Na dan reintegracije općine Ilidža zatečeni su potpuno devastirani stambeni objekti infrastruktura, veliki broj raseljenih, nezaposlenih, socijalno nezbrinutih. Nakon reintegracije bilo je svega 600 uposlenih, uglavnom u društvenom sektoru, odnosno u 11 društvenih -državnih firmi sa područja općine Ilidža, šest iz drugih općina, 131 privatnoj firmi i oko 250 samostalnih radnji (SZR, STR i SUR). Za uslugu u oblasti prijevoza bio je angažiran jedan auto-prijevoznik i 59 taksi vozača.
Do 1992. godine površina teritorije općine bila je 16.946 hektara. Dejtonskim sporazumom dio teritorije je (ostao) pripao Republici Srpskoj, tako da sada područje općine obuhvata površinu od 14.950 hektara, odnosno 84,8 posto prijeratne površine.
Prema popisu iz 1991. godine, odnosno podacima Federalnog zavoda za statistiku, na području općine Ilidža živjelo je 67.937 stanovnika, a danas ima oko 60.000 stanovnika koji žive u 16 mjesnih zajednica: Blažuj, Butmir, Donji Kotorac, Hrasnica I i II, Ilidža Centar, Lužani, Osjek, Otes, Rakovica, Sokolović- Kolonija, Stup, Stup II, Stupsko brdo, Vrelo Bosne i Vreoca.
