“Pitate me šta bi mogao biti motiv građanima da izađu na izbore u Mostaru. O motivima građanskog participiranja u uređenju lokalne zajednice mogao bih vam satima pričati iznoseći vlastite vizije modernog društva 21. stoljeća, ali pošto smo ipak ograničeni i s vremenom i s medijskim prostorom, ponudio bih vam jedan od emocionalnih motiva, koji sam pretočio u jedan slogan, a koji je u bosanskohercegovačkim medijima prvi put objavljen prije nekoliko mjeseci, a to je slogan: Mostar je ljubav, ljubav obavezuje – glasaj ZA MOSTAR.
Šta sam time htio kazati? Ja time postavljam i jednu od teza proisteklih iz mog tradicionalnog mostarskog odgoja, šireći uvjerenje da ne možete samo uživati blagodati koje vam pruža ljubav kada nešto i/ili nekoga istinski volite, nego u smislu pariteta – vi ste u istoj mjeri odgovorni, vi u istom obimu imate i obavezu da ono što volite aktivno gradite i unapređujete. Zbog toga tvrdim – ljubav obavezuje. Naravno, ljubav nam grije i srce i dušu, ljubav nam uljepšava i ispunjava život na ovom svijetu, ali, ako već imamo veliku sreću i privilegiju da osjećamo ljubav – kao što ja osjećam ljubav prema Mostaru – onda moramo biti svjesni i naše velike obaveze, da sve ono čime bismo mogli i/ili bili u situaciji da uljepšamo, pomognemo, izgradimo unaprijedimo tu našu ljubav – u ovom slučaju Mostar – trebamo, obavezni smo i moramo činiti. Jer, ko bi to trebao biti obavezniji da se brine, da učestvuje, da pomaže onome što mi volimo do nas samih? Zato i kažem ljubav je obaveza – glasaj za Mostar, barem toliko svako od nas može učiniti. O svim ostalim prioritetima i neophodnostima građansko-političke participacije možemo nekom drugom prilikom. Za sada – za nekoliko dana, 20. decembra 2020. je najvažnije – izađi na izbore u Mostaru i glasaj!

Lokalni izbori u Mostaru velika su šansa za jedan novi početak, za jedan ozbiljan mostarski korak naprijed, u smislu učvršćivanja temelja integracije i zajedništva naspram politike segregacije. Mislim da je to svima nama jasno – kako nama, tako i međunarodnoj zajednici.

Većina probosanskohercegovačkih aktera, uključujući i mene, zalagala se za gotovo isti pobjednički princip iz 1996. godine, ali iz nekih uskostranačkih, ličnih i/ili nekih drugih (u ovom trenutku nedovoljno poznatih) interesa, po mom mišljenju, u sudbonosnom momentu za Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu, uoči nadolazećih lokalnih izbora, potpuno nerazumno napustio se ovaj oprobano uspješan princip udruženosti i jedinstva probosanskohercegovačkih snaga po uzoru na 1996. godinu, kada su u Mostaru održani prvi demokratski izbori u BiH nakon agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i time uslovljenih višegodišnjih ratnih razaranja. Ipak, ne sumnjajući ni jednog trenutka u svoju snagu i odlične pobjedničke šanse, čak pet probosanskohercegovačkih stranaka: Stranka demokratske akcije (SDA), Savez za bolju budućnost (SBB), Demokratska fronta (DF), Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) i Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS) udružuju se u Koaliciju za Mostar 2020, kumulirajući time najsnažniji potencijal za predstojeću izbornu utakmicu s najvećim rivalom cjelokupnog probosanskohercegovačkog tima –  strankom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i njenim mnogobrojnim partnerima, pod trenerskom palicom Dragana Čovića i Hrvatskog narodnog sabora (HNS), uz svesrdnu stručnu i materijalnu podršku stranih “igrača” iz susjedne države.

Ja pristajem na sebe preuzeti moj dio odgovornosti i moj dio obaveze s vjerom da ćemo i ovaj put, kao i pobjedničke 1996. godine, biti zajedno na strani evropskog, antifašističkog, multietničkog, multikulturalnog, prosperitetnog Mostara i najljepše naše Bosne i Hercegovine. Iako nisam pristalica dramatiziranja, rekao bih da su predstojeći lokalni izbori u Mostaru prelomna tačka, koja bi mogla u dobroj mjeri odrediti budućnost grada. To će u velikoj mjeri zavisiti od toga da li će Mostar, nakon 16 godina, dobiti gradonačelnika koji će se osjećati obavezan prije svega služiti bosanskohercegovačkim državnim interesima, koji će imati u fokusu interese i potrebe Mostarki i Mostaraca, a ne interese susjedno-komšijskih aktera.

U toku agresije na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu i krvavog rata u periodu od 1992. do 1995. u Mostaru je odbranjena civilizacija, kako od vandalističkog granatiranja od strane Momčila Perišića, tako i od udruženog zločinačkog poduhvata (UZP). U Mostaru je pobijedio zajednički život. Ja u Mostaru želim živjeti zajedno, stoga koristim pojam zajednički život, ja u Mostaru ne želim životariti, ja u Mostaru ne želim samo preživljavati, ja u Mostaru ne želim samo SUživljavati, ja u Mostaru želim živjeti zajedno – u smislu zajedništva, ja u Mostaru želim zajednicu, ja u Mostaru želim zajednički grad u kojem svi živimo zajedno.
Za mene je neosporna činjenica i politička stvarnost da me uopće ne brine stabilnost Bosne i Hercegovine ako u Mostaru pobijedi civilizacija, integracija i zajedništvo. Mostar je najveća multietnička zajednica u Bosni i Hercegovini, kao što je i Bosna i Hercegovina najveća multietnička državna tvorevina u regiji.”