Dolaskom Tita na vlast pod tepih je gurnuta ogromna potpora nacistima od četnika. Pod palicom bratstva i jedinstva sve je zaboravljeno (čitaj, oprošteno). Ipak, četnik boju mijenja, ali ćud nikad.

Velikosrpska ideologija ima spektakularan genocidaški CV. Dok su Nijemci od najvećih zločinaca postali najveći mirotvorci, Jevreji od žrtvi najveći zločinci, srpski barbarogenij je, ako ništa, dosljedan sebi. Podržavali su genocide na oba fronta, tokom i poslije Drugog svjetskog rata. Prvi dio bio je odan četničkom pokretu i kvislinškoj paradržavi te izvršavao zločine nad muslimanima, Jevrejima i komunistima. Drugi se dio nekim „čudom“ rehabilitirao te dominirao partizanima, a zatim izvršavao brojne zločine nad Hrvatima, Bošnjacima i ostalim neprijateljima komunizma.

U svom CV-u imaju i izvršenje genocida 1995. u Srebrenici, što je najveći zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. Ono što je manje poznato, a što bi bilo izuzetno nepravedno oduzeti Srbiji jeste njihovo bratstvo s Izraelom i uzajamna podrška, pa tako dodajemo i podršku u izvršenju Genocida nad Palestincima.

Historija srpsko-izraelske ljubavi seže od 1987, kada se u Beogradu osniva Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva. Osnivačica i predsjednica bila je Klara Mandić, beogradska Jevrejka, kasnije istaknuta članica Demokratske stranke, a kasnije i Srpske demokratske stranke, čiji je predsjednik bio Radovan Karadžić. Potrudila se da u novoj Miloševićevoj Jugoslaviji Palestina nema podršku kakvu je imala zbog Titovog prijateljstva s arapskim zemljama.

Već nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu krenule su špekulacije o izraelskoj pomoći Srbima. Adam Garfinkle, poznati američki historičar, u svojoj knjizi “Politika i društvo u modernom Izraelu” daje kritički osvrt na ove optužbe. “1995. se mnogo izraelskog oružja pojavilo u srpskom taboru u ratu u Bosni i Hercegovini.” Ne može se sa stopostotnom sigurnošću utvrditi kako je oružje stiglo u srpski tabor. Postoje teorije da je Izrael bio siguran u srpsku pobjedu i želio je osigurati odličan položaj Jevrejima u Sarajevu poslije rata. Također, postoje optužbe da je direktno Mossad bio odgovoran za podršku Srbima u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Nimalo im ne pomaže činjenica da su upravo 1991. godine, nakon što se počela raspadati, Jugoslavija i Izrael obnovili svoje diplomatske odnose.

Srećom, to “muslimansko Sarajevo”, kako ga često nazivaju bosansko-srpski političari s krizom identiteta, nikad nije gledalo stvari na način da bi i jedan Jevrej bio šikaniran. Jevreji u Sarajevu imaju sigurno još bolji položaj od onog koji je Izraelu, navodno, Karadžić obećao. Vidimo i posljednje gnusne izmišljotine da se Jevreji u Sarajevu osjećaju ugroženo. Očigledno izmanipulisani od Izraela, Jevreji u Sarajevu otkazali su koncert povodom obilježavanja godišnjice Kristalne noći. Kako onda objasniti, ni dvije sedmice nakon toga, koncert izraelske pjevačice Yasmin Levy u BKC-u. Nije bilo incidenata, ali s pravom je bilo snažnog negodovanja na društvenim mrežama. Čak se i sama pjevačica javno ibretila da je dobrodošla.

Nekadašnji predsjednik Izraela Ruven Rivlin posjetio je Srbiju u julu 2018, kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preimenovao ulicu po cionističkom vizionaru Theodoru Herzlu u Zemunu. Ovo je bila prva posjeta jednog izraelskog predsjednika Srbiji. No, vrlo je interesantno da iz tog događaja srpski šovinisti danas u tekstovima u srpskoj „Politici“ crpe svoju direktne zasluge za stvaranje cionizma i izraelske države.

Naime, kako piše beogradska „Politika“, veza između Herzla i Zemuna leži u naporima Jehude ben Šaloma Ha-Alkalaja, sefardskog rabina rođenog u Sarajevu 1798. godine, koji je kasnije postao opštinski rabbi Zemuna. Alkalaj, pod utjecajem kako svojih studija u Kabali, tako i nacionalnih ustanaka protiv Osmanskog Carstva na Balkanu, zalagao se za jedinstvo jevrejskog naroda i njihov povratak u zemlju Izrael.

U svojim ranijim spisima Alkalaj je naglašavao važnost jedinstva među jevrejskim narodom kako bi se postigao povratak u Izrael. Njegov fokus na jedinstvu možda je bio pod utjecajem kako Kabale, tako i srpskih ustanka koji su doveli do uspostavljanja polunezavisnog Kneževine Srbije 1817. godine i kasnije Kraljevine Srbije.

Praktični planovi Alkalaja za budućnost jevrejskog naroda u Palestini uključivali su kupovinu zemljišta i osnivanje naselja pretežno sastavljenih od Jevreja iz Osmanskog Carstva. Čak je osnovao društvo u Zemunu posvećeno povratku jevrejskog naroda u Izrael. Odnosno, srpski nacionalisti danas tvrde da je sarajevski sefardski rabin duhovni otac Izraela. Ovo bi valjda trebalo da pojača veze dvije zemlje, približi Srbiju Americi, a ujedno ojača srpsku poziciju kada je riječ o „vlažnom“ snu prema Bosni i Hercegovini.

Srbi su od Izraelaca dobili nož u leđa u vidu priznanja Kosova 4. septembra 2020. Vidno utučenog Vučića je pokušao tih dana oraspoložiti ambasador Izraela Jahel Vilan. Izjavio je za BBC kako Izrael nije priznao Kosovo ranije zbog prijateljstva sa Srbijom. “Pretpostavljam da je Izrael posustao pod američkim pritiskom, a ne zato što je prijateljstvo sa Srbijom izgubilo na značaju”, dodao je Vilan.

Inače, Srbija je tada izrazila spremnost da Ambasadu Srbije prebaci iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je i službena podrška Izraelu u njihovom ratu s Palestinom. Pitanje Jerusalema ujedno je jedno od ključnih pitanja kada govorimo o agresiji na Palestinu. Prebacivanjem Ambasade u taj grad Srbija bi anulirala svaku postojanju sumnju na suosjećaje s Palestincima.

Da im je Vučić oprostio izdaju s priznanjem Kosova, svjedoči i ekonomska saradnja između dvije države, pa je tako samo prošle godine u kriznim vremenima za Izrael povećan izvoz iz Srbije za 50 %. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić brzopotezno je osudio napade Hamasa na Izrael, dok se još uvijek nije oglasio vezano za njihov odgovor u vidu ubijanja palestinske djece i novorođenčadi.

Najveći neprijatelj Bošnjacima nisu ni srpski nacionalisti niti bilo ko drugi, najveći je neprijatelj ibret. Pa se tako ibretimo očiglednim zločinima koje su nam načinili, ibretimo se i očiglednim zločinima koje sad izvršava Izrael, a zapravo je riječ o nečemu što ima trajanje u kontinuitetu od 70 godina. “Ibretom se ibretio, čudom se čudio, a nikad nije naučio” – reče neki neznani narodni učenjak.