I dok se civilizirani svijet gnuša i osuđuje nacionalistički projekt Borisa Malagurskog, film “Republika srpska: Borba za slobodu”, u kojem taj srpsko-kanadski reditelj negira Genocid nad Bošnjacima, državu Bosnu i Hercegovinu, nastoji revidirati historijske, sudske i naučne činjenice o najvećem zločinu počinjenom na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata s ciljem izjednačavanja žrtve i zločinca, ima i onih koji će stati u zaštitu njegovog lika i najnovijeg mu djela.
Miloš Biković, srbijanski glumac koji je već dugo atrakcija u “majčici Rusiji”, čije ima i državljanstvo, na proslavi neustavnog Dana Republike srpske 9. januara 2020. godine održao je sramotni govor u Banjoj Luci, na centralnoj svečanosti, ističući kako su “borci Rs-a učinili podvig dajući svoje živote za slobodu i istinu i doprinijeli vaskrsenju cijelog srpskog naroda”. Podržao je i Vladimira Putina u agresiji Rusije na Ukrajinu, a ovaj put odlučio je na svom Instagramu postaviti fotografiju na kojoj se nalaze datumi projekcija filma “Republika srpska: Borba za slobodu” u nekoliko evropskih gradova.
Bikovićeva podrška Malagurskom nije iznenađenje, ali je znakovita jer govori o stanju svijesti dijela bošnjačkog naroda. Sjetit ćemo se da je u novembru prošle godine Miloš Biković boravio u Sarajevu na premijeri trash akcijskog filma “Južni vetar: Ubrzanje”, u kojoj jednu od glavnih rola igra upravo on. Njegovi sporni stavovi i mrzilačke izjave, posebno one na proslavi Dana Rs-a, nisu bili dovoljan argument da Sarajlije svojim nedolaskom bojkotiraju premijeru. Štaviše, tinejdžerke i tinejdžeri, ali i oni nešto stariji, pa i znatno stariji, čekali su satima u redu samo da ga zagrle i naprave selfie s njim.
Miloš Biković koristi svaku priliku da obznani svoje negatorske revizionističke stavove. S druge strane, njegova bošnjačka publika pati od inačice štokholmskog sindroma u kojem, kako stvari stoje, mazohistički uživaju. Dobar dio izbjegava i govoriti djeci istinu o onome što se događalo od 1992. do 1995. godine, tvrdeći da ih tim pričama samo zamaraju. Sarajevo jeste i treba biti otvoren grad, ali i kozmopolitizam ima svoje granice. Posebno kada je riječ o onima koji su za njegov fizički nestanak.
