Vlasti Turske Republike Sjeverni Kipar su objavile djelimično otvaranje napuštenog grada Maraş , odnosno, Varosha.

Taj je grad napušten još od rata 1974. godine, koji je podijelio otok, a riječ je o vojnoj zoni, u koju nikome nije dozvoljen pristup.

Vlasti Sjevernog Kipra su otvorile mali dio za posjete novembra 2020. godine, a sada su objavile kako će dio grada biti uređen za civilnu upotrebu, uz mehanizam kojim ljudi mogu vratiti svoju imovinu.

“Nova era će početi u Marasu i to će biti od koristi svima“, rekao je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je u utorak posjetio Sjeverni Kipar i koji je koristio tursko ime za Varoshu.

“Nemamo još 50 godina za traćenje, nema napretka kroz pregovore bez da se prihvati kako postoje dva naroda i dvije države s jednakim statusima.“

Tokom sedamdesetih su u Varoshi uživali tadašnji milioneri i zvijezde poput Brigitte Bardot, Sophie Loren, Elizabethe Taylor, Richarda Burtona, Raquela Welcha. Oni su bili stalni gosti u to vrijeme najluksuznijih hotela na svijetu. Kažu nam da je Elizabethi Taylor omiljeni bio Argo Hotel.

Vrijednost zemljišta na kojem je izgrađeno turističko naselje procjenjuje se na 100 milijardi dolara. Izgradnja naselja, zamišljenog kao turistička top destinacija, počinje 1960. godine. Izgrađen je veliki broj odmarališta i hotela. Od ukupnog broja hotela na cijelom otoku Kipar, polovina ih se već 1970. nalazila na 6,5 kilometara dugoj plaži u Varoshi. Zbog 45 hotela i 60 apartmana, Varosha je gostima nudila 10.000 kreveta. Mještani kažu da je u gradu bilo oko 3.000 luksuznih prodavnica poput autosalona Toyote ili Alfa Romea, 99 zabavnih centara, 25 muzeja, 24 kina i teatra, 21 banka i dva sportska kompleksa. Godine od 1970. do 1974. bile su zlatno doba za ovo turističko naselje.

Varosha je nekada bila dom za više od 39.000 stanovnika, uglavnom kiparskih Grka. Ovo je nekad popularno turističko naselje danas potpuno prazno. Kao naselje pripada drugom po veličini gradu Turske Republike Sjeverni Kipar Famagusta (grčki: Αμμόχωστος; turski: Gazimağusa ), čije ime znači grad skriven u pijesku. Varosha, kao dio Famaguste, uistinu je skrivena, ali ne u pijesku nego iza bodljikavih žica.

U ljeto 1974. godine, usred turističke sezone, Varosha je postala žrtva grčko-turskog sukoba. Turska vojska izvela je vojnu operaciju kojom je odgovorila na državni udar grčke gerilske organizacije EOKA B i na njene namjere da otok pripoji Grčkoj te je spriječila nasilje kiparskih Grka nad turskom manjinom na otoku. Na osnovu odredbi iz Ugovora o jamstvu, Turska je najprije dala prijedlog Engleskoj o zajedničkoj vojnoj intervenciji.

Nakon što je dobila negativan odgovor, 20. jula. 1974. godine Turska samostalno započinje vojnu intervenciju na Kipru. Svjedoci kažu da su stanovnici i turisti bježali iz svojih domova i hotelskih soba ostavljajući sve iza sebe. Varosha je ostala na strani otoka koji je nakon sukoba pripao kiparskim Turcima, a u naselje je zabranjen ulaz svima osim turskim vojnicima i osoblju UN-a. Naselje je ograđeno bodljikavom žicom odmah po osvajanju, a njegovim stanovnicima nikad nije omogućen povratak. Ugled Varoshe kao jedne od najatraktivnijih turističkih destinacija uništen je preko noći.

Još se vide dokazi da je ovo mjesto nekad bilo vrlo uspješno i živo. Danas izgleda kao da mu je neko nekad davno ukrao dušu. Da ne smijemo dalje upozorili su nas lokalni kupači koji su bili na dozvoljenom dijelu plaže, pokraj grada duhova, kako oni zovu Varoshu. Tvrde da su domovi u Varoshi i danas puni namještaja i odjeće, a da su stolovi i dalje postavljeni za večeru. Navodno je u stanovima ostavljeno prljavo posuđe, a u prodavnicama roba iz 1974. Sve zamrznuto u vremenu.

Švedski novinar koji je posjetio grad sa švedskim bataljonom u sastavu snaga UN-a 1977. godine rekao je da je vidio veš kako se još suši i kako sijalice još svijetle u zgradama. Lokalni kupači pričaju da su Turci ušli u praznu Varoshu i, umjesto da ju opljačkaju i sravne sa zemljom, kako to obično biva u ratovima, odlučili su je sačuvati onakvom kakvom su je zatekli. U potpunosti su ogradili naselje i proglasili ga zabranjenom zonom. S druge strane, kiparski Grci smatraju da su vojnici tu samo da zabrane njima ulaz u naselje. Iznad Varoshi visoko u nebo dižu se kranovi koji su bili postavljeni radi gradnje nikad nedovršenih hotela.

Sve je vrijeme Varosha jedna od ključnih tačaka u mirovnim pregovorima koji traju gotovo četrdeset godina između kiparskih Grka i Turaka o ponovnom ujedinjenju ostrva. Ostrvo je nakon turkse vojne operacije podijeljeno na Tursku Republiku Sjeverni Kipar (zauzima 38 % otoka), državicu u kojoj žive uglavnom kiparski Turci i koju od 1983. godine, otkako je proglašena njena nezavisnost, priznaje samo Republika Turska. Na jugu je otoka međunarodno priznata Republika Kipar, država kiparskih Grka koja je od 2004. godine članica EU. Otok je podijeljen zelenom linijom ili tampon-zonom koja je pod kontrolom UN‑a.

Stručnjaci za kiparsko pitanje smatraju da je Turska zauzela Varoshu kako bi je mogla koristiti kao jako političko sredstvo u pregovaračkom „cjenjkanju“ i nakon toga je ponovo vratiti njenim stanovnicima. Štaviše, u Sporazumu Doruk, potpisanom 1975. godine, odmah nakon sukoba koji predstavlja temelj kiparskih mirovnih pregovora stoji i specijalna odredba koja se tiče samo Varoshe. Prema ovoj odredbi, u slučaju da strane postignu dogovor u vezi s tim regionom, Varosha će biti otvorena i prije potpunog rješavanja kiparskog problema. Međutim, strane do danas nisu postigle nikakav dogovor o Varoshi.

Nakon što je Sjeverni Kipar proglasio nezavisnost 1983. godine, mirovni su pregovori dobili novu dimenziju, nastavljeni su, ali s velikim pauzama. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija proglasilo je prvo nevažećom odluku kojom je proglašena država TRSK, a 6 mjeseci kasnije, dok je planirano da se u Varoshi smjeste studenti s Univerziteta Doğu Akdeniz, Vijeće sigurnosti UN-a donosi i drugu odluku kojom zabranjuje naseljavanje bilo koga na ovom području, osim zakonskih vlasnika te imovine.

Annanovim planom iz 2004. godine, kao najozbiljnijim ponuđenim rješenjem za ujedinjenja ostrva, predviđeno je vraćanje Varoshe u vlasništvo stanovnicima koji su tu živjeli prije podjele ostrva. Međutim, plan nije prošao na referendumu jer ga, za razliku od kiparskih Turaka, Grci nisu podržali.