U novije vrijeme jedinu muslimansku nuklearnu silu i drugu najmnogoljudniju muslimansku državu na svijetu Pakistan potresaju višestruke krize. Politička, ustavna, finansijska, pored prirodne katastrofe, tj. poplava koje su prošle godine nanijele enormnu štetu pakistanskoj privredi i građanima, a posebno prirodnoj okolini, vršak su ledenog brijega u odnosu na sigurnosnu krizu.  

Bivši premijer Imran Khan, najpopularniji politički lider u novijoj povijesti Pakistana, čija je politička partija Pakistani Tehreeki Insaf – PTI (Pakistanki pokret za promjene), svrgnut je s vlasti pod sumnjivim i još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, prije isteka njegovog mandata. Khanova vlada oborena je zahvaljujući sinhroniziranom djelovanju vojske i parlamentarne koalicije niza stranaka i pravosuđa. Khan je nakon toga nekoliko puta bio uhapšen i protiv njega se vodi postupak za niz navodnih prekršaja vezanih za zloupotrebu ovlasti.  

Očigledno je, prema mišljenju brojnih analitičara, da se Imrana Khana želio riješiti pakistanski vojni establišment jer je postao prevelika prijetnja ukorijenjenim interesima vojske, koja se u Pakistanu smatra državom u državi. Bez podrške i blagoslova vojnog establišmenta, niti jedna politička opcija, bez obzira na popularnost i demokratski legitimitet u Pakistanu, ne može biti izabrana na vlast, a ako kojim slučajem i prođe, ne može samostalno vladati, ako dođe u sukob s interesima vojnog establišmenta.  

Čak je i sam bivši premijer Khan na vlast došao uz blagoslov generalštaba. Međutim, onog momenta kada je došao u sukob s tadašnjim šefom generalštaba Pakistanske vojske, generalom Kamarom Džavidom Badžvom, Khan je morao da ode s vlasti.  

Imran Khan u nemilosti Amerikanaca 

Politička opcija bivšeg premijera, koji se proslavio kao najbolji igrač kriketa na svijetu i koji se kao opozicionar više od dvije decenije borio za demokratske promjene u Pakistanu, postala je isuviše prijeteća, kako za vojsku, tako i za tradicionalne političke opcije koje vladaju Pakistanom, etablirane porodice Šerif i Zerdari, kao i za konzervativni islamski politički establišment koji predvodi Partija Džemati Islami i Džemati Ulema Islami, koje nemaju veliki politički utjecaj, ali se po pravilu svrstavaju uz vojsku i tradicionalne partije feudalnog pakistanskog establišmenta.  

Šerifove i Zerdarijeve, odnosno njihove političke opcije, Muslimansku ligu Nawaz MLN i Narodnu partiju Pakistana (PPP), nekoć je osnovao ubijeni bivši premijer Zulfikar Ali Bhutto, a kasnije ju je predvodila njegova kćerka Benazir, koja je također ubijena u terorističkom napadu. Vjeruje se da je njenoj smrti kumovala vojska zajedno s ekstremnim islamističkim terorističkim elementima. PPP danas predvodi Bilawal Zardari Bhutto, aktuelni ministar vanjskih poslova, sin Banazir Bhuto. 

Ono što je posebno karakteristično za Imrana Khana i njegovu bivšu vladu jesu špekulacije da je, kako je sam pokušao dokazati, morao da bude smijenjen na zahtjev Washingtona, jer je prešao tzv. crvenu liniju dozvoljenih poteza kada se radi o domenu vanjske politike i sigurnosti. Navodno, Washingtonu nije bilo drago što je Khan posjetio Moskvu i sastao se s ruskim liderom Putinom pred samu agresiju Rusije na Ukrajinu i da je s ruskim liderom dogovorio kupovinu ruskih energenata po sniženim cijenama, kao i žitarica, što je bio pokušaj Khanove bivše vlade da riješi pitanje nestašice hrane u državi kojoj je prijetila glad.  

Pakistanska vojska i drugi elementi političkog establišmenta duboke države decenijama kultiviraju bliske odnose s Washingtonom i ti odnosi nikad nisu prekinuti, bez obzira na činjenicu da je strateška vrijednost Pakistana za američku politiku koja je u vrijeme hladnog rata sa Sovjetskim Savezom bila ključna u Južnoj Aziji, s obzirom na činjenicu da je Indija kao nesvrstana država imala bliske odnose s Moskvom. 

 Tokom protekle decenije i više globalni geopolitički odnosi su se promijenili, a američki neprijatelji također. Danas je Indija najznačajniji strateški partner Washingtona i u budućnosti će se vrijednost i cijena Indije za Ameriku povećavati. Pakistan, dakle, više nije strateški bitan za Ameriku kao što je bio nekada. Drugim riječima, Amerikanci su riješeni pustiti Pakistan niz vodu, posebno zbog strateških odnosa Pakistana s Kinom, pakistanskim susjedom s kojim dijeli granicu. Stoga, pakistanski establišment na čelu s vojskom potrčao je brže-bolje da se riješi Imrana Khana i njegove vlade kako bi popravio svoj status u očima Amerikanaca i pokušao koliko-toliko sačuvati ono malo reputacije i hladnoratovskih veza koje još uvijek ima u Washingtonu. Naravno, ne treba zaboraviti ni domaće okolnosti, rivalstva i niz pitanja koja su također odredila sudbinu Imrana Khana.  

Međutim, nova pakistanska vlada, koja djeluje već neko vrijeme, a koju čini složena koalicija ideološki nepomirljivih političkih opcija, naprosto ne bi mogla biti sastavljena i ne bi mogla egzistirati bez pritiska i podrške vojske koja djeluje iza kulisa. Stoga su i politički procesi protiv Imrana Khana i njegovih saradnika očigledno motivirani nastojanjima vlasti da eliminiraju iz političke utrke najpopularniju političku demokratsku snagu PTI na način da diskreditiraju njenog lidera Imrana Khana i njegove najbliže saradnike. Kako će se to odraziti na sljedeće parlamentarne izbore, teško je sa sigurnošću predvidjeti. U Pakistanu je sve moguće i ne treba isključiti ni mogućnost ponovnog povratka Khana na političku scenu, ali to će ovisiti o epilogu sudskog postupka protiv njega. Moguće je čak da dođe i do izravnog preuzimanja vlasti od vojske putem državnog udara, ali za vojsku je to ovog momenta nije oportuno i generalima je lakše djelovati iz pozadine pod uvjetom da civilne vlasti ne ugrožavaju interese vojske.  

Suočavanje s terorizmom i separatizmom 

Okosnicu vlasti čini široka koalicija, među kojim dvije vodeće stranke pakistanskog establišmenta zastupaju feudalne interese dviju najbogatijih i najutjecajnijih porodica i islamističke snage, suočeni su ozbiljnim izazovima s kojim se suočava Pakistan. Analitičari vjeruju da se Pakistan nikad ranije nije nalazio u tako složenoj krizi koja se odražava u više domena. Pored političke borbe i ustavne krize, koja je na koncu ipak prevladana, tu je i ekonomska, odnosno finansijska kriza koja je na neki način ublažena postizanjem dogovora za Međunarodnim monetarnim fondom o dodjeli dodatnih sredstava za refinansiranje duga, ostaje da se vlasti u Islamabadu suoče s ozbiljnim pitanjem terorizma i separatizma koji prijete da od Pakistana naprave nefunkcionalnu ili propalu državu.  

Naime, separatistički pokret pakistanske manjine etničkih Baluča u geografski najvećoj pokrajini Balučistan u novije vrijeme počinje formirati savez s paštunskim pokretom Tehreek-i-Taliban Pakistan (TTP), terorističkom organizacijom koja se na sjeveru Pakistana zalaže za formiranje posebne države Paštunistan, a koju vide kao dio paštunskih oblasti u susjednom Afganistanu. Proteklih mjeseci prema vijestima i analizama s terena u Balučistanu sve je primjetnija veza pakistanskih Talibana sa separatistima Balučistana. Treba napomenuti da se radi o dvama različitim pokretima. TTP je izrazito islamističke ideologije dok su balučistanski separatisti sekularističke orijentacije. Združeno djelovanje ovih dvaju pokreta proteklih mjeseci predstavlja ozbiljnu prijetnju centralnoj pakistanskoj državi i vojsci, ali isto također i kineskim interesima u Pakistanu, posebno u pokrajini Balučistan, gdje Kina gradi luku Gwadar. Osim toga, dobar dio infrastrukturnih projekata koje Kina i Pakistan provode u okviru projekta CPEC prolaze kroz Balučistan. 

12. jula 2023. pakistanska vojska je izgubila 12 svojih vojnika u dvama terorističkim napadima u Balučistanu, za koje je odgovornost preuzeo Tehreek-e-Jihad Pakistan, ogranak Tehreek-i-Taliban Pakistana (TTP), frakcija afganistanskih talibana. Najveći je to gubitak trupa u 2023. godini do sada. Pored ovog, zabilježeno je i desetine drugih napada separatističkih pobunjenika Baluča u posljednje vrijeme. Prema 'Pakistan Security Reportu 2022, koji je objavio Pakistanski institut za mirovne studije u Islamabadu, pobunjeničke grupe Oslobodilački front Balučistana i Oslobodilačka vojska Balučistana (BLA) izvele su 71 napad samo u 2022. Pomenuti su napadi uglavnom bili usmjereni protiv snaga sigurnosti i vojnog osoblja. To uključuje incidente unutar, ali i izvan Balučistana, kao što je samoubilački napad koji je izveo BLA u aprilu 2022. Ovaj napad bio je usmjeren protiv kineskog akademskog osoblja na Univerzitetu u Karačiju. U međuvremenu, pakistanske vojne snage stacionirane u Balučistanu tvrde da se bore protiv „zavjera koje se finansiraju iz inostranstva“. Hapšenje izvjesnog Kulbhushana Jadhava, navodnog indijskog obavještajca u Balučistanu, u toku 2016. navodi se kao dokaz da se radi o vjerodostojnim tvrdnjama pakistanskih vlasti.

Pakistanska vojska uključena je u intenzivne antipobunjeničke operacije u Balučistanu još od 2006, a sama separatistička pobuna u Balučistanu datira još od 1948, kada se jedan broj etničkih Baluča usprotivio ujedinjenju njihove provincije s novom nezavisnom državom Pakistan. Tokom protekle decenije pakistanske antisecesionističke operacije u Balučistanu su intenzivirane. Kritičari pristupa pakistanskih vlasti ovom ozbiljnom pitanju prigovaraju vlastima u Islamabadu da država nije uspjela ozbiljno se pozabaviti osnovnim uzrocima separatističke pobune, to jest, zahtjevima naroda Baluča da im se dodijeli veća kontrola nad eksploatacijom bogatih prirodnih resursa njihove pokrajine i ozbiljnijeg udjela u vlasti, kao i zbog navodnog prekomjernog oslanjanja države na upotrebu oružane sile u nastojanjima da slomi pobunu etničkih Baluča. Ovakva situacija dovela je do povećanja militarizacije ukupnog života u Balučistanu. Primjerice, pakistanska vojska je 2016. oformila specijalnu sigurnosnu formaciju od 15.000 vojnika kako bi zaštitila projekte kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC). Veliki broj njih stacioniran je upravo u Balučistanu, uključujući i jedinice koje štite radove na razvoju luke u Gwadaru. Rastuće vojno prisustvo angažirano je kao dodatak privatnim milicijama koje predvode prodržavni lokalni Serdari koji imaju tendenciju da pod kontrolom drže i vrše represiju nad populacijom Baluča, posebno onim za koje se sumnja da su naklonjeni separatističkim ciljevima. 

Činjenica je da se pakistanska država, kao što je i obaveza svake države, bori da kontrolira separatističko nasilje uprkos masovnoj militarizaciji, ali se takva strategija, barem za sada, pokazuje neefektivnom u ovoj najvećoj provinciji zemlje po teritoriji, ali koja je, s obzirom na razuđenost stanovništva zbog pustinje, najmanja po broju stanovnika. Pakistanska država trenutno je suočena s trima različitim ratovima u ovoj pokrajini, dugogodišnjom tihom separatističkom pobunom, rastućom islamističkom militantnošću i vojnim operacijama protiv pobunjenika.  

Ono što je posebno problematično za Pakistan jeste činjenica da u novije vrijeme dolazi do sve veće sinergije i konvergencije interesa, pa čak i saveza između pobunjenika Baluča i islamističkih militantnih grupa koje s njima ne dijele istu ideologiju. Tim za analitičku podršku i praćenje sankcija Vijeća sigurnosti UN-a u izvještaju iz februara 2023. navodi da je TTP prošlog ljeta obznanio odluku o pridruživanju svojih brigada BLA-u. Naime, Brigada Majeed elitni je odred BLA zadužen za izvođenje samoubilačkih napada. Pakistanski nevidljivi rat u Balučistanu intenziviran je ne samo zato što država nije uspjela adekvatno adresirati a kamoli riješiti osnovne uzroke separatističke pobune, već i zbog isključivog oslanjanja države na pretjeranu upotrebu sile, smatraju borci za ljudska prava. 

Uloga Talibana 

Kada su Sjedinjene Američke Države izvršile invaziju na Afganistan s ciljem slamanja Talibana 2001, Balučistan je postao njihovo utočište. Quetta, glavni grad Balučistana, postao sjedište takozvane Quetta Šure, talibanskog vodstva u egzilu. Afganistanski talibani više nemaju sjedište u ovom gradu jer su se nakon povlačenja SAD-a 2021. vratili u Kabul. Unatoč tome, TTP ponovo oživljava u Pakistanu, nakon povratka afganistanskih talibana na vlast u Kabulu. TTP je svoj utjecaj proširio i u Balučistanu, iz svog tradicionalnog uporišta na sjeverozapadu Pakistana u pokrajini Khyber Pakhtunkhwah, području koje se nekad označavalo kao Sjeverozapadna Krajina (Northwestern Frontier). Čini se da TTP vješto uspijeva kapitalizirati kistanski na široko rasprostranjenom nezadovoljstvu etničkih Baluča, marginalizirane manjine u Pakistanu, i koristi priliku da intenzivira rat protiv Pakistana, s ciljem stvaranja minijaturnog tzv. islamskog emirata, po mjeri talibanskog tumačenja islama. Jedan od efekata ove rastuće islamističke militantnosti svakako se mogao prepoznati u naglom porastu nasilja protiv muslimana šiita u Balučistanu, ali i drugih vjerskih manjina. Iako je pobuna Baluča sekularne prirode, a TTP je izrazito islamistička grupa, ne može se isključiti mogućnost njihove konvergencije. Baluški separatisti godinama djeluju iz Afganistana i pronašli su povoljno utočište preko granice. TTP je nedavno pokušao zadobiti veću pažnju u balučkom društvu, podržavajući emotivni balučistanski narativ, koristeći videozapise za pokretanje pitanja o “nestalim osobama” za koje se vjeruje da su nasilno nestale u režiji pakistanskih snaga, a kao kolateralna šteta sukoba snaga sigurnosti sa separatistima Balučistana. Budući da se i TTP i balučistanski pobunjenici bore protiv istog neprijatelja, njihov savez percipira se kao opravdan. 

Zajednički neprijatelj pomenute dvije odmetnute grupe u Pakistanu, a koje se nasilno bore za svoje ciljeve, nije samo Pakistan već i Narodna Republika Kina. Za pobunjenike Balučistana Kina predstavlja neku vrstu moderne varijante britanske kolonijalne istočnoindijske kompanije, koja danas iskorištava resurse Balučistana, bez ikakve koristi za lokalno stanovništvo. Kineske firme eksploatiraju rudna bogatstva Balučistana (ova je provincija poznata po rudnicima zlata drugih metala), a proširena luka Gwadar predstavlja kamen temeljac kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC). Pokret za prava Gwadara, koji se pojavio 2021, organizirao je niz narodnih protesta u ovom lučkom gradu. Pokret je posebno usmjeren na kineske kompanije koje, navodno, ilegalno ribare u vodama koje tradicionalno pripadaju lokalnom narodu Baluča. S druge strane, prema narativu koji širi TTP (Pokret pakistanskih talibana), Kina je država koja vrši represiju nad muslimanima unutar svojih teritorija. Prema simplificiranom i ekstremnom rezonu ove terorističke grupe, džihad protiv Kine stoga je opravdan. U targetiranju kineskih interesa u Pakistanu, pobunjenike TTP-a i sekularnih balučkih separatista, direktno ili indirektno, podržava treća teroristička organizacija, tzv. Islamska država provincije Horasan, koja također Kinu percipira kao neprijatelja islama, a time kao svog rivala. Sama činjenica da se pakistanska država bori da kontrolira separatističko nasilje, uprkos masovnoj militarizaciji Balučistana i Pakistana općenito, ukazuje na limite njenih mogućnosti u Balučistanu. 

Oprobani obrazac dominacije i manipulacije 

Višestruki nacionalni, transnacionalni i regionalni igrači danas se bore za kontrolu, utjecaj i resurse u Balučistanu, što dodatno ugrožava mir u ovoj provinciji. Pakistan je 2010. uveo 18. amandman na Ustav Pakistana, prenijevši time većinu administrativnih, zakonodavnih i finansijskih ovlasti sa savezne vlade na provincije, čime je država prilično decentralizirana, barem na papiru. Međutim, neki ozbiljni akademski kritičari pakistanske politike drže da ovaj prijenos vlasti nigdje nije bio manje efektivan u praksi kao u Balučistanu. Ovu ustavnu odluku navodno je obezvrijedila konstantna dominacija vojske u ovoj pokrajini. Vojska ima takvu moć koja seže do toga da čak ima odlučujuću ulogu u formiranju pokrajinske vlade, promovirajući i podržavajući odabrane političke grupacije. Kao primjer takvog utjecaja navode Balučistansku Awami Partiju (BAP), koja je nastala neposredno prije općih izbora 2018. i koja je pobijedila na regionalnim izborima u Balučistanu i uspostavila svoju vladu u provinciji, marginalizirajući pritom sve druge nacionalističke stranke. Ovaj metod, navodno, primjenjuje se decenijama, kao dobro oprobani obrazac dominacije i manipulacije od centralnih vlasti i establišmenta, kako bi se održao nadzor nad Balučistanom. Kritičari smatraju da se takva praksa mora promijeniti kako bi se omogućili slobodni izbori koji bi generirali nastanak istinskog autentičnog demokratskog rukovodstva. Samo demokratski izabrano rukovodstvo provincije moglo bi preuzeti stvarnu odgovornost i obračunati se sa separatistima.  

Analitičari vjeruju da predstojeći opći izbori u Pakistanu nude šansu za takvu promjenu, ali su istovremeno pesimistični da će ona biti iskorištena. Drugi prijedlog za stabilizaciju Balučistana koji predlažu neki akademici u Pakistanu jeste demilitarizacija, za koju vjeruju da je neophodna, ne samo u smislu ukidanja vojnih operacija kako bi se otvorio put za pregovore o miru već i okončanje angažmana oružanih snaga u ekonomskim projektima u Balučistanu. Osim toga, da bi iskorijenila islamističku militantnost, pakistanska država, smatraju kritičari pakistanskog establišmenta, morala bi iz temelja promijeniti svoju politiku koketiranja s Talibanima, kritizirajući naviku pakistanskih vlasti, posebno vojske, koja uporno insistira na razlikovanju između „dobrih“ Talibana, koji, tobože, mogu biti prednost, i „loših“ Talibana, koji se moraju iskorijeniti.  

i njegovi razni ogranci crpe podršku i inspiraciju od afganistanskih Talibana. Stoga, kritičari ove dvojne politike prema fenomenu Talibana insistiraju da Pakistan treba izvršiti veći pritisak na talibansku vladu u Kabulu, kako direktno, tako i preko drugih država, posebno preko Kine i Rusije, kako bi Kabul konačno prestao pružati podršku ovim talibanskim grupama. Pitanje je, pak, hoće li pakistanska vlada moći to učiniti, jer vojni establišment nastavlja dominirati sigurnosnom politikom zemlje preko Nacionalnog sigurnosnog vijeća, ali i kontrole ekonomskih resursa. Teško je vjerovati da će čak i višedimenzionalne krize koje u novije vrijeme pogađaju Pakistan uspjeti promijeniti modus operandi i ideologiju pakistanske duboke države i njenu strategiju oslanjanja na silu i političku manipulaciju, u interesu rješavanja složenih političkih pitanja, uključujući i problem separatizma u Balučistanu. S obzirom na to da je Pakistanska vojska duboko ukorijenjena u političke i ekonomske procese u Pakistanu koje kontrolira, malo je vjerovatno da će se njen utjecaj na političku, ekonomsku i sigurnosnu politiku uskoro promijeniti.