu podršku preuzele kontrolu nad Wad Madani, jednim od najvažnijih gradova u Sudanu, uz malo otpora. Grad, u kojem živi 700.000 ljudi, nalazi se oko 130 kilometara južno od glavnog grada Kartuma, a posljednjih je mjeseci postao i sigurno utočište za stotine hiljada interno raseljenih ljudi i ključno logističko i operativno središte agencija za humanitarnu pomoć.
Kao i u ostalim područjima koja su zauzeli, paravojne jedinice opljačkale su Wad Madani, prema lokalnim civilnim organizacijama. One tvrde da imaju provjerene slike ubistava, mučenja, spaljivanja i sakaćenja tijela u državi Gezira, čiji je Wad Madani glavni grad.
U danima prije dolaska te formacije, vojne su vlasti također uhapsile bez propisnog postupka i zbog njihovog etničkog profila brojne ljude koje su optužili da su dio ćelija spavača povezanih sa Snagama za brzu podršku.
Rat u Sudanu izbio je u aprilu zbog nepostojanja dogovora između vojske i Snaga za brzu podršku o reformi sigurnosnog sektora i njihove nemogućnosti da učvrste svoju vlast nakon izvođenja zajedničkog državnog udara krajem 2021. Državni je udar okončao krhku demokratsku tranziciju koja je u zemlji započela dvije godine ranije, nedugo nakon što je bivši predsjednik Omar Al Bashir svrgnut nakon 30 godina na vlasti.
Od srijede, najmanje 300.000 ljudi je pobjeglo iz države Gezira dok su paravojne formacije napredovale. Zbog nedostatka prijevoza, mnogi su to učinili pješke, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM). Prije nego što je rat došao do te oblasti, gotovo šest miliona ljudi živjelo je u Geziri, uključujući 500.000 interno raseljenih osoba, od kojih je više od 85.000 bilo u Madaniju, prema IOM-u.
Pad Wad Madanija i praktički cijele Gezire prekinuo je rad humanitarnih agencija koje su bile na tom području, uključujući UN-ov Svjetski program za hranu koji je obustavio svoju pomoć za više od 800.000 ljudi. Gezira je također najplodnija država u Sudanu, a strahuje se da će dolazak rata smanjiti poljoprivrednu proizvodnju.
Prije napada na Wad Madani, Snage za brzu podršku učvrstile su svoju kontrolu i prisutnost u zapadnoj regiji Darfur, njihovom tradicionalnom feudu i gdje su od kraja oktobra preuzele učinkovitu kontrolu nad pet od šest država koje ga čine. Najznačajniji uspjeh bilo je zauzimanje Nyale, glavnog grada Južnog Darfura i drugog najvećeg grada u Sudanu.
I u ovim regijama napredak paravojnih jedinica praćen je smrću stotina civila, hiljadama raseljenih osoba, selektivnim ubistvima, silovanjima, proizvoljnim pritvaranjima, mučenjima, pljačkama i optužbama za etničko čišćenje. Najgori zločini dokumentirani su u Ardamati, predgrađu glavni grad Zapadnog Darfura, El Geneina, gdje su pripadnici Snaga za brzu podršku i njihove savezničke arapske milicije izveli masakr etničkih Masalita. Prema podacima lokalne grupe za ljudska prava, ubijeno je više od 1300 ljudi, uključujući djecu i starije osobe.
Brzi pad Wad Madanija i cijele Gezire, koji su se tradicionalno držali podalje od sudanskih perifernih sukoba, izazvao je duboku zbunjenost i nepovjerenje prema vojsci i kritiku prema vojnom vodstvu, uključujući i kritiku komandanta Abdela Fatte al Burhana.
Među onima koji su digli glas su prodemokratski sektori, ali sada i čelnici sudanskog islamističkog pokreta, koji zadržava utjecaj unutar vojske i jedan je od njezinih glavnih saveznika. Oružane snage su tvrdile da istražuju njihovo povlačenje iz Madanija, nešto što nisu učinile u Darfuru. Nadalje, strah od paravojnih jedinica izazvao je pozive na regrutiranje i ubrzavanje obuke i isporuke oružja novim regrutima, a neke naoružane skupine na istoku zemlje zauzimaju položaje.
Pad Gezire također otvara novo poglavlje u ratu, jer stavlja Snage za brzu podršku u mnogo bolju poziciju za održavanje ofanzive prema susjednim državama, kao što su Gedaref i Sennar, dok se vojska pokušava pregrupirati. Oružane snage zadržale su samo male dijelove teritorije u državi Kartum, uglavnom ograničene na utvrđene vojne baze, kao i veći dio istoka i sjevera zemlje.
U Darfuru je sva pažnja usmjerena na glavni grad sjeverne države, Al Fasher, u kojem živi više od milion ljudi, od kojih su mnogi raseljeni iz drugih država u regiji. Tamo se nalazi posljednji veliki bastion vojske u regiji i nekoliko velikih oružanih pokreta mobilizirano je za odbranu grada u slučaju da bude napadnut.
Najnoviji pomaci paravojnih snaga dogodili su se manje od dvije sedmice nakon što je blok istočnoafričkih zemalja (IGAD) objavio, nakon sastanka u Djiboutiju, da su se čelnici suprotstavljenih snaga u Sudanu dogovorili sastati se za manje od 15 dana. Ova informacija je brzo demantirana. Glavni pregovori između strana održani su u Džedi pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država, iako je posljednja runda, u oktobru, ponovno završena bez napretka.
U sukobu je već ostalo na hiljade mrtvih te je izazvano veliko razaranje i humanitarna kriza bez presedana u zemlji koja, trenutno, ima najviše interno raseljenih ljudi na svijetu.
