Zašto je bivša novinarka Avaza, nekadašnja medijska perjanica Fahrudina Radončića, ugošćena na Happy TV-u 30. maja? Bila je na Radončićevu direktnu štetu gošća kod Milomira Marića, medijske perjanice srbijanskog režima u emisiji Goli život.
Ugošćena je dan nakon što je u Sarajevu odigrana melodrama u režiji Fahrudina Radončića u kojoj je režirano da “režim Bakira Izetbegovića udara na medije”. Dakle, u trenutku dok su hrvatski mediji sa sladostrašćem, slineći od užitka, prenosili napade na porodicu Izetbegović koje je proizvodio Radončić, u Srbiji kod gazde Ace se događalo nešto sasvim drugačije. To drugačije jeste Šejla Turković, koja nastupa žestoko napadajući svog bivšeg šefa Fahrudina Radončića.
Nimalo slučajno, gostovala je kod ličnosti koja nije bilo ko. Milomir Marić ima dugi staž vezan za specijalne operacije u Bosni i Hercegovini, a on datira pred samu Agresiju na Bosnu i Hercegovinu, kada je šest mjeseci u Sarajevu vodio grupu novinara na obavještajnom zadatku pripreme medijskog terena za događaje koji su odveli u Genocid nad Bošnjacima. I zato suštinski nije bitna Šejla Turković, već kontekst njenog pojavljivanja, vrijeme i mjesto. Sve to može sugerirati da srpski centri moći šalju poruku Fahrudinu Radončiću.
Pričala je Turkovićka detalje iz svog bračnog života, istresla je čitave korpe nevjerovatnih crnohronikaških navoda, ali koji su se na ovaj ili onaj način povezivali s Fahrudinom Radončićem, koji je naglašeno i ciljano od samog Marića predstavljen kao kosovac, perač para i čak rogonja.
Puna dva sata i dvadeset sedam minuta trajala je emisija, a u nekom trenutku nametnula se logična misao zašto bi Šejla Turković bila zanimljiva javnosti u Srbiji. Zašto bi javnosti u Srbiji bilo zanimljivo slušati ispovijed žene koju je Marić najavio kao “balkansku Mata Hari”? Zašto bi bilo kome u Srbiji bio interes da dva i po sata gleda snimke i sluša detalje sa suđenja njenom mužu?
Ubrzo saznajemo zašto. Zato što Milomir Marić nije emisiju namijenio Srbiji već Bosni i Hercegovini i zato što je Šejla Turković u jednom trenutku počela operirati s imenom Nasera Keljmendija, kosovskog narkobosa koji se često dovodi u direktnu ortačko-prijateljsku vezu s Fahrudinom Radončićem. U svakom slučaju, bilo je teško proniknuti u te sve zastrašujuće životne sklonosti balkanskog kriminalnog miljea, shvatiti ko je ko u mafiji na relaciji Sarajevo – Priština – Beograd, ko je koga mljeo u mašini za meso, ko je koga zazidavao u zidove, a ko je bio čija ljubavnica.
“Šta je izlazilo o tvom mužu u Dnevnom avazu... šta je Radončić radio, po čijem nalogu...”, usmjeravao je Marić u trenucima dok se Turkovićka gubila i skretala sa stvarne teme zbog koje je i pozvana. Zapravo, Marića je zanimalo samo jedno – Fahrudin Radončić. Turkovićku je zanimalo da posve nekritički brani svog supruga, na 40 godina osuđenog vođu zločinačke organizacije koja se bavila trgovinom drogom, ubistvima i pljačkama.
Zatim je spomenula drugo ključno ime i događaj. Ubistvo Ramiza Delalića Ćele, za koje je pred kosovskim pravosuđem bio optužen Naser Keljmendi, a Radončić svjedok. I to nije bio kraj, jer Turkovićka je pomenula i treći bezbjednosno vrlo interesantan slučaj. Pojavu sina Nasera Keljmendija pred Dnevnim avazom. Naime, prije mjesec dana Elvis Keljmendi, prema pisanju medija, pretresen je i legitimiran ispred “Avaz Twist Towera” uz Peđu Spaića, Strahinju Pandurevića, Danila Cicovića i Milutina Danilovića. O tome je Radončićev Avaz kratko izvjestio uz zahvalu MUP-u KS-a, koji je intervenisao na njihov poziv, i to dva dana zaredom “nakon što su određene osobe bliske kriminalnom miljeu u Sarajevu došle u redakciju Dnevnog avaza, nezadovoljne izvještavanjem novina o pojedinim akcijama pravne države prema njima”.
Dakle, to da je sin jednog kosovskog narkobosa bio pred Radončićevim tornjem i pokušao upad u redakciju Radončićevih novina nije se tretiralo ni blizu kao slučaj prijetnje Abdulaha Hajdarevića Senadu Hadžifejzoviću. Ni mukajet. S jedne strane imamo sina mafijaša u pratnji udarnog tima, a s druge strane pojedinca koji je očito poremećene psihe, s teškom pozadinom maloljetne žrtve rata. S jedne strane imamo klan Keljmendi, koji se povezuje s trgovinom drogom i pitaj Boga s kakvim još zazidavanjima i mljevenjima, a s druge Hajdarevića, koji je krao iz kutija za donacije po sarajevskim džamijama, za što postoje snimci na kojima ovaj sitni kriminalac leži s masnicom na oku koju su mu udijelile džematlije nakon hvatanja.
Ne negiramo da Hajdarević može biti prijetnja po novinare, ali zasigurno je 99,99 posto manja prijetnja od grupe predvođene Elvisom Keljmendijem, koju je Radončićev Avaz tako brzo prešutio. I tu dolazimo do suštine konteksta gostovanja Šejle Turković kod Milomira Marića, koji često za potrebe srbijanskog režima ugošćuje ljude koji šalju poruke onima koji se otrgnu s lanca. Jesu li Srbi Radončiću poslali poruku? Nešto upozoravajuće, nešto da ga podsjete, da mu daju do znanja kome je odgovoran, nešto vrlo, vrlo opasno. Nešto što ima veze s gostovanjem Keljmendija pred Avazom i nešto što ima veze sa specijalnim ratom – napadima na SDA i porodicu Izetbegović koja izlazi iz Radončićeve kuhinje zadnja dva mjeseca.
Stoga, u slučaju aktuelnih priča o ugrozi slobodnog novinarstva jedno je sigurno za redakcije prije svega Avaza, a zatim i redakcija ostalih Radončićevih medijskih produženih ruku – ako prijetnja postoji ona se po njih generira iz konteksta pojave Šejle Turković na Happy Tv. Prijetnja se može ticati političko-mafijaškog spleta koje se na ovaj ili onaj način povezuje isključivo s jednim imenom – njihovim konsultantom Fahrudinom Radončićem. No, umjesto toga neki padaju u živo blato, a misle da će se izvući tovareći si produkciju lažnih afera koje propadaju jedna za drugom, dok njeni kreatori tonu sve dublje u dublje.
