Senada Zatagić diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2008. godine, te je uporedo s radom u struci nastavila s obrazovanjem i upisala postdiplomski studij na istom fakultetu iz oblasti građanskog prava. Već tokom dodiplomskog studija pokazala je afinitet za akademski rad, na što su je njeni profesori poticali i podržavali, te je odlučila nastaviti s daljim obrazovanjem u inostranstvu, odnosno, kao stipendistica Vlade Republike Turske, upisala je doktorski studij u toj zemlji.
Nakon odbrane doktorske disertacije dobila je priliku i da predaje na Pravnom fakultetu MEF Univerziteta u Istanbulu, gdje je od februara 2020. godine angažirana kao predavačica na engleskom jeziku na predmetima Migracije i prava izbjeglica i Tranzicijska pravda. U periodu nakon završetka studija također je bila angažirana kao konsultantica-istraživačica za Međunarodnu organizaciju za migracije u Bosni i Hercegovini (IOM BiH), a trenutno i kao vanjska saradnica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici na predmetima Izborno pravo i Ljudska prava.
STAV: Doktorirali ste međunarodne odnose, kako komentirate trenutnu agresiju Rusije nad Ukrajinom i koji je način da se Vladimir Putin zaustavi?
ZATAGIĆ: Međunarodni odnosi su naučna oblast koja ima za cilj upravo da objasni kako se države “ponašaju” u svojim odnosima s drugim državama i čime se vode u tim odnosima. Jedna od najdominantnijih i najšire prihvaćenih teorija međunarodnih odnosa, realizam, smatra da se države vode svojim interesima, dakle, da su interesi država ti koji određuju njihove postupke. U tom smislu, ako analiziramo ruski narativ vezan za ovaj sukob, vidjet ćemo da Rusija opravdava napad na Ukrajinu zaštitom ruskog stanovništva u pokrajinama koje su proglasile nezavisnost. Međutim, moramo se zapitati da li je to stvarni interes Rusije u ovom sukobu ili je to pokušaj sprečavanja daljnjeg širenja Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a) na istok ili je, pak, riječ o nečem trećem. S obzirom na sve okolnosti, teško je biti siguran šta su pravi motivi, ciljevi i dokle je ruski predsjednik spreman ići.
Što se tiče zaustavljanja Vladimira Putina, mislim da, iako postoji sumnja u efektivnost ekonomskih i drugih sankcija koje se trenutno primjenjuju u odnosu na Rusiju, vjerujem da je to najbolji način da se pokuša zaustaviti dalja eskalacija sukoba u Ukrajini i potencijalno širenje na druge zemlje u regiji. Kako sam već objasnila iznad, interesi su ono što određuje postupke svih zemalja, a Rusija, koliko god da bila velika vojna sila, zemlja bogata određenim resursima, nije samodovoljna sebi i ne može postojati bez drugih zemalja. Broj zemalja koje uvode sankcije Rusiji i vrste tih sankcija se povećavaju svaki dan i ta zemlja ide ka izolaciji od ostatka svijeta, izuzev nekoliko zemalja koje je podržavaju. Ostaje da vidimo koliko dugo Rusija može podnijeti te sankcije.
STAV: Kako će se trenutna ruska agresija nad Ukrajinom odraziti na Zapadni Balkan, posebno na Bosnu i Hercegovinu?
ZATAGIĆ: Ako imamo na umu skoru rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN-a), vjerujem da imamo osnova vjerovati da nema bojazni da se sukob između Rusije i Ukrajine pretjerano reflektira na sigurnosnu i političku situaciju u Bosni i Hercegovini i regiji. Štaviše, svjedoci smo promjene u retorici pojedinih političara u zemlji i regiji, te čak možemo govoriti i o “pozitivnom” utjecaju ovih događaja na političku situaciju u našoj zemlji. S druge strane, ekonomske posljedice su neizbježne i već svjedočimo povećanju cijena određenih roba i usluga.
STAV: Kako ocjenjujete ponašanje političkih predstavnika iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika srpska koji ne odustaju od “prenosa nadležnosti” i kreiranja paralelnih institucija na nivou entiteta?
ZATAGIĆ: Prvenstveno kao neodgovorno i politički nekorektno. Ti politički predstavnici, ili, ako treba da ih imenujemo, Milorad Dodik i njegove stranačke kolege su svojom voljom bili kandidati na prošlim općim izborima i prihvatili su da predstavljaju građane koji su glasali za njih u postojećem ustavnom poretku kakav jeste u ovoj zemlji. Njihov bojkot institucija i rada u njima najviše šteti građanima koje predstavljaju jer na ovaj način njihove interese niko ne zastupa, nema nikakvog napretka, nema razvoja zemlje, a ti isti političari, nažalost, bivaju nagrađeni za svoj nerad, jer još nismo čuli da im plaće i naknade nisu isplaćene, uprkos njihovom neradu.
STAV: Koje je rješenje trenutne ustavne i političke krize u Bosni i Hercegovini?
ZATAGIĆ: Rješenje je u poštivanju prava, odnosno Ustava i drugih zakona, ali i međunarodnih dokumenata kojima je Bosna i Hercegovina pristupila. Tu ne može i ne smije biti kompromisa. Dejtonski ustav se mora poštovati. Problematično je što i Dejtonski mirovni sporazum i Dejtonski ustav tumači svako kako njemu odgovara. A jasno je definirano ko je za to nadležan, visoki predstavnik i Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Uz to, autentičan je tekst na engleskom jeziku, a postoji i zvanični komentar Dejtonskog ustava, dakle, mišljenje pravne struke (Nedim Ademović i Christian Steiner).
STAV: Kako gledate na važeći Izborni zakon Bosne i Hercegovine, koje su njegove prednosti, a koje mane?
ZATAGIĆ: Izborni zakon Bosne i Hercegovine je zakonski tekst koji definitivno treba intervenciju. Prije svega, zbog brojnih izmjena u periodu od dvadeset i dvije godine, koliko postoji, veoma je teško koristiti neprečišćeni tekst zakona. Određene odredbe su nedovoljno jasne, poput onih koje se odnose na glasanje van teritorije Bosne i Hercegovine, a neki dijelovi bi možda trebali biti usvojeni kao poseban zakonski ili podzakonski akt, poput dijela koji se odnosi na centralni birački spisak, naprimjer. Problematičan je i dio koji se odnosi na glasanje u inostranstvu. Uprkos ovoj činjenici, mijenjanje samo dijelova zakona onda kada to odgovara određenim političarima i korištenje ovakvih amandmana ovog zakonskog teksta kao sredstva ucjene je neprihvatljivo. Mislim da bi bilo dobro napraviti detaljnu i ozbiljnu analizu o tome kakav izborni sistem bi bio odgovarajući za Bosnu i Hercegovinu i prijedlog novog izbornog zakona koji bi uvažio sve specifičnosti konsocijacijskog uređenja Bosne i Hercegovine, ali i bio u skladu s međunarodnim izbornim standardima i standardima u zaštiti ljudskih prava. To je veliki projekt koji zahtijeva političku zrelost i ustavne promjene, ali “sitne” i hitne izmjene Izbornog zakona neće donijeti dobre rezultate i ovo je jedini pravi pristup ovom pitanju.
STAV: Zbog čega je važno pravo biti biran, o čemu ste napisali i knjigu?
ZATAGIĆ: Pravo biti biran, poznato kao i pravo na kandidaturu, jeste političko pravo koje je manje poznato i priznato i u teoriji i u praksi, odnosno, zanemareno je i u akademskoj literaturi, ali i izostavljeno iz mnogih ustavnih tekstova. Iz ove činjenice i potiče ideja za naslov moje knjige Zanemareno pravo: Izgledi zaštite prava biti biran u Bosni i Hercegovini. Dok je pravo glasa danas zagarantirano svima, bez ograničenja, osim onih rijetkih, propisanih zakonom i koja su minimalna i opravdana, poput dobi ispod 18 godina ili poslovne sposobnosti, pravo biti biran je pravo koje i danas u mnogim zemljama nije ustavom zagarantirano pravo i podliježe mnogim ograničenjima, od dobi pa do etničke pripadnosti, kao u slučaju Bosne i Hercegovine. Važno je istaći da međunarodni dokumenti iz oblasti ljudskih prava sadrže garancije i pružaju zaštitu ovog prava, što pokazuje i praksa svih regionalnih sudova za ljudska prava: Evropskog, Interameričkog i Afričkog suda. Ustavotvorci mnogih zemalja nisu ugradili ove garancije u svoje ustave, te ovo pravo uređuju zakonskim i podzakonskim tekstovima, što je problematično prvenstveno jer su isti lakše podložni izmjenama, a samim time i manipulacijama garancije i zaštite ovog važnog prava.
Pravo glasa i pravo biti biran su kao lice i naličje jedne te iste stvari. Samo ako građani imaju mogućnost da biraju i kandidate koji su različiti i koji predstavljaju različite opcije i predstavljaju različite grupe, te ako i sami mogu biti kandidati, možemo govoriti o punom uživanju i prava glasa. Bez toga, pravo glasa je iluzorno pravo, naizgled je zagarantirano, ali je izbor kandidata sužen samo na određeni krug. Na određeni način, garancije uživanja ovog prava pokazuju i mjeru demokratizacije jednog društva i na to pokušavam skrenuti pažnju u svojoj knjizi, u kojoj, nakon što analiziram neke teoretske i konceptualne dileme vezano za ovo pravo, analiziram i garancije za uživanje ovog prava u međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava i ustavima zemalja širom svijeta, te na primjerima presuda Evropskog, Interameričkog i Afričkog suda za ljudska prava zaključujem kako ovo pravo mora biti zagarantirano svima, pa i svim građanima bez diskriminacije i u konsocijacijskim demokratijama kakva je Bosna i Hercegovina. Jer demokratija i poštivanje ljudskih prava nemaju alternativu.
STAV: Kako se može postići ravnoteža između etničkih i građanskih principa u izbornom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine?
ZATAGIĆ: Poštivajući međunarodno pravo i demokratske principe. I Ustav i izborni zakon moraju biti izmijenjeni na način da uvažavaju međunarodne standarde u zaštiti ljudskih prava i implementiraju sve presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i omoguće svim građanima Bosne i Hercegovine da uživaju izborna prava jednako na svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovakve reforme nisu prepreka za postojanje mehanizama za zaštitu interesa etničkih grupa, koji moraju postojati demokratskim okvirima, dakle, na način da ne ugrožavaju prava nijednog građanina Bosne i Hercegovine.
STAV: Koliko su opasni predloženi izborni modeli koji zaokružuju postratnu teritorijalizaciju i uvode nove diskriminacije za građane Bosne i Hercegovine?
ZATAGIĆ: Mislim da su izrazito opasni zbog načina na koji se predstavljaju u javnosti. Prijedlog izmjena Izbornog zakona hrvatskih predstavnika u vlasti je tipičan primjer izbornog inženjeringa. Mora biti jasno da ovi prijedlozi nisu u skladu s Ustavom i međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava.
