Godine 1948., zajedno sa stotinama hiljada drugih Palestinaca koje je etnički očistila država Izrael u nastajanju, dijete po imenu Ahmed Yassin i njegova porodica bili su prisiljeni pobjeći u pojas Gaze, dio Palestine koji je trebao postati sinonim za palestinske izbjeglice i teret cionističkog ugnjetavanja, kao i otpora, u narednim decenijama. Njegovo rodno mjesto selo Al-Jura, kao i stotine drugih palestinskih gradova nakon Nakbe, su cionističke snage potpuno uništile.

Kada je imao 12 godina, Yassin se igrao sa prijateljima na obali mora gdje je doživio nesreću u kojoj su mu slomljeni vratni pršljenovi. To ga je ostavilo u stanju koje je definiralo njegov imidž, ali ne i njegovo naslijeđe: kvadriplegičara koji je bio djelimično paralizovan i koji se oslanjao na invalidska kolica i druge za pomoć do kraja života.

Nakon završene srednje škole u Gazi, Yassin je radio kao nastavnik arapskih i islamskih nauka do 1964. godine, kada se prijavio da se pridruži odsjeku za engleski jezik na Univerzitetu Ain Shams u Kairu. Tamo je, međutim, mogao provesti samo oko godinu dana, a neki izvještaji navode da je to zbog nedostatka sredstava i pogoršanja zdravlja, dok su drugi tvrdili da je to zbog potiskivanja egipatskih vlasti koje su ga nakratko pritvorile 1965. godine zbog njegovih navodnih veza sa zabranjenim pokretom Muslimanska braća.

Hamas pušta korene

Bez obzira na razlog, mladi Yassin je bio prisiljen da se vrati u Gazu – koja je u to vrijeme još uvijek bila pod egipatskom kontrolom – i, uprkos okolnostima njegovog povratka, navodno je bio pod dubokim utjecajem Bratstva i počeo raditi za osnivanju palestinskog ogranka.

Yassin je stekao reputaciju jednog od najcjenjenijih duhovnih vođa u Pojasu Gaze, držeći česte govore nakon džume i stekao je mnogo sljedbenika. Veći dio 1970-ih proveo je obavljajući opsežan dobrotvorni rad kroz svoju organizaciju Mujama Al-Islamiya, gradeći i omogućavajući usluge kao što su islamski centr, bolnice, klubovi za mlade i banke krvi, kao i ustanove koje pružaju dnevnu njegu, liječenje i obroke.

Iako je Tel Aviv u početku bio naklonjen tom dobrotvornom radu, navodno ga je vidio kao alternativu militantnijoj taktici Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Jasera Arafata u to vrijeme, izraelske okupacione snage uhapsile su Yassina 1984. godine zbog navodnog prikupljanja i skrivanja oružja za napade na okupacione snage. Izraelske vlasti su ga potom osudile na 13 godina zatvora, ali su ga 1985. pustile u sklopu sporazuma o Džibrilu, sporazuma o razmjeni zatvorenika između izraelske vlade i Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP), u kojem je preko 1.500 palestinskih zatvorenika pušteno u zamjenu za nekoliko Izraelaca.

Bilo je to 1987. godine – dvadeset godina poslije izraelske okupacije Gaze, Zapadne obale i istočnog Jerusalema, i tokom Prve intifade – šejh Jasin je osnovao Hamas, akronim od arapskih riječi za Islamski pokret otpora.

Borba i naslijeđe

Osnivač Hamasa ponovo je uhapšen 1989. godine i osuđen na 40 godina zatvora, ovaj put optužen je za poticanje na nasilje i naređivanje ubistva izraelskog vojnika. U zatvoru su mu se pridružila dva njegova sina koji su se dobrovoljno javili da prate svog oca da mu pomognu zbog invaliditeta. Svi su proveli osam godina iza rešetaka prije nego što su pušteni na slobodu 1997. godine, zahvaljujući sporazumu koji su dogovorili Izrael i jordanski kralj Husein nakon što su agenti Mossada pokušali ubiti vođu Hamasa Khaleda Meshaala u Amanu i bili su zarobljeni od strane jordanskih snaga sigurnosti.

Te godine zatvora uticale su na bolesnog Yassina, što je rezultiralo daljnjim pogoršanjem njegovog zdravlja, gubitkom vida na desno oko, djelomičnim gubitkom sluha i razvojem respiratornih bolesti.

Međutim, Izrael nije imao namjeru dopustiti čovjeku koji je postao duhovni vođa Hamasa da ostane aktivan, te će u narednim godinama planirati da eliminira njega i njegov utjecaj. Početkom 2000-ih, izraelska vlada pod tadašnjim premijerom Arielom Šaronom počela je otvoreno pozivati ​​na Yassinovo ubistvo. Izraelski lovac F-16 je 6. septembra 2003. godine ispalio projektile na zgradu u gradu Gaze u kojoj se on nalazio, ali je samo uspio raniti šejha.

Izraelci su na kraju uspjeli da ga ubiju – nešto što nije teško uraditi, jer Yassin se nije trudio da sakrije ili promijeni svoj dnevni raspored, 22. marta 2004., zajedno sa još devet ljudi, kada su ga helikopteri gađali dok je izlazio iz džamije nakon sabah-namaza. Ubistvo su osudili mnogi širom svijeta, kako pristalice Hamasa, tako i njegovi kritičari koji su tvrdili da je taj potez strateška greška za mirovni proces između Izraela i palestinskih frakcija.

Dvadeset godina nakon ubistva šejha Ahmeda Yasina i 85 godina nakon njegovog rođenja, on je i dalje sporna ličnost, koju su Hamasovi protivnici osudili kao “terorističkog” vođu odgovornog za smrt izraelskih vojnika i civila. Da nije zaustavljen, tvrde, naredio bi još mnogo napada.

Njegove pristalice i oni koji su mu bili bliski, međutim, hvale Yassina kao istrajnog i asketskog vođu koji je, uprkos svojoj doživotnoj paralizi, podigao jedanaestoro djece i osnovao legitimni pokret otpora koji nastavlja s operacijama protiv izraelske okupacije. Također ga navode kao osobu od integriteta koja je u oštroj suprotnosti s korupcijom sadašnje palestinske vlasti (PA), koja je osuđena zbog svoje sigurnosne koordinacije s izraelskom okupacijom, nakon što je napustila svoju oružanu borbu u PLO-u kako bi nastavila takozvani „mirovni proces“.

Kakvo god bilo mišljenje o šejhu Ahmedu Yassinu, nema sumnje da je njegovo naslijeđe u Hamasu danas relevantnije nego ikada prije. Nakon operacije protiv Izraela od strane vojnog krila pokreta, Brigade Al-Kasam, 7. oktobra, krajnje desničarska izraelska vlada je odlučna da uništi Hamas, što znači totalno uništenje Gaze.

Pokret kakav poznajemo mogao bi biti u svojim posljednjim mjesecima; ili možda uspije u potiskivanju izraelske ofanzive. Međutim, njeno vodstvo možda bude prisiljeno da napusti Pojas Gaze i djeluje u egzilu. Kakva god bila sudbina Hamasa, mnogi će ga nastaviti hvaliti zbog otpora izraelskoj okupaciji Palestine i nastavljanja — za razliku od PA — legitimne oružane borbe kao direktnog rezultata vizije šeika Ahmeda Jasina.

Hamas je odavno postao dio palestinskog identiteta, posebno u Gazi.