Centralno mjesto u medijima u protekloj je sedmici zauzela još jedna epizoda trakavice koja se javnosti predstavlja kao sukob na relaciji Dodik–Schmidt. Narod na televizijama prati a na portalima i društvenim mrežama može i da komentira ko je koga nadmudrio, nadjačao, ko je pobijedio, a ko je poražen i ponižen. Hoće li Dodik uhapsiti Schmidta ako ovaj dođe u Rs, ili će Schmidt smijeniti Dodika zato što ga ovaj ne poštuje, ni njega ni njegove odluke, ili će mu za nepoštivanje odluka visokog predstavnika suditi državni sud?
Još od prvog dana mandata aktuelnog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini traje taj prividni sukob, teatar apsurda i paradoksa kojim se zamagljuje stvarnost i narodu odvlači pažnja s procesa od kojih zavisi budućnost njegove domovine kao cjelovite, suverene i međunarodno priznate države, kao i njen status i pozicija u regiji. Niti Christian Schmidt u Bosni i Hercegovini nastupa kao privatno lice koje odmjerava snagu s domaćim političarima, niti je Dodik pojedinac koji svojom ličnom i fizičkom bahatošću i arogancijom “prkosi čitavom svijetu”, nego se radi na planiranom, sistematičnom, očiglednom i beskrupuloznom slabljenju države Bosne i Hercegovine i gašenju svake mogućnosti da ona postane normalna i funkcionalna država, u čemu učestvuju obojica aktera prividnog pozorišnog sukoba.
POSTOJI LI RAZLIKA U ODNOSU SRPSKIH STRANAKA PREMA BOSNI
Sve i kada bi visoki predstavnik imao želju, a nema, obračunati se s predsjednikom Rs-a koji ga javno verbalno vrijeđa i ponižava, ograničavajući mu čak i slobodu kretanja na bošnjački geto u Federaciji, on to ne može učiniti jer Dodik nije sam, iza njegovih odluka stoji njegova politička stranka i svi njeni zvaničnici, stoji entitetski parlament u kojem mu za antidržavnu politiku podršku nerijetko daju i zastupnici iz “opozicije”, a tu su i Srbija i pojedine članice Evropske unije. Ostatak Evrope, Britanija i Amerika vode se “appeasement” politikom, politikom umirivanja i podilaženja jakima ili taktikom, kako bi narod rekao “krmku niz dlaku”.
A stvarno i trajno ugrožavanje budućnosti Bosne ne dolazi od Dodika niti aktuelne vladajuće strukture koju on predvodi, već je ono ugrađeno u temelje na kojima počivaju Rs i cjelokupni sistem etničko-teritorijalne organizacije države, a tu je i činjenica da Zapad takav sistem zdušno podržava. Nakon završetka oružanih agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i potpisivanja “nepravednog mira” antibosanske politike u zemlji i oko nje nastavile su raditi na omeđavanju, homogenizaciji i čišćenju svojih teritorija. Svaki pokušaj da se govori o građanskom uređenju ili barem građanskim principima u Bosni i Hercegovinu unaprijed je osuđivan na propast. Međunarodni su zvaničnici ranije znali reći poneku riječ koja se mogla shvatiti kao “vjetar u leđa” demokratizaciji zemlje i uspostavljanju građanskih principa, ali u posljednje vrijeme nemamo ni toga. Naprotiv, i američki i evropski zvaničnici, oni koji donose odluke, govore isključivo o dva entiteta i tri konstitutivna naroda, i sami potpuno zanemarujući presude Evropskog suda za ljudska prava, koje, sve do jedne, jasno govore kako je ovakav sistem organizacije i odlučivanja u Bosni i Hercegovini u suprotnosti s demokratskim standardima i kako direktno ugrožava ljudska prava građana Bosne i Hercegovine.
U svim političkim srpskim strankama u Rs-u misle slično kao i Dodik. Za opozicione lidere etnički princip za Bosnu i Hercegovinu jedini je prihvatljiv, a samo Rs, iz kojega su protjerane stotine hiljada Bošnjaka, u kojoj je u čitavim gradovima nasilno potpuno izmijenjena njihova etnička struktura u korist Srba i na štetu svih ostalih, u prvom redu Bošnjaka, može i mora biti građanska republika, odnosno entitet. SDS, PDP i druge stranke Dodika ne kritiziraju zbog njegovog odnosa prema Bosni i Bošnjacima, nego ga osuđuju zašto još u potpunosti nije realizirao sve izgovorene prijetnje, i samo ga onako usput optužuju da se obogatio preko leđa srpskog naroda. Dakle, ako bi Schmidt i smijenio aktuelnog predsjednika Rs-a, ništa se suštinski ne bi promijenilo. Njegov bi nasljednik, uz moguću promjenu taktike i praktičnog pristupa, nastavio ondje gdje je Dodik stao. Razlika je samo u tome što je Dodik za Bosnu od ostalih srpskih političara opasniji jer bolje čita i razumije međunarodne odnose, svjetsku politiku i trendove i očigledno zna kada koji potez može povući. A potpuno je svjestan da Zapadne diplomate poštuju samo silu, a Dodikova sila dolazi iz podrške koju dobija u srpskom narodu i što je lukavo političku konkurenciju podredio sebi. Dovođenje nekadašnje perjanice SDS-a Ognjena Tadića u kabinet za to je dobra ilustracija.
“BOŠNJAČKI DEMOGRAFSKI OPORTUNIZAM” VIŠE NIJE PROBLEM
S druge su strane Bošnjaci, kojih je u Bosni najviše, ali oni su sve slabiji politički faktor jer su, za razliku od Srba, potpuno razbijeni. Aktuelni predstavnici Bošnjaka u državnoj i federalnoj vlasti, ako ih se tako uopće može nazvati, smisao svog postojanja i djelovanja i nakon izbora vide u borbi protiv SDA, dodatno tako slabeći i vlastitu poziciju. Neprihvatanjem ponude da nakon izbora 2022. godine formiraju snažan probosanski front, “trojkaši” su oslabili sami sebe jer su, nedorasli i neozbiljni kakvi zaista jesu, bez snažnog izbornog legitimiteta i političkog kapaciteta, postali lahak plijen antibosanskim politikama, koje ih “jedu za doručak”. Da su u aprilu ove godine odbili formiranje Vlade FBiH na principu kršenja Ustava i njime garantiranog prava Bošnjaka, pokazali bi da razmišljaju unaprijed i dugoročno brinu o interesu zemlje i naroda. I ambasadori i visoki predstavnik drugačije bi se prema njima ponašali. Ovako, budući da diplomate poštuju samo snagu, a “trojka” je nema, interesi Bosne i njenog najbrojnijeg naroda prepušteni su na milost i nemilost susjedima i njihovim saveznicima.
I nećemo biti previše pesimistični ako kažemo da je srpska politika osjetila pogodan trenutak za razbijanje Bosne i Hercegovine. Nakon što je Schmidtovim grubim kršenjem Ustava Federacija stavljena pod punu kontrolu Zagreba, Zapad je dugoročno riješio problem koji se zove “bošnjački demografski oportunizam” i sada proces pretvaranja administrativne međuentitetske linije u debelu granicu može početi. Evropa nije smjela dozvoliti podjelu Bosne prije nego ukroti bošnjački politički faktor. Ta je prepreka sada otklonjena. Kako delegat u državnom domu naroda esenesdeovac Radovan Kovačević, komentirajući tajnu nedjeljnu posjetu visokog predstavnika Banjoj Luci, kaže: “Fotografiju iz Banjaluke je objavio tek kad je napustio Republiku srpsku, čime je još jednom potvrdio ono što svi znaju. Granica postoji.”
Okupljanje “prosvjednika” na entitetskoj liniji, prijetnje barikadama i stalne najave o secesiji Rs-a nisu ništa drugo nego priprema da se unutar Bosne i Hercegovine granice zvanično uspostave i proglase državnima. Ako se to desi, nikakvo hapšenje ili smjenjivanje Milorada Dodika stanje neće vratiti na početak, nego će uslijediti višegodišnje diplomatsko mrcvarenje, a granica će ostati.
Mogući je izlaz, ako nije prekasno, u snažnoj podršci ozbiljnim i odgovornim probosanskim političkim opcijama i stavljanju svih patriotskih snaga u službu političke odbrane države. Sada valja pokazati snagu i odlučnost i svima jasno dati do znanja da Srebrenica, Bratunac, Višegrad, Foča, Zvornik, Prijedor, Bijeljina, Doboj, Gacko, Trebinje, Semberija, Posavina, istočna Bosna, istočna Hercegovina pripadaju i Bošnjacima i podsjetiti još stotinu puta sve aktere u regiji i svijetu da su ovi dijelovi Bosne i Hercegovine danas etnički čisti, odnosno samo srpski, zato što su ih srpske snage etnički očistile, i da od njih nećemo odustati.
