Dvije palestinske porodice na okupiranoj Zapadnoj obali u šoku su nakon vijesti da su njihovi rođaci, koje su uhapsile izraelske snage, umrle u pritvoru.

Nakon izbijanja rata 7. oktobra zatvorenici su, prema svjedočenjima koje je objavio Middle East Eye, bili izloženi raširenom zlostavljanju, kršenju i premlaćivanju od izraelskog zatvorskog osoblja.

U ponoć 22. oktobra, veliki broj izraelskih snaga upao je u grad Beit Sira, zapadno od Ramale na okupiranoj Zapadnoj obali.

Vojnici su napravili raciju u nekoliko kuća, uključujući i kuću 25-godišnjeg Arafata Hamdana.

Brzo su se kretali, lomili namještaj i tukli članove porodice. Prvo su napali oca, vezali mu ruke, a zatim mu stavili crnu vreću preko glave i natjerali ga da sjedi u nekoj od soba. Jedan vojnik je tada zatražio Arafatovu ličnu kartu.

Drugi vojnici su mu stavili lisice na ruke, tukli ga i pokrili mu glavu smrdljivom vrećom. Ovo je bio prvi put da je hapšen.

Njegov mlađi brat Mohamed (16) nedavno je pušten iz zatvora gdje je proveo pet mjeseci, nakon što su ga vojnici upucali u nogu tvrdeći da ih je gađao kamenjem u blizini kontrolnog punkta na ulazu u grad.

Dok su članovi porodice pokušavali saznati zašto je Arafat uhapšen i zatvoren, stigla je vijest o njegovoj smrti.

Arafat je umro u izraelskom zatvoru Ofer 24. oktobra, samo dva dana nakon hapšenja.

Mahmud, njegov rođak, rekao je da je Arafat bio odličnog zdravlja, da je radio kao građevinski radnik. Bolovao je samo od dijabetesa, ali nije uzimao lijekove, samo je slijedio dijetu kako bi ga držao pod kontrolom.

Prema svjedočenjima zatvorenika, Arafat je nakon hapšenja teško pretučen u zatvoru, a njegova porodica smatra da su izraelske zatvorske vlasti u potpunosti odgovorne za njegovu smrt.

Prema tvrdnjama nekih od oslobođenih zatvorenika, vojnici su ih teško tukli, a među njima i Arafata.

Vijest o njegovoj smrti dovela je Arafatovu majku i suprugu u stanje potpunog nervnog sloma. Imao je šestomjesečnu kćer, a žena mu je bila trudna.

“Izraelska policija prevezla je njegovo tijelo na Institut za sudsku medicinu radi CT skeniranja. Podnijeli smo žalbu, tražimo odgovornost, ali sa sigurnošću znamo da je to posljedica okupacija čiji je cilj da nas ubiju i da nam neće dati da dođemo od pravde”, rekao je Mahmoud.

Osim nemilosrdne kampanje bombardiranja, koju Izrael provodi u Gazi otkako je Hamas poduzeo napad 7. oktobra, izraelska vojska pokrenula je široku kampanju hapšenja na okupiranoj Zapadnoj obali.

Otad je uhapšeno više od 1.500 Palestinaca iz raznih gradova, uključujući novinare, studente i bivše zatvorenike.

Broj Palestinaca u izraelskim zatvorima dostigao je više od 6.600, uključujući najmanje pedeset žena.

Izrael je od početka rata pojačao obračun s palestinskim zatvorenicima nizom kaznenih mjera koje su dovele do toga da su zatočenici zatvoreni u ćelije bez pristupa dvorištima, elektronskim uređajima, ličnim stvarima te da su im zabranjene posjete porodica i advokata.

Na drugom mjestu na Zapadnoj obali, još jedna kuća bila je puna ljudi u žalosti.

Porodica Omara Daraghmeha (58) nije znala da će mu noć 9. oktobra biti posljednja u njegovom domu u gradu Tubas.

Daraghmeha, za kojeg se tvrdilo da je član Hamasa, ranije su nekoliko puta hapsili izraelska vojska i palestinske vlasti. Ovoga puta, dva dana nakon početka rata, izraelski vojnici upali su u njegovu kuću i zatočili ga skupa sa sinom Hamzom.

Njegov najstariji sin Nimr rekao je da njegov otac nije patio od zdravstvenih problema prije hapšenja. Daraghmeh je prebačen u zatvor Megido i prisustvovao je sudskoj pretresu 23. oktobra, istog dana kada je objavljena njegova smrt.

“Zamalo smo poludjeli. Nije patio ni od čega, tog dana sjedio je sa svojim advokatom i rekao mu da je pretučen. Najvjerovatnije je dodatno pretučen dok je bio prebacivan iz suda u zatvor”, rekao je Nimr za Middle East Eye.

Hamza je odmah nakon očeve smrti prebačen u samicu.

Prema Nimru, Klub palestinskih zatvorenika primio je prvi medicinski izvještaj koji pokazuje da je njegov otac umro od krvarenja u želucu zadobijenog tokom premlaćivanja i da nije liječen.

“U kući su se, prilikom hapšenja, prema njemu ponašali nečovječno, silovito su ga gurnuli uza zid i nekoliko puta udarili tijelom o namještaj i zidove pod izgovorom da ga pokušavaju obuzdati”, rekao je Nimr.

Louay Ghaith (30) uhapšen je 17. oktobra u svojoj kući u Starom gradu u Jerusalimu.

Ghaith nije pretučen tokom hapšenja, ali zlostavljanje je počelo u zatvoru al-Mascobiya gdje su vlasti počele odvajati zatočenike zatvorene iz sigurnosnih razloga od zatvorenika kriminalaca.

Ghaith je rekao da je najmanje pet zatvorskih čuvara okruživalo svakog ko je klasificiran u prvu grupu i potom ga žestoko tuklo.

“Udarali su nas željeznim šipkama po leđima, koljenima, vratu i rukama. Bacila su nas na zemlju, gazili cipelama po licu i tjerali nas da proklinjemo Hamas”, rekao je Ghaith za Middle East Eye.

Dodao da je bio podvrgnut nasilnom premlaćivanju četiri uzastopna dana, nekoliko puta dnevno. Taman kada je mislio da je zlostavljanje prestalo, dodao je, napadnut je dva dana poslije.

“Na jednoga od zatočenika stražari su urinirali, a drugom su slomljeni udovi. Zatvorenici su razvili jaku anksioznost. Osjećaju strah od zvuka ključeva čuvara dok se približavaju i guraju se u ugao ćelije i okreću lice prema zidu iz straha od batina”, dodao je.

Nasilja u zatvoru al-Mascobiya niko nije bio pošteđen, ni mladi ni stari. Osim neprekidnog premlaćivanja, obračun je uključivao i vrijeđanje zatvorenika, pljuvanje u lice, prisiljavanje da spavaju na podu bez dušeka i držanje upaljenog svjetla u ćelijama cijelu noć.

Ghaith je uhapšen bez konkretnog povoda, osim što je bio bivši zatvorenik. Nakon devet dana pritvora pušten je u kućni pritvor na sedmicu dana uz novčanu kaznu.

“Prvo što sam uradio jeste da sam otišao u bolnicu. Sva rebra su mi bila slomljena, a modrice su bile duboke i trebalo je vremena da zacijele”, rekao je.

“Apeliram na sve organizacije za ljudska prava da posjete zatočenike jer je situacija nepodnošljiva i ne može se u potpunosti objasniti.”

Helmi al-Araj, direktor Hurriyat centra za građanska i socijalna prava, rekao je da je prije smrti dvojice zatvorenika upozorio na opasnost za živote zatvorenika usljed prijavljenih slučajeva medicinskog nemara, nedostatka liječenja, sprečavanje medicinskih pregleda i neviđenog nasilja u zatvorima.

“Postoji teška psihička i fizička tortura. Svi ovi razlozi u kombinaciji s okupacionim rasizmom prema Palestincima ukazuju na neposrednu opasnost za živote zatvorenika”, rekao je.

Suočen sa, kako je kazao, maltretiranjem koje se “svodi na ratni zločin”, Araj je objasnio da je upućeno nekoliko poziva međunarodnoj zajednici, posebno generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija i predstavnicima Crvenog križa, da preuzmu svoje odgovornosti i osude akcije Izraela protiv palestinskih zatvorenika.

(Izvor: Middle East Eye)