Licemjerstvo i dvostruki standardi mnogih “uglednih” aktera ovdašnje javne scene dobro su znani i još bolje dokumentirani. Poznata fraza drevnog rimskog komediografa Terencija Aliis si licet, tibi non licet, u prijevodu: “drugima je dozvoljeno, tebi je zabranjeno”, stari je dobri moto nemalog broja političkih, medijskih i javnih ličnosti koje bi pravo na kritiku i politički komentar zadržale isključivo za sebe dok bi ga najstrože zabranjivale i kažnjavale kod političkih neistomišljenika. Naravno, vrli samoproglašeni nosioci ekskluzivnog prava na slobodu govora vode računa da dobro pripreme teren tako što će sve komentare i izjave koje im se ne sviđaju najprije označiti kao govor mržnje, ili, što im je posebno omiljen termin, kao “stavljanje mete na čelo”, a tek onda histerično i ultimativno zahtijevati da protiv izgrednika represivno djeluju “nadležni organi”.
Sve to nije ništa novo, u pitanju je stara pojava, refleks prošlog totalitarnog sistema, kada su samo jedni imali pravo na istinu i javnu riječ, te ovakvi pozivi na cenzuru političkih neistomišljenika do sada nisu imali većeg uspjeha. No danas se nalazimo u vrlo specifičnoj situaciji, u kojoj postoji istinska prijetnja za slobodu govora građana, jer je u Sarajevu došlo do opasne fuzije politike, medija i pravosuđa.
KARTEL ZA PROGONE
Kreiran je svojevrsni pogromaški kartel, koji, u pokušaju da uvede selektivni verbalni delikt, nastupa uigrano i sinhronizirano. Ako neki građanin napiše ili izjavi nešto što se ne dopada ovdašnjoj kantonalnoj eliti, osobama iz političkog ili javnog života bliskim sarajevskoj “Četvorci”, pogotovo ako je u pitanju efektivna kritika koja ima javnog odjeka, bit će ekspresno etiketiran i dehumaniziran kao “SDA bot”, nepostojeća osoba bez istinskog uvjerenja ili mučki plaćenik bez prava na slobodu govora. Nakon toga kreće medijska demonizacija pa se nesretnog građanina koji se usudio misliti i govoriti razvlači po parapolicijskim i parapolitičkim portalima tekstovima koji podsjećaju na potjernice s Divljeg zapada, jer uz fotografiju obično ide i neki pogromaški naslov.
I dok se, tako, običnom građaninu doslovno stavlja meta na čelo i javno ga se linčuje, sve je to praćeno srcecijepajućim izjavama ugroženih političara, njihovih intimusa, satelita i ostale kamarile, koji iznose potresna svjedočanstva koliko su ih do srca ujele i povrijedile kritike puka koji se usudio komentirati njihov lik i djelo. Nakon što se procijeni da je građanin-kritičar temeljito demoniziran i kvalitetno medijski odstrijeljen, počinje s radom policijsko-pravosudno krilo ovog kartela, pa ugroženi političari i njihovi poltroni podnose krivične prijave za ovo i ono, a politizirano tužilaštvo koristi svoje ovlasti kako bi legitimnu političku kritiku prikazalo i podvelo pod široko i nebulozno definirano “širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti”.
No tu progon i prijetnje ne prestaju jer cilj nisu toliko pojedinci koliko potreba da se od naročito glasnih te time i “problematičnih” pojedinaca napravi primjer kako bi se ušutkale nezadovoljne mase građana.
POGROM UŽIVO!
Kako to izgleda u praksi, možemo posmatrati upravo ovih dana. Kartel koji sačinjavaju političari poput Fahrudina Radončića, Elmedina Konakovića i Aljoše Čampare, njihovi i njima bliski mediji poput Dnevnog avaza, Raporta, Pressa i The Bosnia Timesa, mnogobrojna politička i javna sitnež i sahanlizi koji orbitiraju oko ovih osoba i političkih opcija, od porodice Latić preko Ivane Marić i Bakira Hadžiomerovića pa do Ramiza Turulje, te instrumentalizirane institucije kakvo je Tužilaštvo BiH pod kontrolom Gordane Tadić ili Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova pod kontrolom ministra Čampare, svi su se oni združili u namjeri da progonom i represijom uskrate slobodu govora nekolicini građana, a da većinu otjeraju u samocenzuru.
Za cilj su izabrali trojicu naročito aktivnih kritičara, obične građane i pojedince koji su, iako pišu sasvim otvoreno pod svojim imenom i prezimenom, ipak etiketirani kao “SDA botovi” koje treba ušutkati jer navodno “šire govor mržnje”. Dovoljno je samo pogledati stravične naslove medija bliskih režimu sarajevskog kantona gdje se ovim ljudima uz fotografiju i ime i prezime u naslovima prišivaju etikete poput “narkobotovi, psihopate, zeleni vampiri, odredi smrti”, tvrdi da su “obučeni na ISIL-ovoj propagandnoj matrici” te da su plaćenici SDA ili OSA-e pa da se shvati ko ustvari širi govor mržnje i ko kome stavlja “mete na čelo”! Je li potrebno i spominjati da se u onome što je javno dostupno na profilima ovih osoba ne mogu naći elementi bilo čega što bi se moglo podvesti pod “širenje nacionalne, vjerske i rasne mržnje”, mada ne bi trebalo iznenaditi ako se ispostavi da je političko prepucavanje i svaka kritika sarajevske “Četvorke” i njenih poltrona odjednom podvedena pod ovo krivično djelo. Na sve to treba dodati i prijetnje puzavaca i ulizica “Četvorke”, poput notorne Konakovićeve “britke sablje” Ramiza Turulje, koji je nekima od ovih ljudi čak priprijetio i otkazima u državnim firmama jer su se usudili kritizirati njegovog El Jefea Dinu.
Ovaj opasni kartel naročito je na zub uzeo Jasmina Mulahusića, bosanskohercegovačkog građanina i veterana Armije RBiH s adresom u Luksemburgu, kojem se sa stranica Dnevnog avaza imputirao terorizam, dok mu se s Pressmedia, portala koji uređuje ministar Aljoša Čampara, počelo prijetiti ne samo pravosudnim progonom već i nekakvim izručenjima te oduzimanjem bosanskohercegovačkog državljanstva! Mulahusić je izložen medijskom linču Latićevog The Bosnia Timesa već duži period pa se može nabrojati čak desetak naslova posvećenih demonizaciji ovog čovjeka od kojih jedan (in)direktno poziva na njegovu i likvidaciju ostalih “SDA botova”. No ništa novo za šovinistički, mizogeni i politički radikalni portal porodice Latić koji je istinski trovač javnosti najbrutalnijim govorom mržnje, naročito spram političkih neistomišljenika iz reda Bošnjaka koje se na The Bosnia Timesu redovno nazivaju “balijama”.
Privatni portal ministra Čampare čak je objavljivao, a Dnevni avaz smjerno prenosio, Mulahusićev zahtjev za izdavanje pasoša skinut direktno s aplikacije MUP-a, a što je ne samo krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i brutalno narušavanje zakona o zaštiti ličnih podataka već i krunski dokaz zloupotrebe institucija od ministra Čampare i njegovih poltrona. Eto dokle je ovaj kartel spreman ići u progonu onih koji ga se usude kritizirati! Indikativno je što se Mulahusiću, osim političke kritike “Četvorke”, na teret stavlja i njegova uloga u aferi “selefije”, tačnije Mulahusićevo svjedočenje i javno raskrinkavanje pokušaja hrvatskih obavještajnih službi da za svoje potrebe vrbuju bosanskohercegovačke građane. U tom kontekstu postaje jasnija skandalozna odluka “tadićiziranog” Tužilaštva BiH da se pridruži ovom ataku na slobodu govora i pokušaju ponovnog uvođenja verbalnog delikta.