Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske i veliki prijatelj Bosne i Hercegovine, već duže je vrijeme u penziji, ali, kako sam kaže, ne miruje od politike. Predano prati dešavanja u regiji i upozorava na devijacije koje su iz dana u dan sve prisutnije. Iako smatra da je nemoguć novi sukob na ovim prostorima zbog izostanka podrške snagama koje bi možda i željele nered, u razgovoru za Stav nije krio zabrinutost zbog uskrsnuća retrogradnih političkih ideja Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

Predsjednik Mesić, kako ga stanovnici naše zemlje i danas zovu, govorio je o političkom promašaju aktuelnog lidera Hrvatske Zorana Milanovića, koji je odlučio 11. jula doći u BiH a ne posjetiti Srebrenicu niti se susresti s članovima Predsjedništva BiH, o peripetijama u vezi s izmjenama izbornog zakonodavstva u našoj zemlji i nerealnim uvjetovanjem Dragana Čovića i njegove stranke, ali i o novim prijetnjama svim državama u okruženju koje dolaze iz Srbije, a manifestiraju se kroz realizaciju ideje “srpskog sveta”.

Prije nego što je dao svoje viđenje situacije u našoj zemlji, zamolili smo ga da prokomentira aktuelnu situaciju u Republici Hrvatskoj koja je također poprilično složena.

STAV: Turbulentno je i na političkoj sceni u Hrvatskoj. Jedna od posljednjih udarnih vijesti bila je da je Miroslav Škoro odstupio s mjesta predsjednika Domovinskog pokreta. Gdje vidite razloge ove odluke?

MESIĆ: Miroslava Škoru je pogurao jedan val nezadovoljstva među biračkim tijelom HDZ-a, on je tu pronašao svoj prostor među nešto radikalnijim glasačima koji su prešli na njegovu stranu. On je očito precijenio svoju snagu, vrlo brzo se zasitio politike, tako da se opet vraća na estradu. Pošto je Miroslav Škoro bio simbol Domovinskog pokreta, teško da neko drugi može napraviti veći iskorak s ovom političkom strankom. Uzmemo li u obzir činjenicu da nije uspio na izborima za gradonačelnika Zagreba, vjerovatno je shvatio da je besmisleno vegetirati u politici, tako da se pokupio i otišao. Od njegovih kolega ne znam ko može preuzeti zastavu liderstva u Domovinskom pokretu koja se, mora se priznati, dosta izlizala.

STAV: Nakon smrti Milana Bandića, dugogodišnjeg gradonačelnika Zagreba, na njegovo mjesto došao je Tomislav Tomašević iz političke platforme “Možemo!”. Kako gledate na novi projekt “Možemo!”, imaju li snagu donijeti promjene u glavnom gradu?

MESIĆ: Tek se sada vidi koliko je vladavina Milana Bandića bila premrežena kriminalom. Sada institucije ipak počinju raditi svoj posao, a na vremenu je da nam pokaže koliko će to biti efikasno. Ovi izbori su iznjedrili nove, demokratske opcije i mišljenja sam da će ovaj val demokratizacije zahvatiti prije ili kasnije i ostale dijelove Hrvatske. Ta poruka “Možemo!” je jako dobra poruka, poruka koja kaže da se nešto može učiniti, ali treba imati platformu i ljude koji mogu garantirati ostvarenje demokratskih ciljeva.

STAV: Iz dana u dan predsjednik Hrvatske Zoran Milanović sve više “desničari”, a to se posebno može uočiti kada je riječ o njegovom odnosu prema BiH. Zašto to radi?

MESIĆ: Ne znam šta se događa, ali postoji neka podudarnost između politika Hrvatske i Srbije kada je riječ o odnosu prema BiH. Imam osjećaj da se budi duh Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, a to znači da ne postoji saradnja s BiH kakva bi u normalnim uvjetima trebala biti. Dakle, trebaju se uvažavati institucije BiH jer se preko institucija inače i komunicira, a te procedure je u posljednjih nekoliko slučajeva Zoran Milanović mimoišao.

STAV: Koliko je bila pogrešna odluka Zorana Milanovića doći u BiH 11. jula a ne posjetiti Srebrenicu i ne susresti se s članovima Predsjedništva BiH?

MESIĆ: Već odavno upozoravam da je Predsjedništvo BiH adresa za lidere Republike Hrvatske i Srbije kada dolaze u posjetu. Ja sam legalista. Kada god sam dolazio u BiH, moja prva adresa bila je uvijek zgrada Predsjedništva bez obzira na to jesam li se slagao sa svim članovima ili ne.

STAV: Kako gledate na zalaganje Dragana Čovića i partnera da se legitimiziraju “etničko glasanje” te da se u politički život uvede princip “legitimnog predstavljanja naroda”? Je li to put prema uništenju građanskog tkiva BiH?

MESIĆ: Sasvim je jasno da je Ustav BiH skrojen onako kako je odlučeno u Daytonu. Iz hrvatskog korpusa bira se jedan član Predsjedništva BiH, ali za njega glasaju svi. Dakle, i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci, ali i nacionalne manjine. Iz bošnjačkog korpusa također se bira jedan i za njega opet svi glasaju. Iz srpskog korpusa bira se jedan, ali u bh. entitetu Republika srpska. Umjesto da se problematizira pitanje gdje su Hrvati i Bošnjaci u RS-u, posebno oni u Posavini, imamo neka suluda zalaganja Dragana Čovića i ekipe za ideju “etničkog glasanja” i “legitimnog predstavljanja naroda” u Federaciji.

Volio bih istaći još jednu bitnu stvar. Članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju Bošnjake, Hrvate ili Srbe, oni predstavljaju državu BiH. Uvijek mi zapara uši kada Milorad Dodik ode negdje u posjetu i kada se u javnost pošalje poruka kako je on “predstavnik srpskog naroda”. Ne, nije tačno! On je predstavnik države BiH i tako bi se trebao i ponašati. Željko Komšić također predstavlja državu BiH, on je samo izabran iz hrvatskog korpusa. To je sve formalno-pravno jasno. Ako već postoji potreba za izmjenama izbornog zakonodavstva, o tome bi se najviše trebali pitati građani BiH.

STAV: Nedavno je hrvatska diplomatija doživjela, kako je ovdje ocijenjeno, svojevrsni fijasko u Evropskom parlamentu tokom rasprave o prihvatanju amandmana na Prijedlog izvještaja o BiH za 2020. godinu. Da li se lagano mijenja odnos Evrope prema Balkanu? Tačnije, da li se mijenja odnos prema BiH?

MESIĆ: Čujte, Evropa je rekla to što misli, a na drugima ostaje da izvuku iz toga pouke. To bi bio moj odgovor.

STAV: Koliko je bitan put BiH prema članstvu u NATO savezu i Evropskoj uniji?

MESIĆ: Želja nas u Hrvatskoj jeste da sve zemlje u regiji što prije uđu u EU i NATO. Želimo udruženu Evropu s otvorenim granicama, udruženu Evropu koja će biti veliki igrač na globalnom nivou. Tačnije, da predstavnici EU ravnopravno razgovaraju s predstavnicima SAD-a, Rusije, Kine, Japana, Indije itd. Znači, Evropa samo ako se udruži može biti značajan faktor. Upravo iz ovog razloga moramo raditi na pridruživanju EU, kako bismo i sami mogli prosperirati na ovaj ili onaj način. Važno je naglasiti da EU priznaje samo princip građanske države. Iz EU često možemo čuti kako neka država može biti drugačije uređena, ali i djetetu je jasno da onda ne može biti u toj istoj uniji. Tako da i BiH naprosto mora biti građanski uređena.

Učlanjenje BiH u EU i NATO savez nije nemoguća misija, ali mora postojati politička volja unutarnjih snaga i međunarodne zajednice. Volja međunarodne zajednice mora biti izražena kroz instituciju njenog predstavnika. Valentin Inzko se zalagao za građansku BiH i za njeno funkcioniranje, tumačio je evropsku politiku u BiH i bh. politiku u Evropi i svijetu, ali morate znati da on nije imao zaštitu niti svoje države niti evropskih institucija kako bi nešto više učinio. Ipak, na samom kraju donio je nekoliko vrlo bitnih odluka, među kojima se svakako ističe ona o zabrani negiranja genocida. Iskreno se nadam da će novi visoki predstavnik Christian Schmidt u tom pogledu imati veću podršku.

STAV: Ko su najveći kočničari napretka BiH?

MESIĆ: Najveći kočničari su Dragan Čović i Milorad Dodik. Oni nisu kočničari, oni su razbijači BiH. Očito je da iza njih neki stoje, da im daju podršku, koji su još uvijek opterećeni duhom prethodno spomenutih Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

STAV: Kako ocjenjujete sveukupno političko stanje u regiji? Ovdje uzmite u obzir nedavne izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina o stvaranju tzv. “srpskog sveta”. Koliko su zapravo opasna ta nastojanja?

MESIĆ: To su besmislice! No ministar Vulin je dokaz da tamo imate ljude i čitave grupe koje još uvijek baštine iredentističke ideje. Međutim, svi moraju znati da su one same po sebi neostvarive. Interesantno je podsjetiti da su se upravo ti pojedinci i te grupe na kraju odrekli i Slobodana Miloševića, ali ne zbog toga što je bio pokretač silnih razaranja u Hrvatskoj i BiH, već što nije uspio ostvariti ideju velike Srbije. Znate, Milošević je bio prepametan čovjek, ali pokvaren. On nikada nije rekao da je za stvaranje velike Srbije, već je varao međunarodnu zajednicu pričom o očuvanju Jugoslavije, koju je upravo on razarao. Prema tome, priča o “srpskom svetu” nije ništa drugo doli oživljavanje ideje koja je definitivno propala, to je mamuzanje mrtvog konja. Politika Srbije treba shvatiti da su neki grijesi počinjeni u prošlosti, treba doživjeti katarzu te ući u otvorenu Evropu. Kada svi odreda uđemo u otvorenu Evropu, bit će otvorene i granice tako da će biti sasvim svejedno da li je Srbin s jedne ili druge strane granice. Ulaskom u EU će se razvijati cjelokupni kulturni korpus svih naroda, pa samim tim i srpskog naroda. Svejedno je jednom Mađaru ili Francuzu gdje se nalazi unutar EU, a tako će se desiti i sa Srbima, Bošnjacima, Albancima i svima u regiji.

STAV: Kakvo će biti stanje na ovim prostorima u budućnosti? Mirno ili burno?

MESIĆ: Svakako da će biti mirno jer za rat više niko ne može od nikoga dobiti podršku. Međutim, mora se razgovarati, mora se prihvatiti sadašnje stanje. BiH je činjenica, njene granice su nepromjenjive. Isto tako je i Kosovo činjenica. Hoće li to neko prije ili kasnije shvatiti, to je drugo pitanje. U svakom slučaju, to su činjenice koje su konstantne i koje se neće mijenjati, u to budite sigurni.

STAV: Nemoguće je razgovarati s Vama a ne pitati kakva Vas sjećanja vežu za rahmetli Aliju Izetbegovića. S njim ste imali izrazito bliske veze?

MESIĆ: Alija Izetbegović i kompletna BiH bili su žrtve jedne brutalne agresije. Izjednačavati Aliju Izetbegovića, kako to neki pokušavaju učiniti, s bilo kim, posebno Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem, naprosto nema smisla, nema ukusa. Kada se tek BiH osamostalila, ona nije imala policiju niti vojsku. Trebalo se izboriti za svoja prava i tu je Alija Izetbegović učinio maksimalno što je mogao. Znate, u Hrvatskoj postoji krivo tumačenje nekih riječi Alije Izetbegovića, kojih se hrvatski radikali uveliko drže, a među njima se ističe ona poznata izjava da “rat u Hrvatskoj nije naš rat”. Pravo pitanje je zašto je on to rekao. On je to rekao kada je zabranio mladim Bosancima i Hercegovcima da budu mobilizirani za rat u Hrvatskoj. JNA je tražila mobiliziranje mladih i sposobnih ljudi iz BiH kako bi se borili de facto na Miloševićevoj strani protiv Hrvatske. Izetbegović je tada rekao: “Nemojte se odazivati na te pozive jer to nije naš rat.” Samo idiot može misliti da je Alija Izetbegović trebao reći ljudima da se odazovu pozivu JNA i da krenu ubijati u Hrvatskoj. To je maloumno, ali i tih maloumnih ima dovoljno da kvare situaciju. No moramo poštovati to da i glupan ima pravo u demokratskom sistemu na svoje mišljenje.