Ovaj 52-godišnjak priznaje da je bio dio vrhunskog tima Ubera u to vrijeme – i nije bez krivice za ponašanje koje opisuje. U ekskluzivnom intervjuu za Guardian, on je rekao da ga je djelimično motiviralo kajanje.

“Ja sam djelimično odgovoran”, rekao je. “Ja sam razgovarao s vladama, ja sam to gurao u medijima, ja sam govorio ljudima da treba da promjene pravila jer će vozači imati koristi i ljudi će dobiti toliko ekonomskih prilika.”

“Kada se pokazalo da to nije slučaj – mi smo zapravo prodavali ljudima laž – kako možete imati čistu savjest ako ne ustanete i ne priznate svoj doprinos tome kako se ljudi danas tretiraju?”

Visoka uloga koju je MacGann imao u Uberu između 2014. i 2016. godine stavila ga je u središte odluka donesenih na najvišim nivoima kompanije tokom perioda u kojem se ona probijala na tržišta kršeći zakone o licenciranju taksi vozila. Nadzirao je Uberove pokušaje da uvjeri vlade da promijene propise o taksijama i stvore povoljnije poslovno okruženje u više od četrdeset zemalja.

Rekao je da je lahkoća s kojom je Uber prodirao u najviše ešalone moći u zemljama poput Velike Britanije, Francuske i Rusije bila "opijajuća", ali i "duboko nepravedna" i "antidemokratska".

U svom opsežnom intervjuu MacGann je detaljno opisao lično putovanje koje ga je navelo na objavu podataka godinama nakon što je napustio Uber.

“Žao mi je što sam dio grupe ljudi koja je skrivala činjenice kako bi zadobila povjerenje vozača, potrošača i političkih elita”, rekao je. “Trebalo je da pokažem više zdravog razuma i da se potrudim da zaustavim ludilo. Moja je dužnost [sada] da progovorim i pomognem vladama i parlamentarcima da isprave neke fundamentalne greške. Moralno, nisam imao izbora po tom pitanju.”

Guardian je vodio globalnu istragu o Uberovim dokumentima koji su procuril, dijeleći podatke s medijskim organizacijama širom svijeta preko Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ).

Nakon što se MacGann predstavio kao zviždač, Uber je rekao: “Razumijemo da Mark lično žali zbog svojih godina postojane lojalnosti našem prethodnom rukovodstvu, ali danas nije u poziciji da govori vjerodostojno o Uberu.”

Odgovarajući na širu istragu, Uber je priznao propuste, ali je insistirao da se kompanija transformirala od 2017. godine pod vodstvom svog novog izvršnog direktora Darea Khosrowshahija. "Nismo i nećemo tražiti izgovore za prošlo ponašanje koje očigledno nije u skladu s našim sadašnjim vrijednostima", rekao je portparol.

Uberovi fajlovi sastoje se od povjerljivih podataka kompanije kojima je MacGann imao pristup u Uberu. Uključuje prezentacije kompanije, brifing bilješke, sigurnosne izvještaje i desetke hiljada e-mailova i WhatsApp, iMessage i chat razmjena između najvišeg osoblja kompanije u to vrijeme.

Među njima su Travis Kalanick, Uberov borbeni suosnivač, a potom i izvršni direktor David Plouffe, bivši pomoćnik u kampanji Baracka Obame koji je postao viši potpredsjednik u Uberu, i Rachel Whetstone, britanska izvršna direktorica za odnose s javnošću koja je također imala visoke uloge u Googleu, Facebooku i sada Netflixu.

Kada je MacGann napustio Uber 2016. godine, Whetstone ga je opisao kao "divnog vođu". Plouffe ga je nazvao “talentovanim profesionalcem za javne politike” i “sjajnim zagovornikom Ubera”.

Nekadašnji glavni zagovornik Ubera u Evropi, MacGann, postao je jedan od njegovih najoštrijih kritičara.

Njegov profil visokog izvršnog direktora i političkog insajdera čini ga neobičnim zviždačem. Kao i činjenica da je aktivno učestvovao u nekim od nedjela koje želi razotkriti – i činjenica da mu je trebalo više od pet godina nakon što je napustio kompaniju da progovori.

“Kada sam odlučio da imam obavezu da progovorim, onda sam krenuo da pronađem najefikasniji način da to uradim. Raditi ono što radim nije lahko, oklijevao sam. Uz to, ne postoji rok zastare za ispravno postupanje."

Smatra se da je MacGann nedavno postigao vansudsku nagodbu s Uberom nakon pravnog spora u vezi s njegovom naknadom. Rekao je da mu je zabranjeno da razgovara o svom pravnom sporu, ali je priznao da je imao lične pritužbe na kompaniju, za koju tvrdi da je potcijenila njegovu ulogu kao sagovornika s vladom i nije ispunila svoju dužnost brige prema njemu.

On optužuje Uber pod Kalanickovim vodstvom da je usvojio strategiju konfrontacije s protivnicima u taksi industriji, zbog čega je on lično bio izložen. Kao javno lice Ubera u Evropi, MacGann je podnio najveći teret onoga što je postalo žestoka reakcija na kompaniju u zemljama uključujući Francusku, Belgiju, Italiju i Španiju. Usljed prijetnji po život, dobio je zaštitu tjelohranitelja. Njegovo iskustvo rada u Uberu, kaže, uzelo je mentalni danak i doprinijelo naknadnoj dijagnozi posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).

Insajder iz Brisela, MacGann je bio očigledan izbor za vođenje Uberovih odnosa s vladama u regionu Evrope, Bliskog istoka i Afrike (EMEA) 2014. godine. Rođen je u Irskoj, govori nekoliko jezika i posjeduje impresivnu knjigu kontakata sakupljenu tokom dvije decenije u lobiranju i javnim poslovima. MacGann je radio u etabliranim firmama za javnu politiku kao što su Weber Shandwick i Brunswick, i vodio je DigitalEurope, trgovačko udruženje koje se zalagalo za kompanije kao što su Apple, Microsoft i Sony. Njegov posljednji posao bio je kao viši potpredsjednik na njujorškoj berzi sa platom od 750.000 dolara godišnje. MacGann je prihvatio značajno nižu platu da bi radio u Uberu za 160.000 eura. Ali kao i svi viši rukovodioci koji su se tada pridružili kompaniji, finansijska nagrada bila je u obećanju opcija za dionice koje bi mogle vrijediti milione ako Uber ostvari svoje globalne ambicije.

Uber i njegovi investitori očekivali su ogromne povrate ako tehnološka kompanija uspije u svojoj misiji deregulacije tržišta, transformacije tranzitnih sistema i jednog dana čak i zamjena vozača autonomnim vozilima. Plan je, priznaje MacGann, zahtijevao od Ubera da prekrši zakon u gradovima u kojima su regulirana taksi tržišta zahtijevala teško dostupne dozvole za vožnju taksija. “Pristup kompanije na ovim mjestima je u suštini bio da prekrši zakon, pokaže koliko je Uberova usluga nevjerovatna, a zatim promjeni zakon. Moj posao je bio da idem gradskim zvaničnicima, gradim odnose s najvišim nivoom vlasti i pregovaram. Također je trebalo da se nosim s posljedicama.” MacGann je počeo raditi za Uber u ljeto 2014. godine, kada je radio na ugovoru za evropsku konsultantsku kuću za lobiranje koju je Uber unajmio da nadgleda odnose s vladama izvan SAD-a. U oktobru 2014. godine Uber ga je doveo u svoju kuću i stavio ga na čelo javne politike za EMEA regiju. Prvog dana zaposljenja MacGann je bio u Uberu vozeći se s aerodroma London City kada je prvi put osjetio laissez-faire pristup privatnosti. Nakon što je poslao e-poruku višem izvršnom direktoru da mu kaže da je u saobraćaju, MacGann je dobio odgovor: "Gledam te na nebu - već sam vidio ETA!" “Nebo”, inače poznato kao “God View”, bila je šifra koju su zaposlenici Ubera koristili u to vrijeme za alat koji je omogućio osoblju da potajno koristi pozadinsku tehnologiju aplikacije za praćenje kretanja bilo kojeg korisnika na svijetu u stvarnom vremenu. “Osjećao sam se kao djeca koja se igraju s moćnom tehnologijom za nadzor”, rekao je MacGann.

“Čak mi je tada sinulo da je ovo odmetnička kompanija.” U svom saopćenju, Uber je rekao da alati kao što je God View, koji je prestao da koristi 2017. godine, "nikada nisu trebali da se koriste". Portparol Kalanicka rekao je da bi bilo netačno sugerisati da je on ikada "režirao nezakonito ili neprikladno ponašanje".

Uberovi fajlovi sadrže neke slučajeve u kojima MacGann odbija poslovanje i odluke kompanije. Ali, uglavnom, dokumenti pokazuju da on izražava malo neslaganja oko tvrdoglave taktike kompanije, a u nekim prilikama se čini da je direktno umiješan u nedjela. Za sebe kaže da je bio "pijan od Kool-Aida" u Uberu, kompaniji za koju tvrdi da nije podsticala neslaganje ili kritiku. Ali on ne osporava da je bio u središtu mnogih kontroverzi koje je otkrilo njegovo curenje podataka. “Vjerovao sam u san koji smo gurali, i pretjerao sam s entuzijazmom,” rekao je. “Radio sam 20 sati dnevno, sedam dana u sedmici, stalno u avionima, na sastancima, na video konferencijskim pozivima. Nisam se zaustavio da napravim korak unazad.” Njegov buran boravak u kompaniji uključivao je sastanke s premijerima, predsjednicima, ministrima transporta i ekonomije, evropskim povjerenicima, gradonačelnicima i gradskim regulatorima.

MacGann je rekao da većina visokih političara instinktivno podržava Uber, smatrajući da tehnološka kompanija nudi inovativnu novu platformu koja bi mogla omogućiti fleksibilan rad i pomoći ponovnom pokretanju ekonomije nakon finansijske krize.

Međutim, u Francuskoj je to bila drugačija priča, gdje je Uberova nelicencirana usluga izazvala nerede taksista i podijelila kabinet tadašnjeg predsjednika Françoisa Hollandea.

S jedne strane bio je Bernard Cazeneuve, ministar unutrašnjih poslova, koji ga je, prema MacGannu, jednom prilikom pozvao u svoju kancelariju i zaprijetio mu zatvorom, rekavši: “Ja ću vas smatrati lično i krivično odgovornim ako ga ne ugasite do kraja sedmice.”

Na suprotnoj strani debate bio je Emmanuel Macron, ministar za tehnologiju i poslovnu ekonomiju koji je, otkriva curenje informacija, postao nešto poput tajnog oružja za Uber.

Podaci uključuju razmjenu tekstualnih poruka između MacGanna i Macrona, koji je radio iza kulisa kako bi pomogao američkoj tehnološkoj kompaniji. U jednoj razmjeni, MacGann traži Macronovu pomoć usred napada na urede kompanije. U drugom se žali na očiglednu zabranu njegovih usluga u Marseilleu.

Macron je rekao MacGannu da će "lično" ispitati stvar. "U ovom trenutku, ostanimo mirni", rekao je ministar.

MacGann se prisjeća Macrona kao “jedine osobe koja nam je bila posvećena u svako doba dana... Dakle, on je bio ogroman dašak svježeg zraka“.

Macron nije odgovorio na detaljna pitanja o svom odnosu s Uberom. Glasnogovornik je rekao da su ga njegove ministarske dužnosti u to vrijeme “prirodno dovele do susreta i interakcije s mnogim kompanijama“ koje se bave uslužnim sektorom.

Nakon što je napustio Uber, MacGann je zadržao odnose s Macronom i pomogao u prikupljanju sredstava za njegovu stranku 2016. godine. On kaže da je njegova politička podrška francuskom predsjedniku bila lična odluka i da nema "apsolutno nikakve veze s Uberom". Nastavili su međusobno razmjenjivati ​​tekstualne poruke sve do aprila ove godine.

Francuski predsjednik nije jedina politička ličnost koja poznaje MacGanna. On je u kontaktu s dvojicom bivših komesara Evropske unije, Neelie Kroes i Peterom Mandelsonom. Nakon što je napustio Uber, MacGann je zadržao poslovni odnos s lordom Mandelsonom, bivšim ministrom laburističke vlade.

MacGann je također poznato lice među VIP osobama koje prisustvuju Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, koji opisuje kao "brzi spoj za elite". On se prisjeća kako je uvjerio Kalanicka, koji u početku nije bio voljan da prisustvuje skupu u švicarskim Alpima 2016. godine.

“Za lobistu, Davos je divna konkurentska prednost koju samo novac može kupiti,” rekao je. “Političari nemaju svitu savjetnika i državnih službenika koji se motaju okolo i bilježe.

Rukovodioci Ubera sastali su se s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i britanskim ministrom Georgeom Osborneom. Osiguravanje tih sastanaka, rekao je MacGann, bilo je "komad torte". “Uber se smatrao vrućom imovinom.” Toliko da je Kalanick u švicarskom ljetovalištu sreo Joea Bidena na zahtjev američkog potpredsjednika.

Uberovi dosijei otkrivaju da je Kalanick bio ljut kada ga je Biden ostavio da čeka, šaljući poruke drugim Uberovim rukovodiocima: "Moji ljudi su mu dali do znanja da svaki minut kada kasni, ima jednu minutu manje sa mnom."

Dokumenti ukazuju na to da je Kalanick, bivši izvršni direktor, zagovarao slanje vozača Ubera na protest u Francusku, uprkos riziku od nasilja.

Upozoren od strane MacGanna i Whetstonea da ohrabrivanje Uberovih vozača da protestuju zbog nasilnih štrajkova taksista u Parizu rizikuje da ih dovede u opasnost, Kalanick je odgovorio: “Mislim da je vrijedno toga. Nasilje garantuje uspjeh.”

MacGann je Kalanickovu instrukciju da inscenira čin građanske neposlušnosti s francuskim vozačima Ubera, uprkos rizicima, nazvao "opasnom" i "sebičnom" taktikom. “On nije bio tip na ulici kojem su prijetili, kojeg su napadali, kojeg su tukli.”

Kalanickov glasnogovornik rekao je da on "nikada nije sugerirao da Uber treba iskoristiti nasilje na račun sigurnosti vozača" i svaka sugestija da je on bio uključen u takve aktivnosti bila bi potpuno lažna. Uber je priznao greške iz prošlosti, ali je rekao da niko u kompaniji, uključujući Kalanicka, ne želi nasilje nad vozačima Ubera.

MacGann insistira na tome da su vozače Ubera neki u kompaniji vidjeli kao pijune, koji bi se mogli koristiti za vršenje pritiska na vlade. “A ako je to značilo da vozači Ubera štrajkuju, da vozači Ubera rade demonstracije na ulicama, vozači Ubera koji blokiraju Barselonu, blokiraju Berlin, blokiraju Pariz, onda je to bio put“, rekao je. “U određenom smislu, smatralo se korisnim na ovaj način opremiti Uber vozače.”

Fajlovi pokazuju i MacGannove otiske prstiju na ovoj strategiji. U jednom mejlu pohvalio je zaposlene u Amsterdamu koji su u štampu pustili priče o napadima na vozače kako bi "zadržali priču o nasilju" i izvršili pritisak na holandsku vladu.

Osvrćući se na prošlost, MacGann je rekao: “Zgrožen sam i posramljen što sam bio strana u banalizaciji takvog nasilja.”

Jedno od najgorih žarišta u Evropi bilo je na željezničkoj stanici Midi u Briselu, gdje su se vozači Ubera zadržavali da pokupe putnike koji bi inače stajali u redu na propisanom stajalištu taksija. MacGann je ondje prvi put prepoznat 27. aprila 2015. godine.

“Primijetila ga je gomila taksista na željezničkoj stanici kada je stizao iz Londona“, poslao je mejl kolegi tog dana. “Njih sedam me je pratilo dok sam išao po svoj Uber, vrijeđali i pljuvali... Jedan od njih je neko vrijeme trčao za mnom, s namjerom da povrijedi mog vozača.”

Kolega je odgovorio: “Hvala Bogu da ste uspjeli... Ovog vikenda su se potukli vozač Ubera i taksista. Postaje intenzivno u Briselu.”

Prijetnje su se intenzivirale tokom narednih sedmica. E-poruke pokazuju alarm u kompaniji nakon što je taksista odvukao MacGannovu limuzinu do njegovog stana u Briselu i objavio njegovu kućnu adresu na Facebook grupi "stop Uber" u Belgiji. Taksisti su snimili fotografije MacGanna ispred hotela s prijateljima i postavili ih na internet.

U augustu te godine, sigurnosni izvještaj koji je naručio Uber spominje glasine da će MacGann i još jedan izvršni direktor Ubera biti “sklonjeni s ulice od grupe taksista”.

Uber je MacGannu dao lični tim tjelohranitelja. U e-mailu se navodi da je između septembra i novembra 2015. godine sigurnosni tim proveo 619 sati čuvajući ga samo u Belgiji, dok je Uber također pojačao osiguranje za putovanja u inostranstvo.

Tokom protesta u Briselu, približno stotinu taksista okupilo se ispred MacGannove kancelarije u gradu i blokiralo cestu. Uberov sigurnosni izvještaj opisuje kako je prvobitno opuštena atmosfera postala "mračnija". Pušten je vatromet, a policija je jurišala na demonstrante.

Taksisti su na protestu zakačili plakate s "potjernicama" na bočne strane svojih automobila. Pokazali su fotografije MacGanna i još dvojice rukovodilaca Ubera. Natpis je glasio: "Međunarodni kriminalci."

U oktobru 2015. godine MacGann je poslao e-mail kolegi: “Imam tjelohranitelje s punim radnim vremenom već pet mjeseci i postaje jako stresno.” Sedmicu kasnije rekao je Plouffeu i Whetstoneu o svojoj namjeri da podnese ostavku. Zvanično je otišao četiri mjeseca kasnije, 12. februara 2016. godine.

Činilo se da je to prijateljski razlaz. Javno nije izrazio žaljenje i iskoristio je svoju Facebook stranicu kako bi raskošno pohvalio Kalanicka rekavši da "nema stvari" koju bi promijenio u vezi sa svojim vremenom u Uberu. “Zaboravite hiperbolu u medijima; zaboravi intrige; razmislite o tome kako pritiskom na dugme i dobijanjem vožnje činite vaš život boljim.”

U svooj e-poruci o odlasku kolegama, MacGann je sebe opisao kao nekoga ko "snažno vjeruje u misiju Ubera".

Uber je javno pohvalio MacGannov rad i zamolio ga da ostane kao konsultant.

Dobio je novo radno mjesto – viši savjetnik odbora – i zadržao je svoje mejlove, laptope i telefone koje mu je dao Uber.

Ta uloga okončana je u augustu 2016. godine, nakon čega je MacGann preuzeo novi posao u telekom kompaniji i započeo vlastiti poslovni poduhvat. Prošla je puna godina nakon što je napustio Uber kada je, kako kaže MacGann, doživio svoje "najstrašnije" iskušenje kao navodni predstavnik kompanije za prijevoz.

Incident ispred stanice Midi u Briselu zabilježen je u policijskom izvještaju, mejlovima Ubera i medijskim izvještajima. To se dogodilo između 11.45 i 12.15 sati 19. septembra 2017. godine, ubrzo nakon što je MacGann stigao u stanicu.

Dok je išao prema svom Uberu koji je čekao, prišli su mu taksisti i naredili mu da ne ulazi u auto. Jedan ga je zgrabio za ruke kako bi ga spriječio da stavi svoje torbe. Zabrinut za svoju sigurnost, MacGann je zamolio vozača Ubera da zaključa vrata dok je on u autu.

Još nekoliko taksista uključilo se u tuču, okružujući automobil. MacGann je pozvao policiju. Sigurnosni izvještaj koji je naručio Uber dovodi u pitanje da li su ga taksisti prepoznali. Ali prisjeća se kako su vozači vikali: “MacGann, uhvatićemo te, znamo gdje živiš.”

Prisjeća se kako su lupali po prozorima i ljuljali auto s jedne na drugu stranu. Trojica taksista privedena su u policijsku stanicu, ali dalje ništa nije preduzeto.

MacGann je rekao da je bio u strahu za svoj život - i za svog vozača Ubera, koji se "tresao i plakao, uplašen za svoj život". “Ovi taksisti su imali broj njegove dozvole, mogli su opet doći za njim. Samo mi se činilo da Uber na ovog tipa gleda kao na potrošnu robu – a ne na zaposlenog sa pravima.”

Ubrzo nakon toga, MacGann je dobio anonimnu prijetnju na Twitteru: “Jednog dana policija neće biti tamo i bit ćeš sam. A vidjet ćemo da li će vam novac pomoći.”

MacGann je smatrao odgovornim svog bivšeg poslodavca. “Osjećao sam da je Uber ovo uzrokovao, svojim 'pristupom uspjeha po svaku cijenu' koji je podsticao sukobe između Ubera i taksista... Počeo sam osjećati da je to indikativno za Uberov širi odnos s vozačima, stavljajući ih u opasnost zbog svojih finansijskih interesa.”

Do sredine 2018. godine, rekao je MacGann, smrt bliskog prijatelja doprinijela je pogoršanju njegovog mentalnog zdravlja. U medicinskom izvještaju iz marta 2019. godine navodi se da je naknadna dijagnoza PTSP-a "očigledno povezana i pod utjecajem profesionalnog stresa koji je morao izdržati" tokom njegovog boravka u Uberu.

MacGann je rekao da su ga mjeseci liječenja i terapije između 2018. i 2019. godine – i prisilni period ličnog razmišljanja – naveli da preispita svoje vrijeme u Uberu. Ne živeći više brzim životom korporativnog direktora, MacGann je imao vremena da pažljivije sluša priče vozača Ubera koji su ga prevozili okolo. On pripisuje tim razgovorima promjenu njegovog razumijevanja onoga što je kompanija nekada nazivala “ekonomijom vozača“.

U svom saopćenju, glasnogovornik Ubera je rekao da su "zarada vozača na globalnoj razini danas na vrhuncu ili blizu najvećih svih vremena" i da su Uberovi interesi "usklađeni s vozačima, osiguravajući da imaju pozitivno iskustvo zarade na platformi". Ako vozači nisu zadovoljni njegovom platformom, dodao je, "mogu i biraju da zarađuju negdje drugdje".

U izjavi objavljenoj nakon što se MacGann predstavio kao zviždač, Uber je rekao da je njegova parnica protiv kompanije “pokušaj, između ostalog, da dobije bonus za koji je tvrdio da mu duguje za svoj rad u Uberu. Ta tužba je nedavno okončana tako što mu je isplaćeno 550.000 eura. Važno je napomenuti da se Mark osjećao primoran da 'puše u zviždaljku' tek nakon što je dobio isplatu.”

MacGann je prvi put kontaktirao Guardian pet mjeseci prije nego što je riješen njegov pravni spor s Uberom i nije postavio ograničenja kada novinari mogu koristiti podatke koji su procurili. On osporava tvrdnju Ubera da mu je isplaćeno 550.000 eura i rekao je da još čeka punu isplatu iz poravnanja.

U februaru 2020. godine MacGann je, sve više ljut zbog onoga što je smatrao maltretiranjem vozača, pokušao da preduzme akciju. Uber je uložio žalbu na odluku Transporta za London (TfL) da odbije kompaniji licencu u glavnom gradu, na osnovu toga što nije ispunila test "prikladnosti i ispravnosti".

E-poštom u uredu gradonačelnika MacGann je objasnio da je bivši izvršni direktor Ubera s informacijama koje treba podijeliti na "privatan i nesenzacionalistički način, s obzirom na moje intimno poznavanje kompanije". MacGann je rekao da se osjećao "frustrirano" kada njegov pokušaj da formalno izrazi zabrinutost u vezi s Uberom nije dobio odgovor.

U februaru 2021. godine MacGann je otišao korak dalje. Nakon što je pročitao o francuskom advokatu koji je pokrenuo grupnu tužbu protiv Ubera u ime vozača, MacGann se javio i ponudio da pruži informacije kako bi pomogao njihovom slučaju. Advokat ga je posjetio u njegovoj kući i MacGann mu je dozvolio da fotografira mali uzorak Uberovih dokumenata koje je pohranio na svom starom kompjuteru.

Ispostavilo se da je njegova veza s francuskim advokatom bila kratkog vjeka. Ali brana je bila slomljena. MacGann je shvatio na koliko Uberovih tajni sjedi.

U januaru 2022. godine Uberov bivši glavni lobista otputovao je u Ženevu i sastao se s novinarima Guardiana.

Otvorio je dva kofera i izvukao laptope, hard diskove, iPhone i snopove papira. Upozorio je da će mu u najboljem slučaju biti potrebno nekoliko dana da objasni sve što zna. “Vidio sam neko stvarno sumnjivo sranje, da upotrijebim jedan od izraza iz Silicijske doline.”

(Izvor: The Guardian)