Dan nakon posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i odbijanja članova Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i Željka Komšića da održe sastanak odjeknula je vijest o problemima s isporukom prirodnog gasa za BiH.

Ruski “Gazprom”, najveći isporučilac prirodnog gasa i nafte za evropski kontinent, poslao je tabelu gdje se najavljuju duplo manje dnevne isporuke prirodnog gasa za BiH u odnosu na dogovorene. Bitno je naglasiti da je isporuka ostalim državama u regiji zadržana na istom nivou. Nakon što je vijest objavljena, “Gazprom” povlači spornu tabelu uz opravdanje da se radi o tehničkoj pogrešci.
Ima li mjesta za paniku i šta za Bosnu i Hercegovinu, osobito njen glavni grad, znači prirodni gas?

DAN KADA JE UPALJEN PLAM

Pripreme za uvođenje prirodnog gasa počele su 1975. godine odlukom Skupštine Grada Sarajevo, kada je osnovan privredni subjekt za transport i distribuciju ovog energenta – “Sarajevogas”. Gas je bio potreban kako za rastuću industriju, tako i za sam grad koji je zbog geografskog položaja izrazito podložan zagađenju zraka. Sarajevo je u kotlini, okruženo visokim planinama, tako da su česte magle u zimskom periodu. Dodatno, situacija je usložnjena zbog velikog broja ložišta na ugalj, što je doprinijelo i stvaranju smoga. Emisije štetnih materija poput čađi, sumpornog dioksida i azotnog dioksida višestruko su premašivale dozvoljene granične vrijednosti.

Do 1979. godine, kada se i zvanično počeo koristiti prirodni gas u glavnom gradu, izgrađeno je oko 150 km transportnog gasovoda na potezu Zvornik – Sarajevo, a 1983. godine završen je i odvojak od Srednjeg do Željezare u Zenici. Gas dobijaju bh. gradovi Zvornik, Sarajevo, Visoko i industrijski dio Zenice, odnosno Tvornica glinice “Birač” u Zvorniku. Izgrađeni je gasovod dužine 196 km, prečnika 406,4 mm, projektiranog pritiska 50 bara, s godišnjim kapacitetom propusnosti od 1 milijardu kubnih metara prirodnog gasa.

Do početka rata u BiH ¾ prirodnog gasa korišteno je u industrijske svrhe.

GAS KAO SPAS

Za vrijeme ratnih dejstava naročito u nepovoljnoj situaciji po pitanju grijanja našli su se građani Sarajeva. Suočeni s nemogućnošću nabavke drva i uglja za ogrjev, čestim prekidima u isporuci električne energije, prirodni gas bio je jedini energent dostupan u gradu. U to vrijeme nastat će veliki broj improviziranih priključaka na distributivnu gasnu mrežu.

Agresor je odlučio propuštati manje količine prirodnog gasa znajući da distributivna mreža u Sarajevu nije u dovoljnoj mjeri razvijena, odnosno bio je to jedini način da gas osigura i za dijelove grada koje su kontrolirali (Grbavica, Kovačići, Vraca, Dobrinja I i IV...).

Prirodni je gas“propuštan” za Sarajevo jer je i SRJ bila pod sankcijama. Ovo je bio način da se one “izigraju”. Značajan dio količina prirodnog gasa za BiH tokom rata zadržavan je i potrošen u Srbiji, odnosno u dijelovima BiH pod kontrolom VRS-a.

Tome u prilogu govori i činjenica da je nakon rata Ruska Federacija ispostavila račun za utrošeni prirodni gas u iznosu od 104,8 miliona dolara (što prema sadašnjem kursu KM/dolar iznosi oko 168 miliona KM). Od tog iznosa, 86 miliona KM otpada na FBIH, a 82 miliona KM na manji bh. entitet.

Vlada FBiH donijela je uredbu 2008. godine kojom je obavezala potrošače prirodnog gasa u FBiH da plaćaju 5 dolara (preračunato u KM na dan plaćanja) na potrošenih 1.000 kubika gasa na ime otplate ratnog duga. Potrošači u RS-u po ovom osnovu nisu uplatili nijedan dolar, iako je između entiteta potpisan Sporazum o djelimičnoj otplati ratnog duga.

Nakon ratnih dejstava, odobren je kredit Svjetske banke u iznosu od 10 miliona dolara za Projekat hitne rekonstrukcije gasnog sistema. Prema izvještaju Svjetske banke, ovim projektom u sistemu distribucije regulirano je 48.000 nelegalnih priključaka, popravljeno je 11.000 oštećenih predratnih priključaka, a instalirani su i novi gasometri. Nakon završetka projekta, broj domaćinstava priključenih na gasnu mrežu dosegao je ciljni broj od blizu 60 hiljada potrošača, uključujući i mnoge od teško porušenih mjesta u Sarajevu u koje su se vratila izbjegla lica.

Danas Kanton Sarajevo posjeduje modernu i sigurnu distributivnu gasnu mrežu u dužini od 1.383 km, a u 2019. godini dosegnut je nivo potrošnje od 136,3 miliona kubnih metara prirodnog gasa.
U 2020. godini u sarajevskom naselju Butile puštena je u rad i prva javna punionica na kompresovani prirodni gas, čime se dao dodatni doprinos smanjenju aerozagađenja, podizanju životnog standarda, ali i nivoa konkurentnosti privrednih subjekata s obzirom na to da se radi o najjeftinijem dostupnom gorivu za motorna vozila u BiH.

GASNA KRIZA IZ 2009. GODINE I REFLEKSIJE NA BiH

Početkom 2009. godine došlo do spora između Rusije i Ukrajine u vezi s cijenom prirodnog gasa. Ukrajina nije pristala na nove cijene prirodnog gasa od “Gazproma”, a kao odgovor je povećana naknada ruskom isporučiocu za transport gasa preko Ukrajine ka Evropi, glavnom tržištu Ruske Federacije.

Rezultat je obustava isporuke prirodnog gasa, što će naročito u nepovoljan položaj dovesti zemlje Centralne i Jugoistočne Evrope.

U Sarajevo je došlo do dramatične potražnje za grijalicama koje su u dva dana “razgrabljene” u tržnim centrima. Zbog velikog opterećenja, dolazilo je do povremenih “iskakanja”, prekida u isporuci električne energije u gusto naseljenim dijelovima Sarajeva.

Sve kotlovnice sarajevskih “Toplana”, gdje je to tehnički bilo izvodivo, stavljene su u pogon na mazut. Ovo je dodatno doprinijelo aerozagađenju. Postojala je bojazan da će doći do oštećenja gasovoda uslijed potpunog pražnjenja i pada pritiska. Također, ponovno puštanje prirodnog gasa značilo je značajno veći broj intervencija na distributivnoj gasnoj mreži kod krajnjih kupaca.
Određene količine gasa osigurane su iz alternativnih pravaca i dopremljene preko Mađarske i Srbije u BiH tako da je izbjegnut najcrnji scenarij. Spor između Rusije i Ukrajine riješen je relativno brzo uz posredovanje Evropske unije.

Ista vrsta igrokaza prijetila je i početkom oružanog sukoba u Ukrajini u aprilu 2014. godine. U skladu sa smjernica Evropske komisije za energetiku, Vlada FBiH pripremila je izvještaj o minimalnim neophodnim količinama prirodnog gasa FBiH, s posebnim osvrtom na Sarajevo, u slučaju prekida isporuke od “Gazproma” u trajanju od jednog, odnosno šest mjeseci u toku grijne sezone.

ŠTA JE NAŠ INTERES?

BiH ima samo jedan ulaz (interkonekciju) na transportni gasovod iz pravca Srbije kojim se doprema prirodni gas iz Ruske Federacije. Naša zemlja nema skladište (poput Srbije) niti vlastite izvore prirodnog gasa (poput Hrvatske). Sarajevo, odnosno Istočno Sarajevo zadnja je ishodišna tačka na gasovodu, dakle nema ubiranja transportnih taksi.

Gotovo jedna trećina u energetskoj bilanci Kantona Sarajevo čini prirodni gas. U zimskom periodu aktivno je oko 60 hiljada mjerača, pretežno domaćinstava, koji se direktno griju na prirodni gas, a putem gradskih “Toplana” (u kotlovnicama se kao primarno gorivo koristi prirodni gas) još 53 hiljade potrošača (većina kotlovnica ima alternativu na mazut).

Sve su ovo činjenice koji ukazuju na “ranjivost” grada u slučaju prekida isporuke prirodnog gasa, na slabu pregovaračku poziciju prilikom razgovora s “Gazpromom”, odnosno mađarskim i srbijanskim transporterima prirodnog gasa.

Dodatno situaciju usložnjava i fragmentacija tržišta u BiH kroz osnivanje novih privrednih subjekata, naročito u RS-u, s ciljem uvođenja dodatnih nameta za tranzit gasa preko RS-a prema Sarajevu. Ne postoji konsenzus oko usvajanja Zakona o gasu na nivou BiH, odnosno na nivou FBiH u ovom trenutku.

Ono što unosi optimizam jeste opredijeljenost i podrška američke administracije za gradnju novog priključka, tzv. južne interkonekcije, gdje bi se prirodni gas mogao dopremati i iz pravca Hrvatske. Postoje (prijeratni) planovi o izgradnji skladišta prirodnog gasa u blizini Tuzle.

U narednom periodu potrebna su značajna ulaganja u ovu vrstu infrastrukture kako bi se postigla bolja cijena, ali i smanjili rizici da će građani ostati nezagrijanih domova u slučaju prekida isporuke prirodnog gasa. U BiH postoje svi preduvjeti, ljudski, materijalni, organizacijski, da se krene u smjeru razvoja gasne privrede, jeftinog i ekološki prihvatljivog energenta koji je nezaobilazan u visoko razvijenim društvima.

Izgrađen je gasovod do Novog Travnika, neophodno je izgraditi i dionicu do Posušja kako bi BiH imala mogućnost osiguranja alternativnog dotoka prirodnog gasa u odnosu na dosadašnji. Potrebna je još i (međunarodna) podrška da se stvari pokrenu s mrtve tačke i uklone opstrukcije. A to se čini sve izvjesnijim, kako s one strane Atlantika odnedavno “pušu” neki novi vjetrovi. Interes je da Evropa bude što manje ovisna o jednom dobavljaču, makar se on zvao i “Gazprom”.

Autor je dugogodišnji uposlenik KJKP “Sarajevogasa”, koautor dokumenata “Izvještaj o STRESS TESTU za mogući scenarij prekida snabdijevanja prirodnim gasom u FBiH”, “Izvještaj o metodologiji izračuna maloprodajne cijene CNG-a”, koordinator za program javnih investicija KS ispred “Sarajevogasa”, član Radne grupe za oblast energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH…