Odmah po izbijanju epidemijom Covid-19 započete ekonomske krize (a već ranije finansijski generirane) u sedmičnom listu Stav najavili smo da su optimistične prognoze o V padu/rastu BDP-a tokom 2020. i 2021. nerealne. Naime, prognoze uslijed krize, odnosno dinamike onog što smo nazvali korona ekonomijom, a koju su i neki najugledniji svjetski ekonomisti najavljivali prošle godine, pokazale su se promašenima.
OSIGURANJE DOSTATNIH PRIHODA
Desio se pad BDP-a, u nekim zemljama i do 10 posto (Hrvatska je, recimo, imala 9 posto) tokom prošle godine, ali se nikako ne dešava istovjetan rast – dakle, drugi krak slova V, onaj desni. Tako je za jednu, doduše vrlo inertnu privredu – onu hrvatsku, MMF već treći put spustio prognozu rasta BDP-a za ovu godinu, s početnih 6 na trenutnih 4,7 posto. Slične “korekcije” mogu se očekivati i za globalnu i druge nacionalne ekonomije. Dosizanje pre-covid razine BDP-a time neće biti moguće niti tokom 2022. Odnosno, za to bi trebao minimalan rast od 5,5 posto u toj godini. MMF je objavio procjene za ostale evropske ekonomije “u nastajanju”. Višu stopu rasta trebale bi u 2021. godini bilježiti Turska i Rumunija, od šest posto, i Srbija, od 5 posto. U 2022. godini samo bi Mađarska trebala bilježiti snažniji rast, od 5.7 posto, pokazuju MMF-ove nove procjene. Nakon svih “korekcija” procjena, ostaje samo čekati nove.
Jedna od glavnih karakteristika korona ekonomije, osim nabavke vakcina i imunizacije stanovništva, jeste ogroman iznos budžetskih transfera poduzećima u potpunom ili djelimičnom lockdownu, i to dok se smanjuju prihodi. Da bi država to bila u stanju, potrebno je ispuniti tri uvjeta. Prvo, osigurati funkcioniranje poreznog sistema, s gotovo idealnim proširenjem porezne baze i efikasnom naplatom registriranim poreznim obveznicima te oporezovati dosad neoporezive (izuzete) djelatnosti, kao i racionalizirati rashode. To su zemlje u okruženju već započele, dok je u BiH zbog njezine složene strukture to vrlo teško, pa se efekti transfera ne osjećaju, a pitanje je koji su prihodovni kapaciteti, uključujući i kreditne ukoliko ovo stanje potraje tokom cijele godine ili još dalje, bez obzira na optimizam koji može donijeti uspješna imunizacija kojom se pandemija ukroćuje. Važna su dva segmenta na koje se posljednjih dana ukazuje više nego ranije, što je dobro jer je potrebno utjecati na svijest građana o stvarnom stanju. Prvi je pitanje raspodjele prikupljenih indirektnih poreza, PDV-a, akciza između Federacije BiH, malog entiteta i Brčko distrikta. Drugi je oporezivanje dosad izuzetih djelatnosti, posebno onih koje su društveno beskorisne ili štetne. Neoporezivanje djelatnosti poput kladionica, lutrije i igara na sreću jedan je od specifikuma Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
I UBIRANJE I RASPODJELA NA ŠTETU FEDERACIJE BiH
Raspodjela javnih prihoda koje prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine nije ni izbliza pravična i ne odgovara stvarnom stanju stvari, objavio je portal Faktor. Pažnju javnosti na ovaj problem skrenuo je premijer Federacije BiH Fadil Novalić. On insistira na pravičnoj raspodjeli prihoda, u skladu s uplatama iz entiteta i Brčko distrikta. Time je otkrio da je mali entitet zapravo parazitska tvorevina koja živi na leđima Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, privremena, kvartalna poravnanja UIO, kao i konačna poravnanja prave se na osnovu koeficijenata zasnovanih na krajnjoj potrošnji. Entitet RS, po sadašnjem Zakonu o uplatama i raspodjeli javnih prihoda, povlači mnogo više sredstava od indirektnih poreza nego što mu realno pripada. Samo na cestarini i na posebnoj akcizi na gorivo dobije približno 150 miliona maraka nepripadajućih prihoda. Prihodi od cestarine dijele se u omjeru 59:39:2 posto. Ta je raspodjela trebala biti privremena jer je nerealna. Naime, 85 posto cestarina naplati se u Federaciji Bosne i Hercegovine, 14-15 posto u RS-u i 0,2 posto u Brčko distriktu.
Slično je i s prihodima od poreza na dodanu vrijednost (PDV). Prema podacima koje je nedavno objavio Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES, Federacija Bosne i Hercegovine je u uplati indirektnih poreza 2019. (PDV, akcize, carine, cestarine) učestvovala sa 76,02 posto, odnosno 6,071 milijardi maraka, RS 22,18 posto, odnosno 1,771 milijardu maraka, a Brčko distrikt 1,8 posto, odnosno 144 miliona maraka. Raspodjela prihoda UIO izgledala je ovako: 32,19 posto RS-u (1,734 milijarde KM), 64,26 posto FBiH (3,463 milijardi KM), te 3,55 posto Brčko distriktu (191,3 miliona KM). Dakle, RS povuče tek nešto manje, a Brčko distrikt čak 30 posto više s jedinstvenog računa od uplaćenih iznosa javnih prihoda. Šta je s razlikom od dvije i po milijarde maraka koje su prikupljene u Federaciji BiH, jer je Federacija nazad dobila manje od tri i po milijarde maraka s jedinstvenog računa UIO na koji se uplaćuju svi prihodi od indirektnih poreza? S tog se računa vrši raspodjela po prioritetima za obaveznu rezervu za povrat PDV-a privrednim subjektima, zatim za otplatu vanjskog duga BiH i novac za Brčko distrikt. Preostali iznos raspodjeljuje se na entitete prema prijavljenim ukupnim iznosima krajnje potrošnje. Zanimljivo je da i u obaveznoj rezervi za povrat PDV-a više novca odlazi u mali entitet jer je iznos BDP-a, a posebno njegove izvozne komponente u Federaciji znatno veći, odnosno odnos 64,26:32,19 znatno je veći u korist Federacije. Ovo znači da su tri milijarde maraka razlike između uplate iz Federacije i povrata na koje bi imala pravo uplaćene neopravdano dijelom u mali entitet, opravdano za otplatu međunarodnih obaveza BiH i entiteta, u Brčko distrikt te za povrat PDV-a, pa i onima u RS-u. Ergo, kako Distrikt Brčko i Republika srpska u tome simbolički učestvuju, zapravo Federacija plaća i njihov dio obaveza, pa računica govori da oni uštede oko milijardu maraka na račun Federacije BiH.
Ova nelogična i nepravedna raspodjela na koju je ukazao Novalić može se djelimično ispraviti izmjenama i dopunama Zakona o uplatama i raspodjeli javnih prihoda. Faktor navodi da Federaciji BiH praktično ne bi trebao nikakav kredit za finansiranje svojih, pa i proširenih obaveza pod uvjetima korona ekonomije, kada bi ta raspodjela bila drugačija, pravednija, zasnovana na principu mjesta uplate PDV-a i akciza. Naime, prilikom određivanja načina i relativnih iznosa u raspodjeli među entitetima i Distrikta Brčko vodilo se računa o solidarnosti i razvoju nerazvijenijih krajeva BiH jer je, recimo, mali entitet još uvijek u neuporedivo lošijoj finansijskoj situaciji od Federacije BiH, prisiljen se zaduživati čestom emisijom obveznica i trezorskih zapisa. No, to ne može unedogled. Problem raspodjele javnih prihoda pokušao je riješiti i Međunarodni monetarni fond predlažući kanadski model, što je teško ostvarivo zbog teškoća preuzimanja podataka od za to potkapacitiranih zavoda za statistiku.
Naravno, kada se govori o proširenju porezne baze, efikasnijoj naplati poreza od obveznika, što je neophodno, posebno u uvjetima korona ekonomije, onda se treba posebnu pažnju obratiti na prikazivanje realne krajnje potrošnje (što znači efikasnu poreznu inspekciju, ne samo u većinski bošnjačkim kantonima već u svima, a posebno u malom entitetu, što trenutno nije slučaj). Portal Faktor navodi da podaci o izvanrednim kontrolama privrednih subjekata i naknadno utvrđenim poreskim obavezama pokazuju izrazitu neravnotežu. Kontrolom privrednih subjekata u nadležnosti Regionalnog centra UIO Banja Luka utvrđene su dodatne obaveze u ukupnom iznosu od 10,11 miliona maraka, u Regionalnom centru Mostar 6,8 miliona maraka, dok su u regionalnim centrima Tuzla i Sarajevo utvrđene dodatne obaveze od 20,3, odnosno 36,4 miliona maraka, višestruko više nego u Banjoj Luci i Mostaru zajedno. Jedini logičan zaključak jeste da inspektori UIOBiH prilježno kontroliraju uglavnom bošnjačke poreske obveznike, odnosno da je nesrazmjer očit u svakom segmentu rada Uprave za indirektno oporezivanje BiH, navodi Faktor.
KLADIONIČARSKI LOBI I MORAL POLITIKE
Zato je, između ostalih motiva, Klub zastupnika Stranke demokratske akcije u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uputio u proceduru Zakon o izmjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Tim je prijedlogom predviđeno brisanje člana 25, tačka 7. Zakona, kojim se od plaćanja PDV-a izuzima djelatnost organiziranja igara na sreću. U obrazloženju prijedloga ističe se da je način oporezivanja igara na sreću u odnosu na druga dobra i usluge koje su predmet oporezivanja nepravičan i neodrživ, te da je neprihvatljivo da se po jednakim stopama oporezuju osnovni prehrambeni proizvodi, medicinska oprema i lijekovi ili školski pribor, a da igre na sreću ostanu oslobođene od plaćanja PDV-a. Okvirne procjene ukazuju da bi se usvajanjem ovih izmjena Zakona o PDV-u na godišnjem nivou prikupilo oko 150 miliona KM. Oporezivanje kladionica već se godinama sprečava zloupotrebom vitalnog nacionalnog interesa u Federaciji na koji se HDZ i njegovi sateliti u udruzi građana pod nazivom Hrvatski narodni sabor redovno pozivaju kada se predlažu ovakve ili slične zakonske izmjene. Društvena štetnost igara na sreću, posebno neobuzdanih kladionica u kojima se moguće kladiti na doslovno sve zamislivo nije upitna, o moralnoj utemeljenosti traženih promjena da ne govorimo, pa je oporezivanje PDV-om (što povećava krajnju cijenu “usluge”, odnosno kockarskih lozova) najmanji mogući okvir za kakvo-takvo obuzdavanje ove pošasti. Ne treba zaboraviti da je najveći broj kladioničarskih firmi registriran u kantonima u kojima HDZ i njegovi sateliti imaju vlast, ali kladionice najveće prihode ostvaruju u drugim kantonima. Na ovaj problem sve veće ovisnosti o igrama na sreću koje reklamama promoviraju i neki mediji, čak i javni koji reklamiraju Lutriju, često upozoravaju iz Islamske zajednice. Protivnici oporezivanja pozivaju se na činjenicu koja je regulirana zakonom da se iz prihoda državne Lutrije finansiraju humanitarne akcije, ali s obzirom na odljev teško zarađenog novca iz džepova građana koji razvijaju sve veću ovisnost, znatno je veća društvena šteta od koristi. Država humanitarne aktivnosti može se finansirati i iz drugih izvora.
U svakom slučaju, budžetski transferi realnom, posebno produktivnom ekonomskom sektoru bit će potrebni dok traju ograničenja zbog nekog oblika lockdowna i ograničenja. Kako je svako pretjerano zaduživanje u ovim uvjetima rizično, ma kako se činilo povoljnim zbog niskih kamatnih stopa, neophodno je da se riješi problem prikupljanja i raspodjele poreznih prihoda. Naravno, i racionalizacije budžetske potrošnje. Jer, povećava li se udio duga u BDP-u (a veće zaduženje u manjem BDP-u to upravo čini), otplata duga problematična je sa stanja održivosti, ali i moguće promjene kamatnih stopa (treba se sjetiti povećanja eskontne stope Federalnih rezervi 1979. koje su rezultirale velikim porastom zaduženosti i ekonomskom krizom u bivšoj Jugoslaviji, naprimjer, koja je dovela do njenog krvavog raspada). Tako kriza ne bi prošla završetkom pandemije, već bi se produljila.
