Srednjovjekovne nekropole stećaka karakterizira veliki broj porodičnih nekropola od svega 2-3 nadgrobna spomenika na svojoj plemenitoj. Katoličkoj crkvi, od 1203. godine i Bilinopoljske abjuracije pa do pada Bosne pod osmansku vlast, nije uspjelo da bosanska groblja iz prirode premjesti uz crkve. Prelaskom Bošnjana na islam, u povijesnom i brojčanom slijedu, nastajala su porodična muslimanska mezarja sa svega 2-3 para najstarijih muslimanskih nišana. To su veliki nišani iz 14. i 15. vijeka, visoki od 2 do 4 metra, čija se monumentalnost razvila iz monumentalnosti stećaka. U prirodi i daleko od bosanskih džamija, nišani su vrlo često situirani uz stećke. Sa brojnim ukrasima prenesenim sa stećaka, na svoj način pokazuju da ispod nišana nisu sahranjene Osmanlije, koji tokom osvajanja Bosne nisu ginuli "dva po dva", već autohtoni Bošnjani, odnosno Bošnjaci.
Hipoteza o brojnim šehidskim bosanskim grobljima poginulih Osmanlija u Bosni i Hercegovini zasniva se na neprihvatljivom „predanju“ po kojem je, tokom osvajanja Bosne, sultan Mehmed II el-Fatih sa sobom vodio 12.000 klesara koji su, navodno, poginulim turskim vojnicima klesali nišane. Mehmed Mujezinović, Šefik Bešlagić, Alija Bejtić, Vlajko Palavestra to predanje ne prihvataju. Da je predanje neprihvatljivo, na na svoj način pokazuju brojne nekropolice najstarijih bosanskih muslimanskih nišana razasute širom Bosne i Hercegovine, na kojima se nalaze svega dva-tri nišana. U dosadašnjoj bosanskohercegovačkoj i južnoslavenskoj znanosti etnička pripadnost ovih nekropolica nije razmatrana.
U pravilu, na njima su monumentalni nišani kakvih u ostalim muslimanskim zemljama nema. Najveći broj nišana nalazi se uz stećke, iz kojih baštine monumentalnost i brojne ukrase. Uglavnom su orijentirani kao i najveći broj stećaka, u pravcu I–Z.
U vrijeme osmanskog osvajanja Bosne srednjovjekovnu Bosnu napala je jedna od najvećih vojnih sila svijeta. Bosna je "'šapatom pala", bez ijedne veće bitke. Osmanlijska vojska tada je bila bez premca. Osmanlije u srednjovjekovnoj Bosni nisu imale potrebu da vode neku vrstu gerilskog rata, te da njihovi vojnici ginu "u parovima" i sahranjuju se kao pripadnici manjih gerilskih grupa, posebno u bosanskim zabitima u kojima se nekropole vrlo često nalaze. Najstariji bosanski nišani „dva po dva“ rasprostranjeni su u seoskim sredinama. Za razliku od grada, u kojem je proces prelaska na islam tekao znatno brže nego na selu, selo je duže čuvalo tradiciju srednjovjekovne Bosne i nekadašnjih porodičnih baština. Osmanski defteri redovito, i vrlo često, u popisima bosanskih sela spominju baštine sa imenima prvih muslimana koji te baštine uživaju. Razumije se, posije smrti baštinika, njihovi zemni ostaci ostajali su na baštinama, u malim porodičnim nekropolama.
Nekropole sa svega dva-tri groba, iznad kojih su postavljeni veliki nišani, komplementarne su dvjema ili trima generacijama prvih bosanskih muslimana. To znači da su veliki nišani postavljani u približnom razdoblju od jednog stoljeća, od kraja 15. do kraja 16. vijeka.
Veliki nišani malih bosanskih nekropola većinom su nišani sa turbanom, koji ih datiraju uglavnom u 16. stoljeće. Kako pokazuju osmanski defteri i historija bosanskog stećka, šesnaesto stoljeće upravo je stoljeće najintezivnijega prelaska na islam, kada bosanski stećak definitivno silazi sa historijske scene. Pa ipak, nadgrobni spomenik predaka nije se mogao odbaciti prekonoći. Post mortem, stećak je nastavio svoj život u monumentalnosti nišana, visokih od 2 do 4 metra. U mlađoj fazi, velike nišane počinju okruživati manji, podignuti u vrijeme kada je monumentalnost nišana uglavnom napuštena.
Istraživanje malih bosanskih nekropolica sa velikim nišanima do sada je uglavnom nepoznata naučnoistraživačka tema i to je jedno od važnijih pitanja koje se otvara u ovoj studiji. Njega, za sada, nije moguće obuhvatiti u potpunosti, iz razloga što je broj nekropolica značajan i zahtijeva dugogodišnja istraživanja, koja prevazilaze napore pojedinca. Pa ipak, dvogodišnja istraživanja autora ove studije otkrivaju značajan broj nepoznatih nekropola, razasutih po Bosni i Hercegovini uzduž i poprijeko.
(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo 2017)
