Sveti Nikola, izvorna inspiracija za modernog Djeda Mraza, potekao je iz drevnog grada Patare u današnjoj Türkiye tokom trećeg stoljeća nove ere. Pratio ga je dobar glas zbog njegovih djela i velikodušnosti.
Legende koje okružuju veselog starog Svetog Nikolu – koji se svake godine slavi 6. decembra – nadilaze praksu poklanjanja slatkiša i igračaka djeci.
Sveti Nikola bio je kršćanski biskup iz četvrtog stoljeća iz sredozemnog lučkog grada Myra (u današnjoj Türkiye).
“Veći dio ostalog je legenda. Nema baš puno čvrstih historijskih dokaza o Svetom Nikoli,” rekao je velečasni Nicholas Ayo, autor knjige “Sveti Nikola u Americi: Božićni sveti dan i blagdan”.
Međutim, nije toliko bitno jesu li te priče istinite, rekao je Ayo, 89-godišnji umirovljeni profesor Univerziteta Notre Dame, koji je dobio ime upravo po Svetom Nikoli.
“Ne postoji Djed Mraz koji sleti na krov, ali postoji želja u srcima ljudi za bezuvjetnom ljubavlju koja ne ovisi o vašem ponašanju, već o tome da ste nečije dijete.”
Priča o Svetom Nikoli proširila se u srednjem vijeku diljem Evrope. Postao je omiljena tema za srednjovjekovne umjetnike i liturgijske predstave, navodi Encyclopedia Britannica. Zaštitnik je Grčke i Rusije, Moskve i New Yorka, kao i humanitarnih društava, djece i zalagaonica. Također je svetac zaštitnik pomoraca.
Godine 1807. italijanski mornari odnijeli su ostatke Svetog Nikole iz Myre u luku Bari na jugoistočnoj obali italijanske “čizme”. Sagradili su crkvu njemu u čast, a i relikvije za koje se vjeruje da su njegove čuvaju se u bazilici San Nicola iz 11. stoljeća u Bariju.
Dan Svetog Nikole slavi se svake godine 6. decembra, obično tako da se čarape i cipelice koje djeca preko noći ostave pune slatkišima i igračkama.
To je također prikladan datum za zaštitnika pomoraca.
“Blagdan Svetog Nikole podudara se s početkom sezone zimskih oluja na Mediteranu”, piše Ayo.
Legende koje okružuju velikodušnost Svetog Nikole pojavljuju se u tekstovima koji variraju od srednjovjekovnih rukopisa do savremenih pjesama, uključujući i priču o tome kako je posredovao u korist nepravedno osuđenih zatvorenika te kako je čudesno spasio mornare od oluja.
Jedna od najpoznatijih legendi, rekao je Ayo, prikazuje ostarjelog oca triju mladih žena koje nisu imale sredstava platiti njihov miraz. Priča se da je Sveti Nikola bacio zlatnike u čovjekov prozor i tako ih spasio.
“To je suština Svetog Nikole”, piše Ayo. “To ne zahtijeva nikakvo čudo, nikakvu lakovjernost od slušatelja, niti sujevjerje na bilo kojoj razini. Ono što je potrebno jeste samo velikodušno srce spremno dati svoje bogatstvo na samozatajan način kako bi drugi mogli upoznati duboku ljubav u svom životu.”
Čini se da je fama oko Svetog Nikole izblijedjela nakon protestantske reformacije u 16. stoljeću, osim u Nizozemskoj, gdje je njegova legenda ostala živa kao Sinterklaas. U 17. stoljeću nizozemski protestanti koji su se nastanili u New Yorku sa sobom su donijeli tradiciju Sinterklaasa.
“Nizozemci su imali Svetog Nikolu na palubi prvog broda koji je uplovio u njujoršku luku”, rekao je Ayo.
Na kraju se Sveti Nikola pretvorio u svjetovnog Djeda Mraza.
Umjetnik Thomas Nast, graver iz Morristowna, New Jersey, koji je dugi niz godina ilustrirao naslovnicu časopisa Harper’s, odigrao je ključnu ulogu u transformaciji, rekao je Ayo.
“Slijedio je opis Djeda Mraza ili Svetog Nikole i pjesmu ‘Twas the Night Before Christmas’ Clementa Clarkea Moorea”, kaže Ayo. “Dakle, tako se to promijenilo. Ali u Evropi se biskup ponekad pojavi na vratima u biskupskoj odjeći umjesto u već uvriježenoj klasičnoj crvenoj.”
