Na današnji dan 1996. godine preminuo je Abdus Salam, prvi musliman koji je dobio Nobelovu nagradu za nauku. Naime, Salamu je 1979. dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku (elektroslabu teoriju), a dobio je tokom života i mnoge druge nagrade za svoj naučni rad. Inače, on je bio drugi muslimanski nobelovac, odmah iza egipatskog predsjednika Sadata koji je prethodne godine (1978.) dobio Nobelovu nagradu za mir.

Abdus Salam bio je pakistanski državljanin i za sada je jedan od samo dvoje stanovnika Pakistana koji su dobili Nobelovu nagradu (druga je Malala Yousafzai koja je Nobelovu nagradu za mir dobila 2014. godine). Salam je rođen u gradu Jhangu u doba kad je pakistansko područje još uvijek pripadalo britanskoj Indiji. Studirao je matematiku i fiziku na Cambridgeu, a ondje je fiziku i doktorirao.

Abdus Salam sudjelovao je i u pakistanskom nuklearnom programu. Danas je Pakistan jedina većinski muslimanska država na svijetu koja posjeduje nuklearno oružje. Preminuo je u Oxfordu, a pokopan je u Pakistanu.

Njegovo životno djelo bilo je ključno za definiranje teorije fizike čestica koja se i danas koristi i postavilo je temelje za otkriće Higgsovog bozona 2012. godine – čestice odgovorne za davanje mase svim ostalim česticama.

Salam je bio prvi Pakistanac koji je dobio Nobela, a njegova je pobjeda trebala biti historijski trenutak za zemlju. No umjesto toga, 40 godina kasnije, njegova je priča uglavnom zaboravljena u zemlji u kojoj je rođen – dijelom zbog vjerskog identiteta koji mu je bio toliko drag.

"Salam je bio prvi musliman koji je dobio Nobelovu nagradu za znanost", rekao je Zakir Thaver, jedan od producenata dokumentarnog filma o salamu u produkciji Netflixa za BBC Culture. “On]je bio toliko predan svojim korijenima i poboljšanju stanja svog naroda da je nosio turban u Stockholmu kako bi primio nagradu od švedskog kralja.” Tokom svog govora na Nobelovom banketu, Salam je citirao Kur'an. Film prikazuje Salamovu nepokolebljivu predanost, usprkos teškim okolnostima, trima stvarima: njegovoj fizici, njegovoj vjeri i njegovoj nacionalnosti.

Salam se isticio od ranih dana, u gradu Jhangu, tada dijelu Britanske Indije. Njegov otac, učitelj, vjerovao je da je Salamovo rođenje rezultat vizije od Boga koju je dobio tokom džume pa je tako odrastajući, Salam bio tretiran kao superiornije biće u odnosu na svoju braću i sestre – bio je oslobođen kućanskih poslova poput mužnje krave i čišćenja zahoda pa je mogao raditi na svojim zadivljujućim vještinama matematike. Ipak, njegovo djetinjstvo nije bilo osobito luksuzno. Kada je napustio svoj grad kako bi pohađao State College u Lahoreu, to je bio prvi put da je vidio električno svjetlo.

Tamo su ga Salamove vještine u matematici i fizici izdvojile od njegovih kolega iz razreda. Dobio je stipendiju za pohađanje Cambridgea, gdje je postao jedno od rijetkih lica Južne Azije u to vrijeme na koledžu St. John. Ali privlačnost doma bila je jaka: nakon što je završio doktorat na Cambridgeu, preselio se u Lahore kako bi radio kao profesor matematike.

Cijelog života Salam je bio posvećeni musliman. Slušao je učenje iz Kur'ana dok je radio u svom uredu u svom domu u Londonu. Svoju vjeru nikada nije vidio kao prepreku svojoj nauci. Zapravo, vidio ih je kako rade zajedno i tvrdio je kolegama da su mu mnoge njegove ideje došle od Boga. Težio je jedinstvenoj teoriji koja bi objasnila cjelokupnu fiziku čestica, što je bilo u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima. “Mi [teoretski fizičari] željeli bismo razumjeti cjelokupnu složenost nežive materije u smislu što je moguće manje temeljnih koncepata”, rekao je jednom. Ali prihvatio je da postoje područja znanosti koja se ne uklapaju lako u njegova uvjerenja - poput teorije Velikog praska.

Iako mu je njegova vjera bila jako važna, bila je i izvor velike boli, zahvaljujući načinu na koji se prema njegovoj sekti islama, Ahmedija muslimanima, postupalo u Pakistanu. Ahmedija pokret je formiran 1889. godine u Punjabu, u Britanskoj Indiji. Ahmedi muslimani vjeruju da je njihov osnivač, hazreti Mirza Ghulam Ahmed, očekivani Mehdi i Mesija. Međutim, drugi muslimani se ne slažu, već vjeruju da ga još uvijek čekaju.

Godine 1953., problemi su zaista počeli za Ahmedije nizom nasilnih nereda u Lahoreu protiv pokreta. Istraga vlade Punjaba utvrdila je da je službeni broj mrtvih u ovim neredima bio 20 ljudi, ali druge procjene govore da je mnogo veći, neki u hiljadama. Zakon donesen 1974. godine proglasio je Ahmedije nemuslimanima i lišio ih njihovih prava. Još 2010. godine napadnute su dvije Ahmedija džamije u Pakistanu, pri čemu su ubijene 94 osobe, a više od 120 ozlijeđeno.

Nakon nereda 1953. Salam je odlučio napustiti Pakistan. Vratio se u Cambridge na nekoliko godina, prije nego što se preselio na Imperial College u Londonu, gdje je pomogao u osnivanju odjela za teoretsku fiziku. Unatoč odbijanju svoje domovine koje je pretrpio, nije pustio Pakistan da ode, nastavivši biti uključen u najistaknutije naučne projekte u zemlji.

Godine 1961. uspostavio je pakistanski svemirski program, dok je tokom ranih 1970-ih Salam, što je kontroverzno, bio uključen u pakistanske napore da napravi nuklearno oružje. Ali nakon što je premijer Zulfikar Ali Bhutto donio zakon protiv Ahmedija muslimana 1974. godine, Salamova upletenost u državnu administraciju konačno se smanjila. Zatim je bio otvoreno protiv nuklearnog oružja.

Godine 1979., samo pet godina nakon što je u Pakistanu donesen zakon kojim je proglašen nemuslimanom, Abdus Salam je postao prvi Pakistanac koji je dobio Nobelovu nagradu. Za svijet je bio prvi musliman koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Ali u očima vlastite zemlje to nije bio.

Na Salamovoj nadgrobnoj ploči, u pakistanskom gradu Rabwah, opisan je kao prvi muslimanski dobitnik Nobelove nagrade, sve dok lokalne vlasti nisu izbrisale riječ "musliman". Salamov doprinos fizici je bio značajan. Razvio je teoriju neutrina, subatomske čestice koju je prvi predložio Pauli 1930. godine, te je radio na elektroslaboj teoriji za koju je dobio Nobelovu nagradu.

Elektroslaba teorija temeljna je za standardni model, koji opisuje najmanje, najtemeljnije građevne blokove koji čine svu materiju, zvane elementarne čestice, i kako one međusobno djeluju kroz tri različite sile: elektromagnetizam i ono što je poznato kao slaba i jaka 'interakcija' . Salam je radio na spajanju teorija elektromagnetskih i slabih sila u jednu.

Unatoč njegovom progonu, Salamova posvećenost svojoj zemlji i narodu Pakistana nije se pokolebala. Ponuđeno mu je britansko i talijansko državljanstvo, ali je ostao pakistanski državljanin sve do smrti. Osim podrške svojoj zemlji, u međuvremenu je strastveno pomagao naučnicima u zemljama u razvoju. U tu je svrhu 1964. osnovao Međunarodni centar za teorijsku fiziku (ICTP) u Trstu, Italija, posebno kako bi studentima iz zemalja u razvoju omogućio mjesto za povezivanje s akademicima iz cijelog svijeta. (BBC, Povijest)