Fond za humanitarno pravo iz Beograda smatra da je nedopustivo da trideset godina od otmice i ubistva dvadeset civila u Štrpcima pravosudni organi nisu u stanju da postupak provedu na profesionalan način i donesu presudu.

“Pokretanje postupka iznova podrazumijeva ponovnu traumatizaciju i iscrpljivanje porodica žrtava i svjedoka u ovom postupku, kao i trivijalizaciju suđenja za ratne zločine. Ovakva odluka odlaže ne samo presudu direktnim izvršiocima, od kojih je jedan optuženi već preminuo tokom postupka, već i nadu da će za zločin u Štrpcima biti procesuirani predstavnici civilnih, vojnih i policijskih organa Srbije i Savezne Republike Jugoslavije koji su bili upoznati s planom otmice u Štrpcima. Ovaj postupak nije doprinio ni pronalasku posmrtnih ostataka žrtava, što je jedan od ciljeva Nacionalne strategije za procesuiranje ratnih zločina”, objavio je Fond.

Apelacioni sud smatra da je tokom postupa došlo do bitne povrede krivičnog postupka i to navodi kao razlog za ukidanje prvostepene presude.

Zbog otmice putnika iz voza u mjestu Štrpci 27. februara 1993. godine, te njihovog zlostavljanja, mučenja i ubistva Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni su u prvostepenom postupku na kazne zatvora u trajanju od po deset godina, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina.

U svojoj odluci, Apelacioni sud navodi da je prvostepeni sud propustio da odluči o prijedlozima odbrane o ispitivanju Milana Lukića, komandanta jedinice “Osvetnici”, čije je ispitivanje bilo od “odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke” jer je on, i po stavu prvostepenog suda, bio “najodgovornije lice i od početka do kraja učesnik i svjedok svih događaja koji su bili predmet ovog krivičnog postupka”. Prvostepeni sud propustio je i da odluči o prijedlogu odbrane o ispitivanju još dvojice svjedoka, ali i nedovoljno ocijenio razlike u iskazima pojedinih saslušanju svjedoka, te propustio da usaglasi tekst svjedočenja jednog svjedoka sa sadržajem audio-zapisa o njegovom saslušanju.

“Ovakvi razlozi za ukidanje presude ukazuju da sud nije savjesno i s dužnom pažnjom vodio postupak, jer mu se u protivnom ne bi moglo desiti da ne donese nikakvu odluku, ni pozitivnu ni negativnu, o prijedlogu za ispitivanje, po vlastitoj ocjeni, najodgovornije osobe”, tvrde u Fondu za humanitarno pravo.

Tužilaštvo za ratne zločine (sada Javno tužilaštvo za ratne zločine JTRZ) podiglo je prvu optužnicu protiv Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića i Dragane Đekić, pripadnika jedinice “Osvetnici”, i Jovana Lipovca, pripadnika 1. čete 1. bataljona Višegradske brigade Vojske Republike Srpske 3. marta 2015. godine. Međutim, sud je optužnicu vratio Tužilaštvu zbog uočenih formalnih nedostataka, a potom vraćao optužnicu još devet puta, što zbog formalnih nedostataka, što zbog dopune istrage.

Optužnica za zločin u Štrpcima potvrđena je tek iz jedanaestog pokušaja u oktobru 2018. godine.

“Takav rad na optužnici nedostojan je bilo kog tužilaštva, a posebno specijaliziranog tužilaštva kakvo je Tužilaštvo za ratne zločine”, navode iz Fonda.

Suđenje za zločin u Štrpcima počelo je 29. januara 2019. godine. Prvostepena presuda donijeta je 7. februara 2023. godine. Tokom postupka umro je optuženi Ljubiša Vasiljević.

Fond za humanitarno pravo podsjeća i da JTRZ do danas nije pokrenulo postupak protiv predstavnika vojske, policije i civilne vlasti koji nisu spriječili otmicu civila iz voza, iako su bili obaviješteni o planiranoj akciji, za šta su dokazi dostupni još od 2002. godine.

Porodice žrtava, od kojih su većina državljani Srbije, ovakvim postupanjem pravosuđa još jednom su ostavljene da čekaju pravdu.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine. Ostale se žrtve i dalje nalaze u evidenciji nestalih osoba.

Među ubijenim su i dva državljana Bosne i Hercegovine koji su bili izbjeglice iz Trebinja i Sarajeva.

Najmlađa žrtva imala je 16 godina, a najstarija 55. Identitet jednog ubijenog muškarca iz Sjenice do danas nije utvrđen.

 

Žrtve

Adem Alomerović (59), iz Prijepolja
Ismet Babačić (30), iz Podgorice
Fehim Bakija (43), iz Bijelog Polja
Tomo Buzov (52), iz Beograda
Rasim Ćorić (40), iz sela Zaluga
Senad Đečević (16), iz Bara
Muhedin Hanić (27), iz Prijepolja
Rifet Husović (26), iz Bijelog Polja
Nijazim Kajević (30), iz Prijepolja
Esad Kapetanović (19), iz Bijelog Polja
Iljaz Ličina (43), iz Bijelog Polja
Fikret Memović (40), iz Prijepolja
Safet Preljević (22), iz Prijepolja
Jusuf Rastoder (45), iz Podgorice
Šećo Softić (48), iz Bijelog Polja
Džafer Topuzović (55), iz Prijepolja
Fevzija Zeković (54), iz Prijepolja
Halil Zupčević (49), izbjeglica iz Trebinja
Zvjezdan Zuličić (23), izbjeglica iz Sarajeva
Neidentificirani muškarac iz Sjenice