Mijenja li se to politika Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu? Pitanje je to kojim se ovih dana bave mediji u Bosni i Hercegovini nakon što je objavljena vijest o dolasku Jamesa Rubina, nekadašnjeg glasnogovornika State Departmenta u posjetu Balkanu, ovoga puta zvanično u ulozi koordinatora Centra za pitanja od globalnog značaja.

Neki od medija idu toliko daleko da tvrde kako je to prvi znak sklanjanja Gabriela Escobara s mjesta izaslanika State Departmenta za Zapadni Balkan. Tako, naprimjer, portal Politički, čiji urednik Sead Numanović važi za ponajboljeg ovdašnjeg poznavatelja odnosa unutar međunarodnih diplomata na Balkanu, piše kako bi dolazak Rubina u regiju mogao značiti ne samo „upumpavanje svježe krvi“, već bi mogao biti i naznaka promjena pristupa SAD zapadnom Balkanu.

Njegov povratak, nastavlja se, može značiti i da postava koja je do sada bila prisutna, oličena ponajviše u Gabrielu Escobaru, nije (dovoljno) dobro radila svoj posao. Dakle, nekadašnji pomoćnik Madelaine Albright, čovjek koji je svjetskoj javnosti 1999. godine svakodnevno iznosio nove detalje bombardiranja tadašnje zajedničke države Srbije i Crne Gore, dobitnik odlikovanja tadašnje predsjednice Kosova Atifete Jahijage, vraća se na balkansku scenu. To znači i da je njegov dolazak u regiju poruka da se globalna pitanja prelamaju ovdje i Amerikanci žele da se njihov glas jasno čuje.

James Rubin nekadašnji je novinar i bivši glasnogovornik Bijele kuće. Karijeru je započeo radeći za Financial Times u Londonu. Onda je 1989. postao dopisnik iz Bruxellesa za Wall Street Journal. Rubin je 1993. preselio Bijelu kuću, gdje je u vrijeme Clintonove administracije bio pomoćnik državnog sekretara za javne poslove i glasnogovornik State Departmenta.

Tokom svog glasnogovorničkog mandata često je branio vanjskopolitičke odluke Clintonove administracije, posebno napore da se pregovara o mirovnom rješenju na Balkanu. Nakon što je 2000. napustio Bijelu kuću, Rubin se vratio novinarstvu. Počeo je raditi za MSNBC kao komentator, a kasnije je otišao na ABC News. Također je bio gostujući profesor na London School of Economics and Political Science, gdje je predavao o međunarodnim odnosima i medijima. Bio je član uprave nekoliko neprofitnih organizacija, uključujući Nacionalni demokratski institut, Međunarodni odbor za spašavanje i Centar za američki napredak.

James Rubin bio je intenzivno angažiran na Balkanu tokom svog mandata kao pomoćnik državnog sekretara za javne poslove i glasnogovornik State Departmenta. Bilo je to u vrijeme agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku kada su Sjedinjene Države pokušale igrati ključnu ulogu posredovanja u traženju mirovnog rješenja. U Washingtonu je poznat po svom poznavanju Balkana i dubokom razumijevanju historije i politike regije.

U Bosnu i Hercegovinu je, kaže, prvi put stigao 1991. godine, kada je već uveliko trajala srpska agresija na Hrvatsku. Došao je s Peterom Galbraithom, kasnijim ambasadorom SAD u Hrvatskoj, a u to je vrijeme Balkan bio „zona odgovornosti“ senatora Joea Bidena. „Sastali smo se s Miloševićem... Bio je stvarno jako pametan i uglađen. Uvijek sam ga stavljao u kontekst mafijaškog bossa, uglađenog šefa mafije. Tuđman je bio neko ko je pisao o preuveličanim izvještajima o ubijanju Jevreja u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, a brojke su bile silno pretjerane. Bio je svojevrsni hrvatski ekvivalent poricatelja holokausta. Sjećam se da sam ga izazivao, što je izazvalo prilično dreku na sastanku“, kazao je Rubin, nastavljajući: „Rat u to vrijeme još nije počeo u Bosni. Dosta smo se družili s Izetbegovićem i nekim od novinara. Svi su jednostavno znali da će tamo biti rat. Počeo je godinu kasnije, ali činilo se da jednostavno nisu znali kako to zaustaviti. Sjećam se toga vrlo živo, taj jedan novinar nam je govorio da će biti rata i da će morati otići iz zemlje. Bio je voditelj radijskog talk showa.“

Rubin kaže da je tokom 1992. godine snažno zagovarao opciju upotrebe sile u Bosni i Hercegovini. „Drugi put u Bosnu je bilo dramatičniji jer sam otišao za vrijeme granatiranja Bihaća te sam se nakon toga još više posvetio ideji barem ukidanja embarga na oružje ili korištenja zračnih snaga. Podijelio sam ta stajališta s Bidenom, koji još uvijek nije bio sasvim spreman angažirati se, ali je održavao sastanke na tu temu. Meni pripisuje zasluge što sam ga senzibilizirao za tu problematiku i onda ga odveo u regiju u proljeće ’93. Ali ’92. nije bio sasvim spreman. Napravio je nekoliko stvari u Senatu, mislim da smo pod njegovim vodstvom, sa senatorom Robertom Doleom i senatorom Josephom Liebermanom donijeli prvi kongresni zakon kojim se Kongres bilježi u korist ukidanja embarga na oružje. Nije bilo obavezno, ali je u osnovi govorilo predsjedniku: 'Želimo ovo učiniti i želimo izdvojiti novac za to.' Ali nismo ga mogli natjerati da ukine embargo na oružje.“

Ruben dodaje da je u to vrijeme Biden imao stav o humanitarnoj intervenciji. „Bio je jedan od prvih glasova Senata koji je zagovarao kod Clintona i predsjednika Busha (starijeg) da učine nešto po tom pitanju. Raspravljao je s Lawrenceom Eagleburgerom oko ukidanja embarga na oružje.... Bio je u najmanju ruku stava da se prestane potkopavati sposobnost bosanske vlade da se brani. O tome se mogao postići konsenzus u Senatu, a on je bio predvodnik tog konsenzusa.“

James Rubin i Madeleine Albright godinama su blisko sarađivali, Rubin je bio njen glasnogovornik i glavni medijski strateg u vrijeme dok je obavljala dužnost državnog sekretara SAD-a od 1997. do 2001. godine. Albright je često hvalila Rubina, opisujući ga kao „briljantnog glasnogovornika“ koji je pomogao oblikovati percepciju javnosti o vanjskoj politici SAD-a u vrijeme njenog mandata. Nakon što je napustio državnu službu, Rubin je nastavio blisko sarađivati s Albright, radeći kao viši savjetnik za vanjsku politiku i komunikacije za njenu konzultantsku firmu „Albright Stonebridge Group“.

Jedan od Rubinovih ključnih prioriteta na Balkanu bio je izgradnja puta ka Dejtonskom mirovnom sporazumu, koji je potpisan 1995. godine i kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Rubin je odigrao ključnu ulogu u promoviranju sporazuma u američkoj javnosti i međunarodnoj zajednici. Kazao je kako ga je Madeleine Albright pitala šta misli o katastrofi američke politike prema Bosni 1993. i 1994. godine te kako da to primijene. Pitala ga je šta da urade, a Rubin, koji je u to vrijeme već radio za Albright, sjeo je i napisao pet načela kojima bi se američka politika trebala voditi. Albright je uzela papir i pročitala ga na sastanku državnog vrha. „U biti je pisalo da moramo prestati činiti prisutnost UNPROFOR-a stubom naše politike, jer sve dok je UNPROFOR stub naše politike, Britanci i Francuzi mogu staviti veto na korištenje zračnih snaga, opravdano staviti veto, jer bi njihove trupe na zemlji mogle pretrpjeti odmazdu“, kazao je Rubin, nastavljajući:

„Moje je mišljenje bilo da smo došli do tačke u kojoj su svi mrzili tu politiku i stvari koje je Madeleine govorila godinu ili dvije ranije, odjednom su iste stvari zvučale mnogo briljantnije jer su odgovorile na dilemu. Stoga su se ona i Anthony Lake udružili kako bi to promijenili. Clinton je u nekom trenutku kad je shvatio da politika ide k vragu i zatražio je da mu napišu dopise kako bi ih pročitao tokom vikenda. Promjena politike bila je reći Evropljanima da je to ono što ćemo učiniti, a kada su oni odgovorili svojim tradicionalnim argumentom da to ne možete učiniti jer mi imamo trupe na terenu, a vi želite trupe na terenu, prvi put će reći: 'Ne želimo više trupe na terenu; spremni smo vidjeti kako UNPROFOR odlazi. Ako želite da vam pomognemo, izvucite ih; to se mora učiniti u sljedećih šest mjeseci.' Vjerujem da je ta vrijednost šoka ono zbog čega su Evropljani shvatili da je Amerika upravo promijenila politiku.“

Rubin tvrdi kako Evropljani nisu htjeli primijeniti silu protiv Srba. „U biti ih nije bilo briga. Britanci imaju vrlo pokroviteljski stav prema većini nezapadnjaka. Vole crtati granice na kartama. Ne mislim da su bili protiv muslimana u smislu bilo kakvih predrasuda, ali mislim da ih jednostavno nije bilo briga. Oni su mislili da će se ti ludi balkanski tipovi poubijati, a mi želimo riješiti problem“, kazao je Rubin, nastavljajući: „Francuzi su bili duboko kontradiktorni. U jednom trenutku bi se činilo da prepoznaju cijelu stvar, a onda ne zbog UNPROFOR-a. Uvijek se sve vraćalo na kopnene trupe. Zato je za mene način da presiječem Gordijev čvor bio eliminirati našu podršku UNPROFOR-u. Sve dok nismo bili spremni izreći tu rečenicu Evropljanima, oni nisu vjerovali da se naša politika promijenila. Čuli su nas prije, bombardirali i zbog ovoga i zbog onoga, ali na kraju smo im morali prepustiti pravo da kontroliraju stvari na terenu jer su oni imali trupe na terenu.“

U razgovoru se Rubin u jednom trenutku dotakao i Colina Powella, kojeg je tada upoznao, a koji će nekoliko godina kasnije postati ministar odbrane u administraciju Busha mlađeg. Sjećam se da je ’92. godine, dok je Bush bio predsjednik, napisao autorski članak, pun sarkazma i arogancije, pod naslovom Oni glasovi koji misle da možemo. Bio je protiv humanitarne pomoći ljudima u Srebrenici. Nije želio slati avione da bacaju hranu i lijekove tim ljudima jer je smatrao da je to sklizak teren za kopnene trupe. Mrzio sam to. Mislio sam da je to vrijedno prezira. Uvijek sam radio iza kulisa kako bih potkopao Colina Powella iz tog razloga. Mislio sam da je to najgora vrsta birokratske sramežljivosti koja ne odražava američke vrijednosti i sve u što sam vjerovao.“

Rubin je, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, bio uključen u napore da se uspostavi mir na Kosovu, regiji u kojoj je brutalnim sukobom okončan krvavi raspad Jugoslavije, a Rubin je bio jedna od važnijih karika u Clintonovoj administraciji, koja je pokušavala pronaći mirno rješenje.

Kao i njegov javni angažman, tako je njegov privatni život često bio u fokusu javnosti. Rubin je bio oženjen s Christiane Amanpour, poznatom novinarkom koja trenutno radi kao glavna međunarodna dopisnica CNN-a. Rubin je poznat po svojoj ljubavi prema književnosti. Napisao je nekoliko knjiga o međunarodnim odnosima i vanjskoj politici, uključujući The Fragmentation of Afghanistan: State Formation and Collapse in the International System i In an Uncertain World: Tough Choices from Wall Street to Washington. Također je pisao članke za brojne publikacije, uključujući The New York Times, The Washington Post i The Atlantic. Rubin je također poznat po svojoj ljubavi prema sportu, posebno prema košarci. Igrao je košarku u srednjoj školi, a često se pojavljuje na humanitarnim turnirima i na košarkaškim utakmicama slavnih kako bi skupio novac u dobrotvorne svrhe.