Gibril Massaquoi nazvan je Juda iz Sijera Leonea. Ima 52 godine i bio je komandant pobunjeničke Revolucionarne ujedinjene fronte. Zovu ga Juda iz Sierra Leonea jer se tamo rodio, borio i jer je, unatoč tome, na kraju bio doušnik i saradnik međunarodnog suda pokrenutog 2002. godine da sudi za zločine u građanskom ratu.

Petnaest  godina nakon svjedočenja, u martu 2020. godine, uhapšen je u Finskoj, zemlji koja ga je primila i gdje mu se od prošlog mjeseca sudi za zločine protiv čovječnosti, ovaj put one počinjene u Liberiji. Gotovo neočekivani zaokret događaja dio je procesa kojeg su pokrenuli evropski sudovi, zamaha načelu univerzalne pravde. Najpoznatiji takav proces nedavno je okončan u Njemačkoj presudom ratnom zločincu iz Sirije.

Kada je u ljeto 1998. godine čileanski diktator Augusto Pinochet uhapšen u Londonu zbog istrage suda u Španiji, bila je to paradigma načela univerzalnosti, hapšenje optuženika u jednoj zemlji po nalogu suda druge zemlje da mu se sudi zbog zločina počinjenih u trećoj zemlji. Nakon toga mnogi su evropski sudovi pokrenuli postupke za procesuiranje zločina protiv čovječnosti počinjenih daleko od njihovih sudova, posebno u Africi i Latinskoj Americi.

James Goldston izvršni je direktor Pravne inicijative, jedne od organizacija koja je surađivala u slučaju predočenom tužiteljstvu u njemačkom Karlsruheu za zločine pripadnika režima Bashara al-Assada. Krajem februara Visoki sud u Koblenzu je osudio Eyada Al Ghariba (44), bivšeg agenta sirijskih tajnih službi, na četiri i po godine zatvora zbog učestvovanja u hapšenju i mučenju 30 zatvorenika. Goldston smatra da smo ušli u novu eru univerzalne jurisdikcije jer „svijet te zločine shvaća ozbiljno, oni ne mogu proći nekažnjeno ”.

Goldston kaže kako su procesi mogući ako su zadovoljena tri kriterija: pravni okvir (da zakon države predviđa izvršavanje univerzalne pravde), institucionalna sposobnost i, iznad svega ( "najvažnija stvar", naglašava on), politička volja.

U Njemačkoj se događaju takvi procesi, isto tako i u Švedskoj, Norveškoj, Austriji, Finskoj, Švicarskoj... Slučajevi su različiti. Od zločina iz Sirije do sčlučajeva iz Kine ili Saudijske Arabije. Reporteri bez granica (RSF) prozvali su prije nekoliko dana pet visokih saudijskih funkcionera, uključujući princa Mohameda Bin Salmana, zbog zločina protiv čovječnosti nad 35 novinara, uključujući Jamala Khashoggija, ubijenog u Turskoj.

Nije to prvi put da su RSF pokušali iskoristiti načelo univerzalne pravde, švedsko tužiteljstvo odbacilo je zahtjev u januaru da istraži nestanak Eritrejca Dawita Isaaka, ali ta organizacija ne odustaje smatrajući da je i to način da se odbrani sloboda štampe.

Istraga zločina počinjenih u Siriji diktirala je novi zamah univerzalne pravde. To i dolazak stotina hiljada sirijskih izbjeglica u Evropu (Njemačka, Francuska, nordijske zemlje) zbog kojih je lako pronaći žrtve i počinitelje. I Al Gharib i Anwar Raslan (58), koji je sljedeći u njemačkoj sudnici za ubistva i mučenja u zatvoru Al Khatib u Damasku, stigli su Njemačku kao izbjeglice 2014. godine.

Ali nije uvijek lako doći do osuđujuće presude u tim procesima. U septembru 2017. godine, švedski je sud sudio bivšeg sirijskog vojnika Mohameda Abdullaha. Uhapšen je zbog ratnih zločina, ali njegovo učešće u njima nije moglo biti dokazano. Fotografija na kojoj se vidi pored gomile leševa omogućila je švedskom pravosuđu da ga strpa u zatvor na osam mjeseci ali ne zbog ratnog zločina.

Prema podacima prikupljenim na portalu Justice Info sa sjedištem u Lausanni (Švicarska), švedski sudovi imaju pred sobom još pedeset slučajeva povezanih sa ratom u Siriji.