“Oteto-prokleto” je stara narodna mudrost koja se pokazala istinitom na brojnim primjerima uzurpacije vakufa. Odlaskom Osmanlija svaka vlast je otkidala od vakufa tako da danas imamo samo tragove nekadašnje vakufske imovine koja je bila stoljećima osnova procesa urbanizacije i razvoja Bosne i Hercegovine.

Nažalost, i nakon stjecanja nezavisnosti, koja je skupo plaćena u Bosni i Hercegovini, vakufi su i dalje žrtva nemara i zlonamjernosti lokalnih vlastodržaca jer je zakon o restituciji i dalje nedostižan. Pojedini gradovi i općine se ističu po pozitivnom odnosu prema vakufima gdje se kroz dogovor s Islamskom zajednicom pronalazi način da se vakufi vrate tamo gdje pripadaju. Po ovom pitanju Mostar je najdalje otišao, odnosno u onom dijelu Mostara koji je odbranjen u ratu svi vakufi su vraćeni Medžlisu.

Nažalost, sarajevske općine Stari Grad i Centar i drugi veći gradovi su po ovom pitanju u velikom zaostatku. Propuštena je historijska prilika da se nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu vrati najveći dio vakufa i da se u takvim okolnostima čeka na restituciju, čime bi se ispravila historijska nepravda prema Islamskoj zajednici.

Zadnjih mjeseci bosanskohercegovačka javnost je upoznata s uzurpacijom vakufa-mukata u Tuzli i sarajevskoj Općini Centar. U oba slučaja su Islamska zajednica i njena Vakufska direkcija, zahvaljujući svojim naporima i pomoći dobronamjernih pojedinaca, spriječili uzurpaciju vakufa.

Slučaj zgrade Ambasade Republike Austrije, odnosno nekadašnje kuće Huge Kučere u Ulici Josipa Vancaša, samo je jedan u nizu primjera pokušaja uzurpacije vakufa-mukata. Prije ulaska u ovu tematiku potrebno je pojasniti da su vakufi imovina koju pojedinac odvoji za opće dobro. To mogu biti građevine, zemljište, obradive površine, šume, proizvodni objekti, mostovi, vodovod itd. Vakufi-mukate su specifičan oblik vakufa kada dolazi do partnerstva između vakufa koji ima zemljište i investitora koji želi graditi objekat za stambene, proizvodne ili trgovačke namjene. Najčešće su mukate zastupljene u gradovima jer se često dešavalo da vakufi nakon požara, prodora neprijateljskih vojski ili nekih drugih razloga nisu bili u mogućnosti obnoviti svoju infrastrukturu pa se mukata nametnula kao najpraktičnije rješenje.

Austro-Ugarska je kroz donošenje zakona o katastru i gruntovnici pokušala uvesti red u zemljišne knjige, ali zanemarujući specifičnost vakufskog prava. Tako je mukata opstala u C listu kao teret na određenu katestersku parcelu. Ranije vlasti, iako su uzurpirale vakufske objekte i zemljište, uglavnom nisu brisale mukatu iz zemljišnih knjiga. Nažalost, zadnjih godina vrlo su česti slučajevi nezakonite transforamcije vakufskih parcela i brisanja mukata kako bi pojedinci stekli vlasništvo na atraktivnim lokacijama.

Općina Centar, odnosno njen načelnik Mandić je isključio Islamsku zajednicu iz koordinacije u procesu prodaje zgrade Ambasade Austrije i stavio na dnevni red sjednice Općinskog vijeća izmjene i dopune odluke koju je donijela ranija administracija. Naime, bivši načelnik Ajnadžić je pokrenuo proces prodaje zgrade Ambasadi Austrije, ali kada se utvrdilo da je zemljište pod mukatom, predmet je zaustavljen.

Nova administracija Općine je ovaj predmet ponovo pokrenula, a Islamska zajednica je ponudila rješenje na način da se mukata Skenderpašina vakufa transformiše u zamjensku parcelu i na taj način oživi ovaj vakuf koji je nekad zauzimao znatan dio Sarajeva. Međutim, Općina Centar nije prihvatila taj prijedlog i pokušala je direktno s Ambasadom Austrije da se dogovori. Na njihovu žalost, većina vijećnika je stala na stranu prava vakufa i spriječila njegovu uzurpaciju.

Nakon obraćanja predstavnika Vakufske direkcije Islamske zajednice i žestoke rasprave na sjednici Općinskog vijeća Centar, tačka o prodaji tog objekta povučena je s dnevnog reda sjednice. Ispostavilo se, naime, da vijećnici Općinskog vijeća Centar nisu imali ni dovoljno informacija o odluci koju im je pripremio načelnik sa svojim službama.

“Zahvaljujući savjesnim vijećnicima, saznali smo za spornu tačku, te zatražili da predstavnici Vakufske direkcije budu prisutni na sjednici i da vijećnicima obrazlože šta je mukata. Nakon obraćanja, te nakon rasprave, sporna tačka o prodaji objekta je povučena s dnevnog reda”, potvrđeno je za Agenciju MINA iz Vakufske direkcije.

Uprkos upozorenjima Vakufske direkcije, Općina Centar je nastavila pregovore s Ambasadom Austrije te je čak pripremila prijedlog izmjene odluke na način da Općina garantuje Ambasadi da neće imati nikakve obaveze vezano za mukate. Simptomatično je, u ovom slučaju, da je Općina Centar u jednom trenutku nastavila rješavati predmet u potpunosti isključivši Islamsku zajednicu, na što je pristala i Ambasada Austrije u našoj zemlji. Takvo nešto u svojoj zemlji zasigurno ne bi učinili.

Takav postupak i odnos prema vakufskoj imovini podsjeća na uhodani sistem agresivne kampanje i stoljetne uzurpacije vakufske imovine, smišljeno, zlonamjerno, kroz provođenje raznovrsnih mjera, zakonskih ujdurmi i restriktivnih odluka.

Nakon stava Vakufske direkcije koji je objavila MINA, oglasila se i Općina Centar, koja je očekivano iznijela “svoju stranu” priče.

Sam naslov njihova saopćenja “Ne želimo oštetiti Islamsku zajednicu već stvoriti pravni okvir za kupovinu zgrade” je u kontradiktornosti s djelovanjem Općine koja je isključila Islamsku zajednicu iz komunikacije. Također, iz saopćenja se jasno da zaključiti da Općina smatra da može jednostrano obešteti Islamsku zajednicu, što nas podsjeća na odnos ranijih sistemima koji su davali ponudu Islamskoj zajednici koja se nije mogla odbiti.

Ovakva praksa načelnika Mandića nas nažalost podsjeća na njegovu izjavu o “osvajanju Sarajeva” pa ga s pravom pitamo da li je i uzurpacija vakufa dio takve strategije?

Ovaj slučaj nas je ponovo podsjetio na nizak nivo znanja i spremnosti za učenje o vakufskom pravu uposlenika institucija i izabranih predstavnika građana, što sve strane dovodi u vrlo neugodan položaj.

Podsjećanja radi, u programu 10. manifestacije “Dani vakufa u BiH” 2. juna na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održan je naučni skup “Pravna sudbina mukata-vakufa”. Nažalost, na tom skupu su bili rijetki predstavnici općina i gradova koji se suočavaju s pitanjima vezanih za status vakufa.

Jedan od učesnika tog skupa bio je dr. Mehmed Bećić, autor opširnog naučnog rada o mukatama. Povodom navedenog slučaja prodaje zgrade Ambasade Austrije dr. Bećić se oglasio na svom Facebook profilu, gdje je ukratko pojasnio složenost ovo tematike.

“Problem mukata je pravno-stručno pitanje. Ono je posljedica vrlo složene transformacije našeg pravnog sistema tokom posljednjih 150 godina i manjkavosti zakona koji su trenutno na snazi. Svjestan broja nekretnina koje su pogođene tim problemom, nastojao sam dati naučno-stručno obrazloženje na pitanje šta su mukate i otvoriti širi diskurs o tome kako mukate tretirati u praksi. Pitanje je koliko nadležne institucije imaju sluha da učestvuju u tom i takvom diskursu. Prenos vlasništva nad nekretninama pod mukatom samo je jedno pitanje. Ono, po mom mišljenju, nije toliko sporno. Sporna pitanja su:

- može li vakuf ostvariti svoje potraživanje na osnovu mukate;

- pod kojim uslovima Vakufska direkcija treba/smije pristati na brisanje mukate iz c-lista;

- kako ekonomski valorizirati iznose upisane u c-listu;

- da li su i pod kojim uslovima ranije brisane mukate iz c-lista (kod drugih prenosa prava vlasništva, u procesu harmonizacija evidencije nekretnina itd.);

- kakav status bi mukate mogle/trebale imati u procesu restitucije nacionalizirane imovine.

Smatram da se ova pitanja trebaju riješiti sistemski i jednoobrazno (izmjene zakona, donošenje podzakonskog akta i sl.). To podrazumijeva saradnju na relaciji Vakufska direkcija – zakonodavac, uz konsultiranje struke”, zaključuje dr. Bećić.