Nazivi država promjenjiva su kategorija. Zadnjih godina niz država širom svijeta mijenjalo je ime, što je naišlo na različite odjeke i imalo različit krajnji rezultat.

Jezik je živi organizam, zbog čega dolazi do promjene značenja nekih imena i njihove upotrebe, a kad je u pitanju promjena naziva države, uzimaju se i argumenti poput geografije, historije, diplomatije, ekonomije, a posebno turizma, što se u svom zbiru označava brendingom države. Svaka nacija, njena vlast i građani žele bolji imidž svoje domovine. To ponekad rezultira promjenom naziva države, pojedinih gradova ili promjene glavnog grada, čime se skreće pažnja svjetske javnosti i kreira nova vrijednost.

Sasvim je prihvaćeno da se narodi i države različito imenuju od jezika do jezika. Najzanimljiviji primjer jeste Njemačka, koju različito imenuju njeni susjedi, od sjevera do juga, odnosno od istoka do zapada.

Promjena imena država bila je česta pojava nakon Drugog svjetskog rata u bivšim evropskim kolonijama kao kombinacija potrebe za potiskivanjem kolonijalne zaostavštine i česte promjene vlasti.

Mnoge su države promijenile ime nakon što su stekle neovisnost. Naprimjer, Istočni Pakistan postao je Bangladeš, Cejlon se nazvao Šri Lankom, Nizozemska Istočna Indija nazvala se Indonezijom, a Rodezija Zimbabveom.

U povodu 50. godišnjice neovisnosti Svazija, bivšeg britanskog protektorata, kralj Mswati III objavio je u aprilu 2018. da se zemlja vraća izvornom nazivu eSvatini, ističući da ne žele biti jedina država u Africi koja je zadržala ime iz kolonijalnog doba.

Zair se preimenovao u Demokratsku Republiku Kongo u maju 1997. nakon što je svrgnut diktator Mobutu Sese Seko. Burmanska vladajuća hunta odlučila je 1989. zemlju nazvati Mjanmar, kako bi napravila distancu s kolonijalnom prošlošću. To nije spriječilo opoziciju predvođenu nobelovkom Aung San Suu Kyi da se nastavi koristiti imenom Burma, po većinskom narodu.

Sjedinjene Američke Države i neke druge zapadne zemlje godinama su odbijale koristiti naziv Mjanmar, ali se to polahko mijenja nakon što je u zemlji 2012. počela demokratska tranzicija.

Gornja Volta, francuska kolonija koja je stekla neovisnost 1958. godine, promijenila je ime u Burkina Faso u augustu 1984. Burkina Faso znači “zemlja uspravnih ljudi”.

Kambodžu je režim “Crvenih Kmera” preimenovao u Kampućiju nakon dolaska na vlast 1975. Radilo se o transkriptu naziva Kambodža na kmerskom jeziku. Naziv je vraćen 1989. godine.

Petnaest godina nakon stjecanja neovisnosti od Francuske, Dahomej je 1975. promijenio ime u Benin, po nekad moćnom kraljevstvu koje je postojalo u zapadnoj Africi od 13. do 19. stoljeća, odnosno prije kolonizacije.

Čak i države koje nisu bile kolonije mijenjale su svoje ime pa je tako Perzija od 1935. godine postala Iran, Sijam od 1939. jeste Tajland.

Nakon pada komunizma došlo je do velikih promjena imena gradova koji su imali ideološku konotaciju, odnosno bili su vezani za određene historijske ličnosti. Raspadom velikih država došlo je do mnogih promjena naziva i međunarodnih sporova. Najizraženiji takav primjer jeste sudbina Makedonije, kojoj je ime osporavala Grčka. Nakon raspada Čehoslovačke i Češka se našla u problemu s imenom. Tad se predlagalo i da se Češka nazove Bohemija, ali je taj naziv odbijen jer je isključivao Moravsku i Šlesku.

Godine 2016. usvojen je zakon o promjeni imena iz Republika Češka (Česka republika) u Čehija (Česko). Ova je odluka u međuvremenu imala polovičan učinak u primjeni novog imena među Česima i turistima.

U savremenom dobu, zbog ogromnog utjecaja engleskog jezika, pojedine zemlje promijenile su svoje ime za to govorno područje, odnosno za međunarodnu upotrebu. U posljednjih desetak godina svoje ime su promijenile sljedeće države: Zapadna Samoa u Samoa, Belorussia u Belarus, Kirghizia u Kyrgyzstan, Moldavia u Moldova, Nizozemska se odrekla drugog imena Holandija, a promjena imena Turske u Türkiye izazvala je različite reakcije u našoj javnosti.

Na primjeru reakcija na odluku vlasti Nizozemske da jedan od ranije korištena dva imena učini službenim u Srbiji te reakcije jednog dijela bosanskohercegovačke javnosti, odnosno bolje rečeno frustriranih pojedinaca, uočava se jasna ideološka isključivost. Naime, nadležna jezička institucija u Srbiji odlučila je da u srpskom jeziku Nizozemska ostaje Holandije, što je očito rezultat odbojnosti prema hrvatskom jeziku u kojem je odavno standardizirana Nizozemska. Na sličan način reagirali su dežurni građanski dušebrižnici kada su pojedini bošnjački političari uveli u svoju komunikaciju novi naziv Turske.

Takve reakcije više govore o tim pojedincima, njihovoj ograničenosti i njihovom poimanju geopolitičkih procesa. Koristiti novo ime određene države u međusobnoj komunikaciji jest i znak poštovanja i podrške.

Turska je nasljednica Osmanskog Carstva, a to ime nosi od 1923. godine. Početkom godine turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan saopćio je da se mijenja međunarodno priznato ime zemlje iz Turkey u Türkiye, ističući da riječ Türkiye reprezentira i izražava kulturu, civilizaciju i vrijednosti turske nacije na najbolji način. Ova ideja nije nova jer je nju ranije pokrenuo premijer Turgut Özal.

Na turskom jeziku zemlja se tove Türkiye. Međutim, negativne orijentalne predodžbe o Osmanlijama, odnosno Turcima i muslimanima termin Turkey izjednačili su s mnogim negativnim značenjima. Prema rječniku Cambridgea, riječ turkey definira se kao nešto što loše pada, ili glupa ili smiješna osoba. Jačanjem američke kulture došlo je i do sličnog naziva za ćurku i Tursku, što je još jedna od razloga za standardizaciju vlastitog imena u međunarodnoj komunikaciji.

Velika većina ljudi u Turskoj smatra da nazivanje zemlje prema njenoj lokalnoj varijaciji ima smisla i da je u skladu s ciljevima zemlje da odredi kako bi je drugi trebali identificirati. Ni naša domovina nije izuzeta od ove teme jer je dvojni naziv odraz kolonijalne vlasti Austro-Ugarske i nadamo se da će sazreti vrijeme za vraćanje historijskog i geografski utemeljenog imena Bosna jer je Hercegovina ustvari južni dio Bosne, jedna od historijskih regija.