Od prošle subote ujutro, sudanska vojska i glavna paravojna organizacija u zemlji, Snage za brzu podršku, u intenzivnim su oružanim sukobima u raznim dijelovima Sudana, uključujući glavni grad Kartum. Strahuje se od općeg građanskog rata.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) saopćila je u petak da je 413 ljudi poginulo u sukobu u Sudanu, dok je agencija UN-a za djecu (UNICEF) navela da najmlađi plaćaju visoku cijenu i da je najmanje devet maloljetnika poginulo u borbama, a više od 50 teško povrijeđeno.

Borbe su izbile u subotu između sudanskih oružanih snaga i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) u glavnom gradu Kartumu i njegovoj okolini. Dok RSF optužuje vojsku da je napala njihove snage južno od Kartuma lakim i teškim oružjem, vojska je tvrdi da paravojne snage "šire laži" te ih je proglasila "pobunjeničkom" grupom.

Sudan je bez funkcionalne vlade od oktobra 2021. godine, kada je vojska smijenila prelaznu vladu premijera Abdalle Hamdoka i proglasila vanredno stanje u onome što su političke snage nazvale "pučem".

Sudan je bio stanju velike nestabilnosti otkako su vojska i Snage za brzu podršku izvršile državni udar u oktobru 2021. godine. Vojni udar okončao je demokratsku tranziciju koja je započela nedugo nakon što je diktator Omar al Bashir svrgnut s vlasti 2019. nakon mjeseci masovnih društvenih protesta.

Vođa državnog udara i šef vojske, Abdel Fattah al Burhan, obećao je da će imenovati tehnokratsku izvršnu vlast koja će voditi državu do novih izbora. No njegovi su planovi naišli na široko protivljenje naroda i morao se nositi s teškom ekonomskom krizom i ozbiljnom diplomatskom izolacijom.

Vojska i Snage za brzu podršku uvijek su imale težak odnos, ali su uspjele održati krhki savez iz interesa kako bi izbjegle prepuštanje ovlaštenja civilnim vlastima. Međutim, nemogućnost da učvrste svoju moć i preusmjere situaciju nakon državnog udara 2021. pridonijela je tome da odnos između dviju sila postane neodrživ.

Napetosti su počele strelovitio rasti kada se u okviru novih pregovora s civilnim savezom koji je državnim udarom skinut s vlasti nisu uspjeli dogovoriti o procesu reformi za integraciju paravojnih snaga u vojsku. U danima koji su prethodili borbama, Snage za brzu dršku povećale su svoju prisutnost u Kartumu i na aerodromu na sjeveru zemlje, bez odobrenja vojske.

Snage za brzu podršku najmoćnija su paravojna formacija u Sudanu. Formalno su osnovani 2013. iz unije naoružanih milicija koje su predvodile genocid nad nearapskim manjinama u zapadnom Darfuru ranije ovog stoljeća. Diktator Omar al Bashir stvorio ih je kako bi se zaštitio od mogućih udara vojske i obavještajnih službi.

Predvodi ih Mohamed Hamdan Dagalo, poznat kao Hemedti a ta formacija broji na desetine hiljada pripadnika, ali to nije regularna, disciplinirana ili hijerarhijska snaga. Osobito u svom uporištu u Darfuru, Snage za brzu podršku djeluju s određenom autonomijom i bez jasne glavne komande.

Sudanske oružane snage bile su najmoćnija i najutjecajnija institucija u zemlji od njezine nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva i Egipta 1956. te su izvele više državnih udara. Ne podnose Dagala i Snage za brzu podršku, uglavnom zato što pripadnici Snaga dolaze iz perifernog Darfura, dovodeći u pitanje tradicionalni ugled koji su zadržali oficifri iz centralnog Sudana. U njihovim redovima još uvijek postoje članovi koji održavaju veze s islamističkim pokretom lojalnim bivšem Al Bashirovom režimu, koji također ne vjeruju Dagalu.

Vojska je trenutno pod zapovjedništvom Abdel Fattaha al Burhana, generala koji je služio u Darfuru i koji je došao na vlast tokom turbulentnog razdoblja koje je počelo u zemlji nakon svrgavanja Al Bashira. Al Burhan je posebno blizak vojnom režimu u susjednom Egiptu, u kojem su on i brojni drugi oficiri prošli obuku.

Situacija na terenu i kontrola strateških tačaka u zemlji i dalje su uglavnom neizvjesni, a s obje strane i dalje stižu proturječni izvještaji. Glavna prednost koju ima vojska je avijacija. To bi moglo objasniti zašto su Snage za brzu podršku od subote ujutro pokušale kontrolirati važan aerdorom na sjeveru zemlje, kao i aerdorom u Kartumu.

Snage za brzu podršku dobro su naoružane i vojni analitičari smatraju da bi im to moglo koristiti ako se sukobi koncentriraju u urbanim područjima poput glavnog grada u poređenju s regularnim snagama koje su manje spremne za borbu ove vrste. Odnos snaga izvan glavnog grada, tradicionalnog uporišta Oružanih snaga, još je neizvjesniji.

Vojska i Snage za brzu podršku kontroliraju ili imaju udjele u stotinama firmi aktivnih u vrlo različitim sektorima. Jedna od glavnih prepreka na koje su generali pučista naišli u svojim pokušajima da se učvrste na vlasti bio je široki sudanski prodemokratski pokret. U središtu su im takozvani odbori otpora, decentralizirane grupe revolucionara duboko ukorijenjenih u mnogim dijelovima zemlje koji su bili na čelu borbe protiv vojske i koji su pokazali veliku sposobnost izbjegavanja represivnih taktika režima.

S druge strane, Snage za slobodu i promjene su elitistički savez civilnih grupa, uglavnom iz glavnog grada, koji su prije puča dijelili vlast s vojskom i koji su s njom do sada ponovno pregovarali. Obje grupe brane civilnu i demokratsku vladu, vladavinu prava i formiranje jedinstvene vojske.

Jedan od glavnih zahtjeva koje je pokrenuo prodemokratski pokret je odgovornost i vojske i Snaga za brzu podršku, budući da obje imaju dugu historiju zlostavljanja i kršenja ljudskih prava. Od državnog udara u oktobru 2021. sigurnosne su snage ubile najmanje 125 civila samo u Kartumu, a Građanski pokret također poziva na pravdu za ratne zločine počinjene u Darfuru.

Vrhovna komanda vojske i Dagalo imaju različite saveznike izvan zemlje, iako ti savezi nisu čvrsti. Najvidljiviji partner vojske je Egipat, kojim vlada vojni režim s historijskim vezama sa Sudanom i koji se boji nedostatka kontrole na svojoj južnoj granici. Također ima odnose s izraelskim sigurnosnim službama.

Dagalove paravojne jedinice pak imaju dobre veze sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kao i s Rusijom i paravojnom formacijom  Wagner. Dagalo je zapravo bio u Moskvi uoči početka ruske invazije na Ukrajinu, u februaru 2022. Kremlj godinama želi instalirati pomorsku bazu na strateškoj obali Crvenog mora i proveo je mjesece pregovarajući sa sudanskim vlastima o tome.