Stolac je prepoznatljiv grad u Hercegovini s izuzetno bogatim kulturno-historijskim naslijeđem. Stolac je dao Bosni i Hercegovini jako mnogo uspješnih pojedinaca iz različitih društvenih polja, zbog čega se često ističe da je ova sredina prva u Bosni i Hercegovini po udjelu visokoobrazovanih. Posebno je izražena dominacija stolačkog kraja na polju književnosti, umjetnosti i drugih društvenih nauka, što se vidi kroz kadar univerziteta u Mostaru, Sarajevu i drugim gradovima.

Razloga za takvo stanje jeste mnogo, a zahvaljujući knjizi dr. Zlatka Hadžiomerovića Društveni razvoj Stoca od 1918. do 1941. godine, možemo se upoznati s društvenim procesima u Stocu između svjetskih ratova. Ova knjiga daje temeljne informacije o društvenim odnosima u Stocu kroz koju možemo bolje sagledati i razumjeti trenutno stanje u Stocu. Autor je posebno obradio biografije znamenitih Bošnjaka iz Stoca: Hajdara Čekre, dr. Zaima Šarca, učesnika ZAVNOBiH-a, i Hamida Dizdara.

Djelovanjem nacionalnih kulturnih udruženja za vrijeme Austro-Ugarske udareni su temelji kasnijeg društvenog razvoja Stoca. Presudnu ulogu u afirmaciji Bošnjaka odigrao je “Gajret”, kod Srba “Prosvjeta”, a kod Hrvata “Napredak”.

Dr. Zlatko Hadžiomerović (1956) je historičar, predsjednik BZK “Preporod” Stolac, raniji direktor Druge gimnazije Mostar te ministar obrazovanja i kulture HNK, odnosno dugogodišnji političar, član SDA. Na početku rata aktivno se uključio u odbranu domovine, odnosno u borbu protiv srpsko-crnogorskog agresora. Zarobljen je od HVO-a 1. jula 1993. i sproveden u logore Dretelj i Gabela, gdje je bio zatočen do 15. decembra 1993. godine. Po izlasku iz logora uključuje se u Armiju RBiH i istovremeno s vojnim obavezama bio je angažiran u održavanju nastave u mostarskim školama. Dr. Hadžiomerović je izuzetno aktivan na društvenim mrežama, gdje kroz serijal Iz stolačke sehare konstantno radi na afirmaciji kulture pamćenja. S dr. Hadžiomerovićem razgovaramo o njegovoj knjizi i aktuelnim dešavanjima u Stocu.

STAV: U kakvom je stanju Stolac, odnosno Bošnjaci stolačkog kraja, dočekao Prvi svjetski rat i uspostavljanje prve zajedničke države južnih Slavena 1918. godine?

HADŽIOMEROVIĆ: Stočani su pružili žestok otpor austrougarskoj okupaciji, zbog čega su bili kažnjeni plaćanjem kontribucije u iznosu od 100.000 fiorina, što se negativno odrazilo na njihov standard. Nova vlast je ubrzo počela raditi na uspostavljanju svoje administracije čiji su nositelji bili uglavnom doseljenici ili lokalno katoličko stanovništvo. Ulaganja u javnu infrastrukturu (putevi, vodovod, popravljanje tvrđave, gradsko kupatilo, bolnica...) i privredu (otkup duhana) su pozitivno utjecala na ukupni razvoj društva.

U Prvom svjetskom ratu Hercegovina je imala ogromne demografske gubitke, što se vidi upoređivanjem zadnjeg austrougarskog popisa i prvog u okviru SHS Kraljevine. Najmanji gubitak imalo je katoličko stanovništvo. Stolački srez je po popisu iz 1885. godine imao 21.500 stanovnika, da bi do 1910. godine broj stanovnika narastao na 34.536, dok je na prvom popisu u SHS broj stanovnika bio 34.221. U toku austrougarske vladavine najviše se smanjilo muslimansko stanovništvo iseljavanjem u Osmansko Carstvo.

STAV: Kakve su bile društvene prilike u Stocu između svjetskih ratova?

HADŽIOMEROVIĆ: Za vrijeme austrougarske okupacije u Stocu su osnovana i djelovala brojna udruženja koja su se jednonacionalno organizirala ili po esnafima. Poseban značaj među njima su imali srpska “Prosvjeta” (1902), bošnjački “Gajret” (1903) i hrvatski “Napredak” (1904). Njihovi osnovni zadaci su bili pomaganje siromašnih đaka i studenata, odnosno uspostavljanje nacionalne inteligencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca.

Otpor Bošnjaka prema obrazovanju u svjetovnim školama za vrijeme austrougarske okupacije je učinio ovaj narod najnepismenijim dijelom bosanskohercegovačkog društva, što je dodatno otežavalo njegov razvoj u međuratnom periodu. Pored navedenog, nacionalna dezorijentacija, odnosno suprotstavljanje strana koje su vodile prosrpsku, odnosno prohrvatsku politiku u okviru samog “Gajreta” i među predstavnicima Bošnjaka dodatno je crpilo resurse Bošnjaka.

STAV: Na kulturni razvoj Stoca najvećeg udjela imalo je djelovanje “Gajreta” između svjetskih ratova. Međutim, na osnovu Vaših istraživanja, stječe se dojam da su Stočani mnogo više dali “Gajretu” i bosanskohercegovačkom društvu općenito pa te rezultate rada i danas vidimo.

HADŽIOMEROVIĆ: Kroz moja istraživanja došao sam do zaključka da je rad društva “Gajret” u Stocu između 1921. i 1941. godine bio veoma aktivan i plodonosan. “Gajretu” pripada zasluga za školovanje više stotina stolačkih učenika, što je imalo presudan utjecaj na njihovu budućnost i ukupni društveni razvoj Stoca.

Statistički podaci iz 1935. godine pokazuju nam da je od svih gradova u Bosni i Hercegovini samo Sarajevo imalo veći broj stipendista “Gajreta”, njih 326. Stolac se nalazi na drugom mjestu s 231 stipendistom, što je ukupni broj stanovnika zaista veliki uspjeh. Mostar (204), Tuzla (140), Trebinje (113) s daleko većim brojem stanovnika su zaostajali za Stocem. Rukovodstvo i aktivisti “Gajreta” nisu imali nikakve naknade za svoj rad, pa je time veći i njihov doprinos obrazovanju mladih stolačkog kraja.

Koliko je bio interes za školovanjem Stočana, najbolje pokazuje dopis Glavnog odbora u Sarajevu naslovljen na Mjesni odbor “Gajreta” u Stocu da su “oni već ispunili odobrenu kvotu upisa te da ne mogu dobiti nove stipendije”. Reakcija rukovodstva Mjesnog odbora se ogledala kroz vršenje dodatnog pritiska najavom ostavki.

Pored navedenog, u važne uspjehe “Gajreta” spada i otvaranje čitaonice u Stocu 1930. godine, koja je imala višenamjensku ulogu. To je bio prostor za druženje članova i članica “Gajreta” i mjesto gdje je dolazila dnevna štampa.

Bez sumnje, najveći uspjeh stolačkog “Gajreta” jeste otvaranje Ženske stručne škole 1936. godine. Ovo je bio veliki iskorak zbog tadašnjeg općeg negativnog stava Bošnjaka prema obrazovanju ženske djece u svjetovnim školama. Otvaranjem ove škole pale su sve predrasude vezane za takve stavove, a tradicija školovanja učenika tekstilne struke očuvala se do 1992. godine. Ova škola je po mnogim segmentima bila ispred vremena jer su učenici već u toku školovanja bili osposobljeni za praktični rad preko kojeg su prikupljali sredstva za funkcioniranje i održavanje škole i nabavku mašina i repromaterijala.

Nažalost, imovinsko stanje Bošnjaka stolačkog kraja nije moglo pratiti aktivnosti “Gajreta”, odnosno troškove stipendija, ali ljudski kapital koji je Stolac podario ne samo bosanskohercegovačkom nego jugoslavenskom društvu pokazuje višestruki značaj ulaganja u obrazovanje.

Kad su u pitanju druga dva naroda, njihov status možemo analizirati kroz djelovanje HKD “Napredak” i SPD “Prosvjeta”. Zajednička sudbina sva tri društva jeste manjak sredstava, velike potrebe za stipendiranjem i radom s mladima te ulaganje ogromnog truda rukovodstava.

STAV: Predsjednik ste općinskog odbora BZK “Preporod” Stolac, koji je prošle godine obilježio 30 godina od reaktiviranja. Kakve su trenutne aktivnosti i projekti BZK “Preporod” Stolac?

HADŽIOMEROVIĆ: Pored promocija knjiga, u januaru planiramo obilježiti godišnjicu rođenja Alije Isakovića, a u februaru Hamida Dizdara. Ako epidemiološki uvjeti budu dozvoljavali, planirana je posjeta potomaka hercegovačkih Bošnjaka iz mjesta Halilbeyli kod Izmira i jedna tribina s njima kroz koju želimo nama približiti njihov život u Turskoj.