Svijet će uskoro dosegnuti broj od osam milijardi stanovnika. Petnaeestog novembra očekuje se službeno i simbolično obilježavanje historijske ličnosti, rođenje osammilijarditog stanovnika planete, prema prognozama Ujedinjenih naroda (UN).

Šezdesetih godina prošlog stoljeća svijet je doživio svoj najveći rast. Novi stanovnici i oni koji dolaze, na zemlji bi nas moglo biti osam i po milijardi 2030. a  9.700 milijardi 2050. i vrhunac od 10.4 milijarde 2080. godine predstavljaju dvije vrste izazova za svijet: društveni i ekološki.

Oni ekološki podrazumijevaju rješavanje načina na koji uspijevamo gospodariti resursima "bez uništavanja okoliša" ili bez "gubljenja previše faune". Što se tiče društvenih izazova, radi se o "garanciji" da među ovi osam milijardi bude "vrlo malo onih koji su u situaciji ranjivosti i siromaštva" i koji idu u školu.

Do dvije trećine svjetske populacije ima stopu plodnosti manju od 2,1 djeteta i sve su zemlje prešle s visoke stope plodnosti i smrtnosti na nisku.

Riječ je o takozvanoj demografskoj tranziciji koju su mnoge države već završile. I ova teorija najavljuje da će sve zemlje nazadovati u plodnosti, iako se UN nadaju da će Afrika biti jedini kontinent koji će nastaviti rasti, udvostručiti svoje stanovništvo i dosegnuti dvije i po milijarde 2050. Za sada, slijedeće godine Indija će preteći Kinu kao najmnogoljudnija zemlja svijeta.

Prema podacima UN-a, procjene sugeriraju da će se stanovništvo starije od 65 godina povećati s 10% u 2022. na 16% u 2050., pri čemu će onih starijih od 65 godina biti dvostruko više od broja djece mlađe od pet godina.

Prema podacima UNHCR-a, 2021. godine više od 100 miliona ljudi bilo je prisiljeno živjeti daleko od doma. Podaci o migracijama često su popraćeni alarmantnim diskursima o imigraciji, ali stvarnost je da se "većina migracija odvija na južnoj hemisferi i unutar istog kontinenta", tvrde stručnjaci. U tom smislu mnogo je više migracija između afričkih zemalja nego onih koje stižu u Evropu. Iza mnogih od tih pokreta stoje klimatske promjene i oružani sukobi.

Većina ljudi koji moraju prisilno i nedobrovoljno napustiti svoje domove čine to zbog ratova ili dugotrajnih oružanih sukoba. Postoje i situacije socijalnog i ekonomskog kolapsa koje onemogućuju život u miru, kao što je slučaj u Venezueli a sve je više sukoba koji traju duže, poput Sirije ili Južnog Sudana.

Klimatske promjene i degradacija okoliša također dovode do raseljavanja ljudi. Ovo je slučaj Vanuatua (Oceanije). Zemlje Srednje Amerike također su pogođene sušom a u Bangladešu, gdje je način života poljoprivreda, kao posljedica klimatskih promjena takav način života nestaje. A sve te situacije vjerovatno će se događati sve češće.