Prije 19 godina, 17. decembra 2004, a nakon provedenog žalbenog postupka, Žalbeno je vijeće potvrdilo da je Dario Kordić, “kao odgovoran regionalni političar, planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci”, a koji su bili usmjereni "na etničko čišćenje tog područja (…)”
Žalbeno vijeće smatra da se “Kordićevo sudjelovanje u kampanji progona” također odnosilo i na zločine izvršene u općini Kiseljak. Žalbeno vijeće smatra da je na osnovu dokaza o Kordićevim "političkim aktivnostima i sklonostima, njegovim snažnim nacionalističkim i etničkim stavom i njegovom željom da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije Bosne i Hercegovine, po svaku cijenu", Kordić "posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru koja je potrebna za krivično djelo progona."
Također, Mariju Čerkezu je izrečena nova kazna od 6 godina. Žalbeno vijeće u ovom slučaju potvrdilo je da je "Čerkez snosi krivičnu odgovornost za zatvaranje i protuzakonito zatočenje civila bosanskih Muslimana" u Vitezu do kraja travnja 1993. "To protuzakonito zatočenje predstavlja progon." (…) Zatočenici su bili "isključivo bosanski Muslimani" i Čerkez je ispoljio " namjeru da ih sistematski diskriminira".
Dalje, Žalbeno vijeće je zaključilo da je “Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om” i da je “rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine."
