Mrzi homoseksualce i simpatizira Žirinovskog, ruskog ultranacionalistu. Sebe naziva pravoslavcem, staljinistom, poklonikom Putina i Babe Vange. Selim Bensaad je gluhonijem i ima vizije u kojima mu se ukazuje njegov gruzijski pradjed, Crveni car, vizije u kojima je Rusija nova velika planetarna sila. "Bog je uz Kremlj!", tvrdi Selim.
"Putin je uspio spriječiti Treći svjetski rat pokretanjem svoje specijalne operacije u Ukrajini, ali sada vi korisni idioti za oligarhe Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, ponovo palite vatru sukoba. Znam da će biti i drugi pokušaj. Ali vjerujem u Boga. Moja porodica čuva čudotvornu ikonu Svetog Nikole, čudotvorca. Ta ikona ga štiti . Ne možete se šaliti s potomkom generala! Mi smo Rusi i Bog je s nama!"
Tako govori Selim Bensaad, također poznat kao Yusuf, sin Galine Yakovlevne Dzhugashvili; unuk majora Crvene armije Jakova Josifoviča Džugašvilija i praunuk Gruzijca Ioseb Besarionis dze Džugašvili. Poznatijeg kao Staljin.
Selim je potpuno gluh i gotovo nijem pa izjave daje kucajući po tastatauri. Nije neobično da komunicira „u diktafon“ ali svoj glas inače ne koristi jer je "ozbiljan, nerazgovijetan i često nerazumljiv" kao što je često slučaj s ljudima koji su gluhi i ne mogu sami sebe čuti. Lošeg je i vida, tvrdi da je to naslijedio od svoje alžirske porodice. „Moja baka iz plemena Berrier-Kabyle rodila je 11 djece i osam ih je nosilo naočale od djetinjstva. Legendarni oftalmolog i neurohirurg Viktor Kushnarev izveo je tri operacije na meni", pojašnjava.
Selimov otac, Alžirac Hosin Bensaada upoznao je njegovu majku Galinu dok je studirao na Institutu prijateljstva naroda Patrice Lumumba u Moskvi. Selim je rođen 1971. godine, kada je imao tri godine, otkrili su da je gluh. Ljubavna vatra između Galine i mladog afričkog komuniste ubrzo se ugasila. Hosin se vratio u Alžir i samo se s vremena na vrijeme vraćao u Moskvu da vidi svog sina.
Selim je gluh zbog teške ozljede facijalnog živca koja mu je pogreškom opstetričara oštetila sluh. Galina je više puta tražila mod tadašnjeg ruskog čelnika Leonida Brežnjeva da joj dopusti da odleti u Francusku kako bi pronašla liječnika koji će mu spasiti sluh. Ali bez uspjeha.
Staljinova kći, Svetlana Alliluyeva, pobjegla je iz SSSR-a 1966. na put kako bi prisustvovala sprovodu svog vanbračnog supruga i podnijela je zahtjev za azil u ambasadi Sjedinjenih Država. Skandal je bio ogroman, a sovjetske su se vlasti bojale da će Galina i Staljinov praunuk krenuti istim putem.
Sve u svemu, Selimova gluhoća bila je čak predmet rasprave u Vijeću ministara Sovjetskog Saveza. Naravno, boljševici nisu mogli učiniti ništa da povrate Selimov sluh. Osamnaest godina nakon bijega, Alliluyeva se vratila u SSSR, a Selim je upoznao "tetu Svetlu". Godine 1988. Staljinovom praunuku dopušteno je da prvi put otputuje u inozemstvo kako bi posjetio svoju alžirsku porodicu. Međutim, odnos s ocem nikada nije bio kako treba.
I danas je u sukobu sa ocem zbog stana koji se nalazi u moskovskom metropolitanskom području Kitai-gorod. Trosoban stan u katastrofalnom je stanju, ali je i dalje vrijedan jer se nalazi u kvartu Lubjanka, u istom kvartu u kojem su nekada živjeli agenti NKVD-a. Taj je stan jedino što je Selimova porodica naslijedila od Gruzijca, uz fotografije i stare dokumente.
Stan o kojem je riječ bio je dar samog Staljina balerini Juliji Meltzer, drugoj službenoj ženi njegovog sina Jakova Džugašvilija. Poput hiljada Rusa, i Yulia je internirana u zatvor 1942. i puštena sljedeće godine. Unuka Galina Dzhugashvili bila je vlasnica stana sve dok nije umrla od raka 27. augusta 2007. Nakon njezine smrti, prvo je prešao u ruke njezinog supruga jer Selim nije ni znao za njenu oporuku. Sada zajednički stan pripada oboma, njegov otac zakonski posjeduje većinu, a time i sposobnost donošenja odluka.
Prošlog novembra Staljinov praunuk živio je u svom automobilu desetak dana dok je ruska štampa pratila porodičnu melodramu. “Moj otac je psihički nestabilan i ponekad izgubi kontrolu i poludi”, ispričao je. "Četiri puta me pokušao zadaviti iz raznih razloga. Planira prodati stan za 30 miliona rubalja (oko 351.000 eura) i otići u Alžir živjeti kao kralj. Stan je u središtu Moskve, u elitnoj četvrti iz doba moga pradjeda." Dok čeka sudsku odluku o sporu oko stana, Staljinov praunuk živi u gradu Rjazanu, u porodičnoj kući supruge Natalije, koja također ima oštećen sluh.
Sve donedavno Rusi nisu ni znali da Selimo postoji. Tek nedavno je moskovska štampa počela izvještavati o njegovom životu i doznalo se da je praunuk sovjetskog diktatora radio kao raznosač poruka ili posve anonimno raznosio kutije u supermarketu. “Nikad nikome nisam rekao ko sam zapravo”, otkriva. “Jednostavno je to teško objasniti”, dodaje.
"U vrijeme Hruščova, majka je preživljavala. Onda su došli Brežnjev, Andropov i Černenko i ja sam živio kao knez Kremlja. Nakon Perestrojke sa Gorbačovom je sve krenulo nizbrdo. U školi su me dečki poštovali onakvog kakav jesam. Nakon 1987. antistaljinizam se proširio i stvari su postale prilično ružne. Recimo samo da su me počeli mrziti, vrijeđati mene i ponžavati me i donio sam odluku promijeniti svoj život. U vrijeme Jeljcina sam bio nezapažen. Smatrao sam da je bolje da se ne pokazujem dok ne dođe pravi trenutak. Mnogi ljudi su se danas probudili i vape da se Staljin vrati kao rezultat porasta korupcije."
Jasno, Selim nikada nije upoznao svog pradjeda. Čak ni djeda koji je 1943. umro u koncentracijskom logoru Sachsenhausen. Gruzijski diktator nadživio je svog sina, Selimovog djeda, za nešto više od devet godina. Službena historiografija tvrdi da su ga ubili nacisti. Međutim, Staljinov praunuk vjeruje da se on zapravo ubio.