Dana 24. marta 2016, Pretresno vijeće III Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju proglasilo je Radovana Karadžića, predsjednika Republike srpske, krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje), teroririzanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca. Oslobođen je krivice po optužbi za genocid u drugim općinama u BiH tokom 1992. godine.

Vijeće je zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem učešća u četiri UZP-a: u sveobuhvatnom UZP-u koji je uključivao zajednički plan s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo, i to činjenjem zločina u općinama širom BiH; u UZP-u da se pokrene i provede kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva, čiji je cilj bio širenje terora među civilnim stanovništvom; u UZP-u sa zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba; i u UZP-u eliminisanja bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995. godine.

Na presudu su Karadžićevi advokati uložili žalbu, a žalbu je uložilo i Tužilaštvo. Nakon tri godine, koliko je trajao žalbeni postupak, Žalbeno vijeće je kaznu zatvora u trajanju od 40 godina preinačilo u doživotni zatvor za bivšeg predsjednika i utemeljitelja Republike srpske.

Na izdržavanje kazne Karadžić je poslat u zatvor na ostrvu Wight u kanalu La Manš, u Velikoj Britaniji, gdje su ležali i mnogi ozloglašeni gangsteri i kriminalci.