Raspodjela javnih prihoda koje prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine nije ni izbliza pravična i ne odgovara stvarnom stanju stvari. Godinama se o tome nije govorilo. Pažnju javnosti na ovaj problem skrenuo je premijer Federacije BiH Fadil Novalić. Jedno vrijeme nisu se na Upravnom odboru UIO uopće mogli dogovoriti koeficijenti za poravnanja između entiteta. Zatim smo imali tužbe za dugovanja iz ranijih godina, Republika Srpska tužila je Federaciju BiH za 15 miliona duga iz 2015. godine i još toliko kamata, a Vlada FBiH Republiku Srpsku zbog duga iz 2012.
Kompromis je pronađen tako da se kvartalna poravnanja između entiteta rade na kvalitetniji način kako se ne bi dolazilo u situaciju da na kraju godine, prilikom konačnog poravnanja, imamo po 50-60 miliona maraka dugova. Međutim, insistiranje premijera Federacije BiH na pravičnoj raspodjeli prihoda otkrilo nam je da je Republika Srpska parazitska tvorevina koja živi na leđima Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, privremena poravnanja, kao i konačna poravnanja prave se na osnovu koeficijenata zasnovanih na krajnjoj potrošnji.
Republika Srpska, po sadašnjem Zakonu o uplatama i raspodjeli javnih prihoda, povlači mnogo više sredstava od indirektnih poreza nego što joj realno pripada. Samo na putarini, odnosno na posebnoj akcizi na gorivo, dobije približno 150 miliona maraka više nego što joj pripada. Prihodi od putarine dijele se u omjeru 59:39:2 posto. To je trebala biti raspodjela privremenog karaktera i potpuno je nerealna jer se 85 posto putarine naplati u Federaciji Bosne i Hercegovine, 14-15 posto u Republici srpskoj i 0,2 posto u Brčko distriktu. Upravo Distrikt povlači 2 posto sredstava, što nije mali iznos, a učestvuje u ukupnim prihodima od putarine s 0,2 posto.
Isto je i s prihodima od poreza na dodanu vrijednost (PDV), i to se već otima kontroli. Svi to uglavnom znaju, ali rijetko ko nešto čini da ispravi ovu nepravdu. Prema podacima koje je nedavno objavio Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije IFIMES, Federacija Bosne i Hercegovine u uplati indirektnih poreza učestvuje sa 76,02 posto, to je u apsolutnom iznosu 6,071 milijarda maraka, Republika Srpska 22,18 posto, u apsolutnom iznosu 1,771 milijardu maraka, a Brčko distrikt 1,8 posto, u apsolutnom iznosu 144 miliona maraka. Raspodjela prihoda UIO vrši se tako da 32,19 posto pripada Republici Srpskoj (apsolutni iznos 1,734 milijarde KM), dok FBiH pripada samo 64,26 posto (apsolutni 3,463 milijardi KM), Brčko distriktu 3,55 posto (apsolutni 191,3 miliona KM).
Ovi podaci odnose se na 2019. godinu. Podaci, dakle, pokazuju da Republika Srpska i Brčko distrikt s jedinstvenog računa povuku otprilike onoliko novca s koliko učestvuju u prikupljenim javnim prihodima. No, gdje su onda nestale oko tri milijarde maraka koje su prikupljene u Federaciji BiH, dok je Federacija nazad dobila tek tri milijarde maraka s jedinstvenog računa? Svejedno je gdje se prihodi ubiru, oni idu na jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje BiH. S tog računa obavlja se raspodjela tako da se prvo izdvoji dio novca za obaveznu rezervu koji se koristi za povrat PDV-a privrednim subjektima (i tu više novca odlazi u Republiku Srpsku nego u Federaciju iako Federacija BiH ima neuporedivo veći uvoz i razvijeniju privredu), zatim se izdvoji novac za otplatu vanjskog duga BiH, novac za Brčko distrikt i dio koji ostane ide u raspodjelu entitetima prema krajnjoj potrošnji.
Dakle, tri milijarde maraka koje Federaciji nedostaju otišle su dijelom u Republiku Srpsku, za otplatu vanjskog duga BiH, Federacije BiH i Republike Srpske, te u Brčko distrikt i privrednim subjektima kao povrat PDV-a, najvećim dijelom onim sa sjedištem u Republici Srpskoj. Distrikt Brčko i Republika Srpska u tome skoro nikako ne učestvuju, tako da Federacija plaća i njihov dio, a oni uštede barem milijardu maraka na račun Federacije BiH.
Da bi se ovo ispravilo, treba riješiti pitanje raspodjele prihoda na drugačiji način, a to se u ovoj konstelaciji odnosa u Parlamentarnoj skupštini BiH teško može uraditi. Trebao bi se na drugačiji način riješiti Zakon o uplatama i raspodjeli javnih prihoda. Federaciji BiH praktično ne bi trebao nikakav kredit kada bi ta raspodjela bila drugačija, kada bi bila pravednija, zasnovana na tome gdje su uplaćeni PDV i akcize.
I pored činjenice da Republika Srpska dobija više novca nego što realno zaslužuje, ovaj je entitet u neuporedivo lošijoj finansijskoj situaciji od Federacije BiH, o čemu svjedoči činjenica da se za nepuna tri mjeseca 2021. godine već četiri puta zadužila emisijom vrijednosnih papira na Banjalučkoj berzi. Problem raspodjele javnih prihoda pokušao je riješiti i Međunarodni monetarni fond predlažući kanadski model, međutim, taj je model podrazumijevao preuzimanje podataka od zavoda za statistiku, a znajući njihove kapacitete, to uopće nije dobra ideja.
Možda i jedini način da se koliko-toliko kontrolira ovaj proces jeste da se preciznije i jasnije definiraju obaveze privrednih subjekata u pogledu prijavljivanja krajnje potrošnje. Naime, poreski obveznici nemaju nikakve sankcije ako prikazuju drugačiju krajnju potrošnju od stvarne, nisu obavezni da je prijavljuju. To je jedina mogućnost da se nešto uredi kako bi raspodjela bila barem malo pravičnija.
Da je nešto truhlo u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, pokazuju i podaci o vanrednim kontrolama privrednih subjekata i naknadno utvrđenim poreskim obavezama. Naime, gledajući po regionalnim centrima UIOBiH, kontrolom privrednih subjekata koji pripadaju Regionalnom centru Banja Luka, utvrđene su dodatne obaveze privrednih subjekata u ukupnom iznosu od 10,11 miliona maraka, u RC Mostar 6,8 miliona maraka, dok su u RC Tuzla utvrđene dodatne obaveze veće nego u Banjoj Luci i Mostaru zajedno – 20,3 miliona maraka, a u RC Sarajevo dvostruko veće nego u RC Banja Luka i RC Mostar zajedno – 36,4 miliona ma[1]raka.
Jedini logičan zaključak jeste da inspektori UIOBiH “detaljno” češljaju samo poreske obveznike Bošnjake. Nesrazmjer je očit u svakom segmentu rada Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
