U jednom razgovoru o finansijskoj krizi i svjetskoj recesiji kao njenoj posljedici 2009. godine profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Fikret Čaušević, govoreći o Bosni i Hercegovini, godine krize opisao je naslovom knjige Godine koje su pojeli skakavci. I za ovu 2020. godinu slobodno možemo reći da je godina koju su pojeli skakavci. Inače, najezda skakavaca pojava je kada jata ovih kukaca, koja broje milijarde jedinki, prođu nekim dijelom zemlje i opustoše sve što je zeleno. Iza njih nikakva biljka ne ostaje, a nema načina da se od njih odbrani. Najčešće se najezde dešavaju u Africi.

Upravo je takva situacija s ekonomskim krizama. Opustoše sve, a onda se valja ponovo vraćati u kolosijek. Pandemija novog virusa korona, jasno je svima, povukla nas je u možda i najdublju ekonomsku krizu u novijoj povijesti.

Bez obzira na nedostatke naše statistike i ozbiljne ekonomske analize, podaci ukazuju na to da smo u teškoj situaciji. Najrelevantniji pokazatelj svakako je prihod od indirektnih poreza, u prvom redu poreza na dodanu vrijednost, koji čini većinu tih prihoda. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u prvih šest mjeseci ove godine naplaćeno je 3,4 milijarde maraka indirektnih poreza, što je smanjenje od 369 miliona u odnosu na isti period 2019. godine.

U prvih šest mjeseci 2019. godine UIOBiH prikupila je 4,5 milijardi maraka indirektnih poreza, što je za 292 miliona maraka više u odnosu na isti period 2018. godine. U tom je periodu pravnim subjektima vraćeno 882 miliona maraka PDV-a.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da PDV plaćaju krajnji potrošači, smanjenje prihoda od PDV‑a u direktnoj je vezi sa smanjenjem potrošnje proizvoda i usluga na tržištu Bosne i Hercegovine. Istovremeno, u indirektne poreze ubrajaju se još akcize na gorivo, duhan i alkohol, te carine na uvezenu robu, što govori da je došlo do smanjenja potrošnje akciznih proizvoda, ali i smanjenja prihoda od carine.

Smanjenje prihoda za 369 miliona maraka samo je jedan dio smanjenja, drugi dio, onaj o kojem se ne govori, jeste rast prihoda koji se trebao ostvariti da nije bilo poremećaja u ekonomiji. Prema projekciji Uprave za indirektno oporezivanje BiH iz januara 2020. godine, prihodi u ovoj godini trebali su biti povećani za 196 miliona maraka. Prema tome, na gubitak od 369 miliona treba dodati još polovinu ovog iznosa (jer govorimo o prvih šest mjeseci 2020. godine), 98 miliona maraka, pa je stvarni gubitak 467 miliona maraka. Ali, to je samo dio onoga što smo izgubili. Naime, koliki je pad potrošnje u BiH, najbolje ćemo vidjeti na primjeru PDV-a, koji čini oko polovine prihode od indirektnih poreza. Prema tome, od 467 miliona maraka gubitka prihoda od indirektnih poreza, polovina, 233 miliona maraka, otpada na PDV. I to je samo 17 posto gubitka, ono što ide državi iz ukupnog prometa. Ukupni promet u ovom slučaju iznosi 1,35 milijardi maraka. Na tržištu Bosne i Hercegovine u prvih šest mjeseci ove godine promet robama i uslugama, što uključuje sve robe i usluge u krajnjoj potrošnji, smanjen je za 1,35 milijardi maraka.

Za ovako malo tržište poput Bosne i Hercegovine pad potrošnje od milijardu i 300 miliona maraka, najmanje, zastrašujući je podatak. Ipak, to nije nešto zbog čega se trebamo čuditi, jer je sasvim očekivano. Određen broj ljudi ostao je bez posla zbog pandemije, uslužni sektor dva mjeseca nije nikako radio, turizam i danas gotovo da i ne radi jer nema stranih turista, nema bosanskohercegovačkih građana iz dijaspore, smanjen je priliv doznaka iz inostranstva. Sve to ukazuje na drastičan pad kupovne moći s jedne strane, a s druge na odgađanje velikih investicija građana koje su bile planirane, ali zbog neizvjesne situacije, ostavljene su za neko drugo vrijeme.

Prvi put od finansijske krize 2008. godine u BiH zabilježeno je smanjenje depozita stanovništva. Od januara do jula ove godine depoziti stanovništva u bankama smanjeni su za 106 miliona maraka, iako i sada iznose respektabilnih 13,2 milijarde maraka. Ilustracije radi, u istom periodu 2019. godine depoziti stanovništva rasli su za 593 miliona maraka. Jednim dijelom razlog smanjenja iznosa depozita stanovništva jeste to da građani uzimaju svoj ušteđeni novac i troše, a s druge strane je to psihološki efekt krize. Građani BiH imali su dosta problema, a neki nisu nikad ni uspjeli da iz banaka dobiju novac koji su uštedjeli prije rata. Pa, ko se mlijekom opeče, i u jogurt puše. No, dobra stvar jeste da to nije masovna pojava. Istovremeno, krediti stanovništvu kod komercijalnih banaka povećani su u periodu januar – juli 2020. za 11 miliona maraka, što je, u odnosu na rast iznosa kredita iz istog perioda prošle godine od 502 miliona maraka, mizerno. To opet govori da su velike kupovne odluke ostavljene za neka druga vremena.

No nismo samo mi u problemu. Iznenadni i veliki šok pandemije novog virusa korona i mjere zatvaranja s ciljem njenog suzbijanja doveli su do ozbiljnog pada globalne ekonomije. Prema prognozama Svjetske banke, ove godine doći će do pada globalnog rasta za 5,2 posto. To bi predstavljalo najdublju recesiju od Drugog svjetskog rata, pri čemu bi najveći broj ekonomija doživio najveći pad proizvodnje po glavi stanovnika od 1870. godine, saopćila je Svjetska banka u svom izvještaju Globalni ekonomski izgledi.

Očekuje se da, uslijed ozbiljnog poremećaja domaće potražnje i ponude, trgovine i finansija, ekonomska aktivnost naprednih ekonomija doživi pad za 7 posto u 2020. godini. Očekuje se da ove godine nova tržišta i ekonomije u razvoju (EMDE) dožive pad za 2,5 posto, što je prvo smanjenje na nivou ove grupe u posljednjih najmanje šezdeset godina. Očekuje se pad dohotka po glavi stanovnika za 3,6 posto, zbog čega će se milioni ljudi ove godine suočiti s ekstremnim siromaštvom. Najteže su pogođene one zemlje u kojima je pandemija bila najteža i koje se u velikoj mjeri oslanjaju na globalnu trgovinu, turizam, izvoz roba i vanjsko finansiranje.

“No, bez obzira na aktuelnu pandemiju, 2020. godina, shodno prethodnim trendovima, nije bila obećavajuća za rast bh. ekonomije i recesija je, uslijed pandemije, došla u veoma nepovoljnom trenutku. U zadnjem kvartalu 2019. godine rast BDP-a iznosio je svega 1,6 posto, što je najniža stopa rasta u prethodnih pet godina. Usporavanje ekonomije rezultat je nesretnog spleta vanjskih okolnosti – pada industrijske proizvodnje u Njemačkoj, recesije u Italiji i Turskoj, trgovinskih barijera Kosova, kao i ostalih bitnih globalnih događaja (trgovinski rat SAD-a i Kine, “Brexit” itd). Zabluda je da su bosanskohercegovačke kompanije tek polovinom marta počele da imaju poteškoća s poslovanjem. Već krajem januara i početkom februara na stotine domaćih kompanija, od čega značajan broj izvoznika, otežano posluje shodno djelimično blokiranim lancima snabdijevanja zbog zatvaranja Kine. Dodatni problemi nastaju sa zdravstvenom katastrofom u Italiji, koja zajedno s Kinom čini nekih 20 posto bh. uvoza.

Međutim, ekonomska kriza u pravom smislu te riječi nastupa u martu, kada se odlukama brojnih kriznih štabova i drugih kriznih institucija (in)direktno blokira preko 80 posto domaće ekonomije. Od tog trenutka počinje krizno stanje i nastaje niz negativnih ekonomskih posljedica. Blokada poslovanja automatski je ugasila na stotine kompanija. U prosjeku, kompanija može funkcionirati nekih 2-3 mjeseca bez gotovine, nakon čega nestaje cash flow potencijal. Čak i ako se upumpa dodatni novac kroz mjere podrške, ne postoji garancija da će kompanija opstati. U kratkom roku može postojati samo kao “zombi kompanija”, navodi ekonomista Admir Čavalić u autorskom tekstu za časopis Atlantic Initiative.

Kriza s druge strane narušava javne prihode. Kroz taj pad prihoda jasno se oslikava stanje bh. ekonomije. Primjera radi, Porezna uprava Federacije BiH objavila je da su prihodi u periodu januar – august 2020. godine smanjeni za 169 miliona maraka ili 4,89 posto. Da privredi ne cvjetaju ruže, pokazuje i podatak da je najveći pad u direktnim porezima zabilježen kod poreza na dobit od oko 39 miliona maraka. S druge strane, doprinosi za PIO, zdravstvo i nezaposlenost ostali su na približno istom nivou, što ukazuje na to da su mjere podrške kroz korona zakone djelovale i da je zaustavljen trend otpuštanja radnika, a i oni koji su otpušteni prijavljeni su na biroe za zapošljavanje i država za njih plaća doprinose. U periodu od 29. februara do 31. augusta ove godine bez posla je ostalo 15.617 osoba u Federaciji BiH. Najmanji broj zaposlenih u FBiH zabilježen je 5. maja, kada je bilo 507.607 zaposlenih. U tom trenutku je pad broja zaposlenih iznosio 24.343 osobe. Pozitivno je to što se od 5. maja do 31. augusta na posao vratilo više od 8.000 radnika.

Problemi zbog zatvaranja granica i privrede u cijelom svijetu smanjili su naš izvoz u prvih pet mjeseci ove godine za 16 posto u odnosu na isto razdoblje 2019, dok je uvoz pao za 18 posto. To za posljedicu ima usporavanje domaće prerađivačke industrije, koja je dominantno okrenuta izvozu, što znači da se većina firmi bori da zadrži radna mjesta čekajući da se stanje popravi. Dobro dođe podrška iz budžeta, no pitanje je koliko će firme moći da zadrže radnike u situaciji kada su im prihodi drastično smanjeni. Da je smanjen nivo proizvodnje u domaćim fabrikama, pokazuje i podatak o povratu PDV-a. U ovoj godini povrat PDV-a iznosio je 632 miliona, u prošloj 992 miliona maraka. Podsjetimo, pravo na povrat PDV-a imaju privredni subjekti koji uvoze dobra u svrhu svojih poslovnih aktivnosti. Manji povrat, manje poslovnih aktivnosti.

Svjetska banka očekuje pad proizvodnje za 9,1 posto u 2020. godini, pošto je ekonomska aktivnost bila teško pogođena širenjem bolesti. Pad proizvodnje u Evropi za posljedicu ima i smanjenje privrednih aktivnosti u BiH jer su naši najznačajniji partneri Njemačka, Italija i Hrvatska. Od njih zavisi kakav će Bosna i Hercegovina imati rast.

Prema procjeni Svjetske banke, za Bosnu i Hercegovinu prognozira se ekonomski pad od 3,2 posto u ovoj godini, dok za sljedeću godinu prognozira rast od 3,4 posto. To je ipak mnogo manji pad u odnosu na, recimo, Hrvatsku, koja je dominantno oslonjena na turizam, od 9,3 posto, ali je i nešto više u odnosu na Srbiju, čiji rast zavisi od domaće potrošnje i kojoj je prognoziran pad od 2,5 posto.

Bosna i Hercegovina u ovakvoj situaciji, poslužimo se ponovo primjerom najezde skakavaca, može sačekati da najezda prođe, sačuvati što može, a ondje gdje je šteta napravljena, popravljati kada skakavci odu dalje. Dakle, mi ne zavisimo od turista kao Hrvatska, pa da možemo ciljano ukinuti barijere i dovesti turiste kako bismo ostvarili prihod, niti zavisimo od domaće potražnje proizvoda i usluga kao Srbija pa da možemo poticati domaću potrošnju i tako pomoći privredi. Mi od svega toga zavisimo pomalo, a najviše od izvoza komponenti za proizvode koji se sklapaju u Njemačkoj, Italiji i drugim evropskim zemljama. Zato mi moramo da čekamo da se pokrenu njemački motori.

Činjenica je da BiH od instrumenata makroekonomske politike na raspolaganju ima samo instrument fiskalne politike. Jedino što možemo jeste da dobrim upravljanjem budžetskim prihodima i rashodima zadržimo stabilnost privrede. Upravo to i radimo, kroz korona zakone država pomaže privredi da održi nivo zaposlenosti, da firme prežive period krize, a istovremeno osigurava stabilnost socijalnih fondova. Vrijeme krize također je dobra prilika da se radi na poreskom rasterećenju privrede, popravljanju ambijenta za poslovanje i privlačenje investicija. Kriza će proći, a kada prođe, moramo biti spremni da krenemo naprijed. Kriza nam je pokazala da tehnologija mora biti mnogo zastupljenija u našem društvu i poslovanju nego što je bila prije pandemije, treba iskoristiti vrijeme krize i tehnologiju uvesti gdje god je moguće da bismo postali konkurentniji i efikasniji nego što smo sada.