U manje od mjesec dana dogodila su se dva javna spaljivanja musafa u Stockholmu (Švedska) i Kopenhagenu (Danska). U Stockholmu je najavljeno još jedno, ali se nije desilo. Spalio ga je Salwan Momika, 37-godišnji irački izbjeglica koji se deklarira kao ateista kršćanskog porijekla i namjerava se kandidirati na izborima u toj skandinavskoj zemlji.
Skrnavljenje počinjeno 28. juna pored Centralne džamije u Stockholmu usred bajramskih praznika. Na svetu je knjigu stavio komad slanine, istrgnuo stranice, izgazio je i zapalio. Sve je učinjeno uz dopuštenje švedske policije koja je to smatrala protestom. Mominka je najavila da će 20. jula ponoviti akciju, nije ga spalio, ali ga je bacio na zemlju i gazio.
Spaljivanje musafa dešava se sve češće u Evropi. Početkom 2023. godine, u Stockholmu, Rasmus Paludan, 41-godišnji političar i novinar s dvojnim švedskim i danskim državljanstvom, zapalio je musaf u blizini turske ambasade. Paludan je već učinio isto u švedskom gradu Malmöu u augustu 2020. Nemiri koje je izazvao svojom akcijom pretvorili su ulice u bojno polje s više od tri stotine mladih muslimana koji su kamenovali policiju, mahali metalnim šipkama i lomili urbani mobilijar. Paludanova stranka, inače, nije zatsupljena u parlamentu.
Spaljivanje musafa posljednjih sedmica predstavlja puno više od opasnosti - koja je već vrlo velika - od izbijanja urbanog nasilja u dvije skandinavske zemlje, poput onih koje su se dogodile u Švedskoj 2020. i 2022. Za sada, Irak je zaprijetio prekidom diplomatskih odnosa sa Švedskom, povukao je svog ambasadora i protjerao švedskog ambasadora iz zemlje.
Rulja je upala u švedsku ambasadu u Bagdadu. Turski predjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je da ćemo "naučiti arogantne zapadne ljude da vrijeđanje svetih vrijednosti muslimana nije sloboda izražavanja". Maroko je pozvao svog ambasadora u Švedskoj na konsultacije na neodređeno vrijeme. Islamska Republika Iran, preko glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova, ono što se dogodilo u Švedskoj smatra "zlonamjernom i neprihvatljivom provokacijom". Istodobno ministarstvo u Saudijskoj Arabiji izjavilo je da se "ovi postupci puni mržnje i ponavljanja ne mogu prihvatiti ni pod kakvim okolnostima".
Egipatska vlada smatra da je spaljivanje musafa u Švedskoj "sramotno". Hašemitska Kraljevina Jordan pozvala je švedskog ambasadaora kako bi mu prenijela protest vlade. Kuvajtsko ministarstvo vanjskih poslova proglasilo je spaljivanje "opasnom provokacijom koja raspiruje osjećaje muslimana diljem svijeta". Slične osude uputile su vlade Jemena, Sirije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara i Indonezije, kao i palestinske vlasti.
Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda donijelo je rezoluciju o mržnji prema vjeri koju promovira Pakistan u ime 57 država Organizacije islamske suradnje. Nije uobičajeno da zemlje poput Švedske i Danske budu osramoćene od strane institucija za ljudska prava.
Danska je također imala problema. Iransko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je danskog ambasadora kako bi protestvovalo protiv skrnavljenja musafa u Kopenhagenu. U Iraku se oko hiljadu demonstranata pokušalo probiti u Zelenu zonu, gdje se nalazi nekoliko ambasada i sjedište iračke vlade. Tek ih je intervencija iračkih snaga sigurnosti spriječila da dođu do danske ambasade. U Basri je grupa demonstranata spalila tri karavana Danskog vijeća za izbjeglice, a da pritom nije bilo žrtava.
Da je neko htio destabilizirati dvije skandinavske zemlje, nije mogao pronaći učinkovitiji način. Postupkom pojedinca ili male grupe stvorili su diplomatske incidente, osramotili dvije države koje se najviše hvale odbranom i promoviranjem ljudskih prava.
Spaljivanje musafa ne doprinosi raspravi o imigraciji, pravima žena, seksualnom i rodnom identitetu i mnogim drugim pitanjima koja se često pominju u vezi s islamom. Teško je ovdje, u odabiru mjesta, vremena i oskrnavljenog predmeta, ne vidjeti više želju da se vrijeđaju vjernici nego izražavanje poruke u korist bilo kojeg od tih razloga.
Reći će se da "proteste" ne bi trebalo zabranjivati ali onda će isti kriteriji morati biti prihvaćeni kada se oskvrnjuju mjesta i svetkovine drugih religija, kao onda kada se reagira na skrnavljenje katoličkih svetinja ili jevrejskih spomenika i grobalja.
Jasno je da ovdje nije riječ o protestu nego o bespotrebnoj provokaciji, namjerno je izabrano spaljivanje muslimanske svete knjige i to ispred ambasada islamskih zemalja i Centralne džamija u Stockholmu. Nije teško zaključiti o čemu se radi, da to nema veze sa demokratijom niti sa demokratskim pravom protesta protiv pojave koja vam se ne sviđa.
Isto tako, potrebno je preispitati ograničenja onoga što navodni izbjeglica može ili ne može činiti u zemlji koja ga prima i u kojoj mjeri može pridonijeti destabilizaciji svog društva ili štetiti svojim nacionalnim interesima. Bez sumnje, potrebno je ispitati kako su desetljeća neodgovorne i samosvjesne politike stvorila vrlo ozbiljne društvene, ekonomske i javnosigurnosne probleme u Evropi. Neizbježno je govoriti o tome kako se društvena kohezija pogoršava zbog pretvaranja da nacionalni identiteti i kulture ne postoje.