U gebelsovskom prilogu televizije N1 o “otvaranju kapija” na Kliničkom univerzitetskom centru Sarajevo u režiji doktora s friško dobivenom fočanskom diplomom, otrovna laž prošla je nezapaženo, ali je zasigurno ostala u podsvijesti recipijenata: “Simbolički, to (otvaranje kapije) znači da je klinički centar univerziteta u Sarajevu otvorio vrata svim pacijentima.”

Prilog o “historijskom događaju” samo je jedan u nizu medijskih ataka na Sebiju Izetbegović, u potpunom suglasju sa svojevremenim pozivima Emine Tulić na ubistvo bračnog para Izetbegović: “U slučaju Izetbegović mislim da bi najbolji scenarij bio Ceausescu, Rumunija, 1989.” Nije novinarka N1 pozivala na ubistvo, ali jeste brutalno povrijedila inteligenciju građana – implicitnim lažima da je KCUS, pod rukovodstvom Sebije Izetbegović, bio otvoren samo za “odabrane pacijente”.

Kapija jeste bila zatvorena, ali iz praktičnih razloga, a njeno otvaranje potpuno je beznačajan čin koji je prikazan kao “historijski događaj”, ne slučajno, naravno... Permanentno, duge 33 godine, jugofilski i bosanskom nacionalsocijalizmu, koji promovira “trojka”, naklonjeni mediji čine sve što mogu, čak i lažu, samo s jednim ciljem – u emocionalnom registru Bošnjaka razviti što je moguće negativnije emocije spram pojedinaca i organizacija koje nedvosmisleno nastoje povećati bošnjački politički i kulturni kapacitet.

Možda niti jedna osoba iz javnog života nije targetirana kao snaha osnivača političke organizacije koja je Bošnjake dovela u poziciju političkog subjekta bez kojeg je nemoguće rješavati složene političke probleme na Balkanu. Da “zlo” bude veće ona je supruga današnjeg predsjednika te iste političke organizacije. Ako jugosocijalističkim recidivima i/ili srbofilijom i jugonostalgijom, te, zašto to ne reći, ateističkim svjetonazorom i možemo objasniti odijum prema rahmetli Aliji Izetbegoviću, demokrati i vjerniku, te njegovoj političkoj organizaciji, ataci na Sebiju Izetbegović osim spomenutih (jer je aktivna članica SDA) imaju i neke druge razloge koji govore više o onima koji je, slobodno možemo reći, mrze, nego o njoj samoj. Negativni, niski, nepotrebni, lošim namjerama motivirani medijski napadi (laži, insinuacije, tendenciozne poluistine), mišljenja smo, izvorište imaju u prema Bošnjacima i Bosni neprijateljski nastrojenim propagandnim centrima, ali i nekim negativnim aspektima bošnjačke kulture.

Iza Sebije Izetbegović ostali su neporecivi i konkretni rezultati u oblasti njenog profesionalnog djelovanja. Pod njenim rukovodstvom Univerzitetski klinički centar Sarajevo je, pokazuju činjenice, postao respektabilna zdravstvena ustanova na prostorima Balkana. Jedan od najvećih uspjeha KCUS-a jeste djelovanje za vrijeme pandemije COVID-a. O finansijskom stabiliziranju te ustanove, da i ne govorimo.

Uvedeni su red i disciplina: egomani među doktorima, koji su pacijente prosljeđivali na vlastite privatne klinike, nisu više mogli sjediti na dvije stolice, morali su birati rad za platu u KCUS-u ili rad u privatnom sektoru. U političkom smislu, Sebija Izetbegović svoje kapacitete dokazala je na posljednjim parlamentarnim izborima. Od svih kandidata na listama svih političkih partija koje su se takmičile za pozicije poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo, uprkos neviđenoj propagandnoj kampanji protiv nje, bila je druga po broju pojedinačnih glasova. (Prvi je bio Semir Efendić, koji je popularnost stekao dok je bio kadar SDA.)

Međutim, više puta ponovljena laž ne postaje istina, ali ne i za građanina koji nema hrabrosti reći “Ne!” atmosferi i vrijednostima koje stvaraju dominantni mediji u našoj zemlji, a kojima su ideološke paradigme satkane ili u jugosocijalizmu ili u nastajućem bosanskom nacionalsocijalizmu koji promovira politički konglomerat zvani “trojka”. A takvih građana nije malo. Dovoljno ih je (bilo) da dovedu trojku na poziciju s koje kršenjem Ustava može ući u vlast i održavaju je na vlasti. Strategija je više nego očigledna – ključne političke i vjerske ličnosti Bošnjaka nastoje se oslikati kao simboli svega što je loše, nazadno, destruktivno, korumpirano, bezosjećajno...

Laži i insinuacije na račun ključnih lidera i kadrova Stranke demokratske akcije, kako rekosmo, traju duže od tri decenije. Kada je Sebija Izetbegović u pitanju, aktivni pokušaji njenog denunciranja počeli su prije šest godina, bizarnim tekstovima o cijenama njenih odjevnih predmeta, cipela, tašni, bilesi i labela koje koristi. Sjetimo se sramnih tekstova u Dnevnom avazu i Žurnalu od prije šest godina.

Sugestivni naslov teksta u Žurnalu od 14. augusta 2017. godine, na temu finansijskog položaja Sebije Izetbegović (“STAJLING PRVE DAME U BOŠNJAKA: Stotinu penzija na ramenu Sebije Izetbegović!”) nažalost nije bio, a trebao je biti uzbuna da je projekt političke i kulturne desubjektivizacije Bošnjaka već spreman, da će u tom projektu aktivno učešće uzeti dominantni mediji, te da je počela njegova realizacija. Spomenuti naslov paradigmatičan je za ciljeve antibošnjačke i antibosanske propagande koja stoji na dva stuba.

Prvo, emocionalni pogon za anatemiziranje bošnjačkog nacionalnog političkog projekta prepoznat je u i dan-danas neizvršenoj tranziciji većinskog bošnjačkog svjesnog iz socijalističkog u liberalno-demokratsko vrijednosno polje; u liberalno-demokratskom svijetu, biti finansijski imućan, nije, niti može, pa niti treba biti grijeh, još manje razlog da se ne bude u javnom životu. Siromaška potreba za jednakim, na kojoj je socijalistička ideologija gradila svoje narative, prisutna je u svakom čovjeku, pa ne treba čuditi što je socijalizam i danas vitalan u misaonom i emocionalnom registru ne malog broja kako prosječnih građana, tako i intelektualaca. Biti ili ne biti socijalist, pitanje je morala, racionalnosti. Autor spomenutog naslova niti je moralan, niti racionalan.

Drugo, za mržnju i bijes javnosti targetirana je persona porodično vezana za najvažniju bošnjačku političku figuru u 20. stoljeću (Aliju Izetbegovića) i sadašnjosti (Bakira Izetbegovića), koja u to vrijeme nije ni bila politički važna kao danas. Ali jeste dovoljno važna da se zbog samog prezimena intenzivira mržnja prema svemu što bi trebalo simbolizirati bošnjačku političku i kulturnu samosvijest i preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu.

“Moramo biti jaki. U ovakvom svijetu se samo snaga poštuje. Učite svoju djecu tome”, govorio je Alija Izetbegović tešku istinu. Biti jak, podrazumijeva disciplinu, rad, učenje, vjerovanje u odgođeno zadovoljstvo, rad na sebi, rad u sebi, rad oko sebe, i to svaki dan. A prije i iznad svega odluku da se Vrijednost stavi iznad Praktične Koristi. Što jeste težak, ali i ispravan put. Sebija Izetbegović je personifikacija jake osobnosti, a za negativne aspekte bošnjačkog patrijarhalnog koda, dodatni joj je grijeh što je jaka – žena. Previše sposobna, previše emancipirana, previše nacionalno svjesna, previše neovisna o ljubavi raje sarajevske... Zato smeta.

Zlonamjernici su joj pripisivali aroganciju. Prije bismo rekli da je ono što se u našoj javnosti atribuira kao arogancija, zapravo osobina koja manjka Bošnjacima, a to je potrebe da se javnosti govori istina, a ne ono što ona želi čuti. Sebija Izetbegović je potpuno operirana od potreba da se svidi sarajevskoj čaršiji. Elon Musk je u jednom intervjuu, odgovarajući na pitanja zašto nije zabrinut što mu proizraelski brendovi otkazuju reklamiranje na mreži X, rekao: “Zar vi hoćete da promoviram one koji izgledaju lijepo, a čine zlo. Jebite se!”

A ako išta fali našoj javnosti, to su političari, novinari, analitičari, umjetnici koji ne govore ono što godi uhu javnosti, nego ono što oni iskreno misle da je istina. Sebija Izetbegović jeste jedna od takvih. Presudno pitanje je da li ćemo razmišljati kao jedan od najbogatijih i najuspješnijih ljudi na svijetu, pritom najprincipijelnijih moćnika (od svih dominantnih medija sa Zapada samo društvena mreža X nije uvela proizraelsku cenzuru) kao što je Elon Musk, ili ćemo razmišljati onako kako se sviđa jugofilima i srbofilima koji kontroliraju dominantne medije. I kada se imputira da „je loša poruka javnosti“ to što je Sebija Izetbegović izabrana na mjesto direktorice KCUS-a, treba se zapitati: Zašto je to loša poruka, ako su njeni rezultati korisni za društvenu zajednicu? Na koncu, imala je hrabrosti da se jedina prijavi na konkurs i nosi sa dugom KCUS-a od 114 miliona KM, koji je na kraju sanirala, a pritom opremila najveću bolnicu u Bosni i Hercegovini sa najmodernijim medicinskim aparatima ogromne vrijednosti.

Ono što bismo se morali zapitati jeste zašto Sebija Izetbegović smeta i jednom dijelu bošnjačke javnosti koji jeste uz SDA. Nekoliko je mogućih razloga.

Prvi je, kako rekosmo, potreba da se svidimo dijelu javnosti koji su formirale antibošnjačke i antibosanske medijske političke i ideološke falange: afirmativno govoriti o Sebiji Izetbegović nameću kao blasfemiju. Mi nećemo ostvariti svoje političke i nacionalne interese ako budemo išli “niz dlaku” jugosocijalistima, srbofilima, jugofilima. Ako se budemo izvinjavali što smo takvi kakvi smo, pa makar bili i “pogrešni”. Izraziti sebe, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu, valjda je smisao postojanja. Čemu danas bošnjačka, a nekada “stranka muslimanskog kulturno-povijesnog kruga”, ako njeni kadrovi i njene pristalice nemaju hrabrosti izraziti vrijednost za koje smatraju da su validne.

Mogući razlozi su, također spomenuti, negativni aspekti bošnjačkog patrijarhalnog koda. Žena, emancipirana, u svojoj profesiji uspješna, društveno aktivna, nacionalno svjesna... Ne smeta samo neprijateljima Bošnjaka, nego i onim Bošnjacima koji nevoljko vide ženu na poziciji moći.

Dakle, mizoginija. A Sebija Izetbegović nije savršena žena. Kao što niko nije savršen.

A očekivanje savršenstva šalje samo jedan signal od onoga ko ga očekuje – neprihvatanje odgovornosti za samoga sebe. Odnos prema simbolu “Izetbegović” odnos je prema nema samima, kao naciji. Izetbegovići su, to činjenice dokazuju, sudbinu vlastite porodice uzeli u svoje ruke, te preuzeli odgovornost da povedu političke procese u kojima će i Bošnjaci preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke. A za takvo što je potrebno osvještavanje teških istina. Osim Boga Uzvišenog, niko na ovome svijetu neće skrbiti za nas. Što znači da moramo skrbiti sami za sebe, ne obazirući se na to da li će se ikome to svidjeti. Sebija Izetbegović simbol je nacionalno osviještenih Bošnjaka.

Zato je trebamo zaštititi od navale besramnog jugosocijalističkog, srpskohrvatskog i nacionalsocijalističkog populizma.