"Gdje vi vidite pustinju, mi vidimo priliku." To im je moto. Saudijska Arabija počela je graditi svoje skijalište i na papiru će imati sve. Snijeg da prekrije planinski lanac? Gotovo. Više od 30 kilometara staza i svi sportski sadržaji? Naravno. Vertikalni grad s kapacitetom za 700.000 posjetitelja? Zašto ne. Ogromno slatkovodno jezero? Naravno. Hoteli i vile oko jezera? Nema problema. Superstanica će se zvati Trojena, u principu će biti gotova 2026. godine, a čak se nudi i kao mjesto takmičenja, Naime, kako je najavljeno ovog utorka, Saudijska Arabija će biti domaćin Zimskih azijskih igara 2029. godine. Ali možete li stvarno skijati u pustinji?
Čini se da možete. Sve polazi od kurioziteta i supermegahiperkonstrukcije. Kuriozitet je geografski: Saudijska Arabija je pustinjska zemlja, podložna vrlo visokim temperaturama, ali u blizini Crvenog mora ima planinsko područje, a na sjeverozapadu, dodirujući Jordan, oko vrha Jebel al Lawz (2580 metara), hladnije je a zimi pada snijeg.
Supermegahiperkonstrukcija je, pak, ljudska: planiran je golemi cjevovod koji će desaliniziranu vodu prenositi iz Crvenog mora u to planinsko područje i služit će za opskrbu divovskog jezera i stvaranje umjetnog snijega po potrebi.
"Moramo podići znatnu količinu vode prema planinama, tako da će cijev biti promjera jedan metar. Jezero će biti duboko oko pet metara, a ispred će činiti liticu od oko 150 metara, nešto slično brani Hoover. Izvedivo je, iako znamo da pomičemo granice. Veliko je i udaljeno je područje, ali može se učiniti," kaže Philip Gullett, izvršni direktor Trojene.
Uz njega su dva australijska arhitektonska studija, Lava Architectures i Bureau Probert, te još nekoliko saradnika poput Jana Patersona, koji je 20 godina bio jedan od čelnika Britanskog olimpijskog odbora, a danas je sportski menadžer saudijskog projekta.
Faraonski projekt je zapravo samo dio drugog, projekta Neom. Pet godina i s proračunom od 500 miijardi dolara, što je puno više od budžeta mnogih država, saudijski princ Mohammad bin Salman zamislio je, gdje nije bilo gotovo ničega, područje koje bi trebalo promijeniti lice Saudijske Arabije i njezinu ovisnost o Nafti. Jedna od ideja je The Line, linearni grad dug 170 kilometara i širok samo 200 metara koji bi trebao primiti devet miliona stanovnika i biti samoodrživ, a uz to imati i brojne prednosti.
Nastavak projekta je Oxagon, svojevrsno futurističko industrijsko imanje ukradeno od mora koje pretendira primiti najveće tehnološke firme na svijetu te ostale kompanije. I na kraju, Trojena, skijalište. Sve je povezano mrežom brzih željeznica, velikom lukom i četiri aerdoroma od kojih je jedan već u izgradnji.
Neom je već bio kritikovan projekt jer su zbog njega protjerali oko 20.000 pripadnika beduinskog plemena Huwaitat. Uslovi za radnike na tako golemim građevinama, zakoni koji će se tamo primjenjivati i dobrobit za Saudijce su upitni, ali prije svega njihova održivost je upitna.
Prema promotorima, sve će biti zeleno, neće biti zagađenja ugljikom ali stručnjaci smatraju da je to jako, jako teško za povjerovati. Zapravo, projekt obećava korištenje slane vode nastale desalinizacijom kao glavnog izvora energije, što je metoda koju tek treba konsolidirati.
