Poslanik islama Muhammed, s.a.v.a., je pri povratku s Miradža na svojoj mubarek glavi nosio tadž i zeleni saruk. Kada su ga njegovi ashabi ugledali i shvatili da je došao s Noćnog putovanja prišli su mu i čestitali. Od tog vremena omotavanje zelenog saruka postao je sunnet za muslimane.

U poznatim djelima Mevahabi-i Ledunijje i Ravzatul-Abbab zabilježen je sljedeći događaj: "Hazreti Poslanik, s.a.v.a., je desete godine po Hidžri, u mjesecu Ramazanu, poslao Imama Alija u Jemen. Lično, svojom mubarek rukom, omotao je 'amame' (saruk) oko Alijeve glave i predao mu bajrak. Postavio ga je na čelo odreda koji je brojao 300 vojnika i poslao u boj.“

Stavljanje saruka na glavu Hz. Alija prije odlaska u Jemen, potvrđuje još jednom koliko je Poslanik, s.a.v.a., smatrao važnim nošenje saruka.

Postoje tri naziva za saruk, a to su: "amame", "destar" i "fenai".

„Amame" je saruk čiji se način omotavanja smatra najljepšim. Saruk koji se omotava s gornje i s donje strane naziva se "destar". "Fenai" je vrsta saruka koji se omotava ravno, na jednom ili ponekad čak na dva nivoa.

Omotavanje glave s bijelom, zelenom ili crnom amamom je sunnet. Poslanik, s.a.v.a., je oko glave omotavao bijeli saruk. Za svog života je 34 puta omotao svoju mubarek glavu zelenim sarukom kada bi mu obavezno prišli Hz. Ali i Hz. Ebu Bekr i rekli: "Mubarek olsun!"

Jednom prilikom, kada su ashabi kirama upitali Hz. Alija zbog čega svaki put kada Poslanik omota svoju glavu zelenim sarukom oni kažu "Mubarek olsun" on je odgovorio: "Kada god Poslanik, s.a.v.a., ode na Miradž u povratku nosi zeleni saruk. Zbog toga mu čestitamo riječima 'Mubarek olsun'."

Običaj je nositi crni saruk za vrijeme borbe ili rata. Imam Ali je u bici na Hendeku, Hajberu i za vrijeme osvajanja Mekke omotao svoju glavu crnim sarukom. Ebu Muslim je poznat po nošenju crnog saruka.

Nošenje crnog saruka smatra se sunnetom isto kao i nošenje crvenog saruka. Nakon što su upotpunili svoje tarikatsko znanje Ebu Hanife i Imam Džafer-Sadik su među sedam destara koje su nosili obavezno imali i crni destar. Međutim, Ibn-i Abdis-selam je donio fetvu kojom je svakodnevno nošenje crne odjeće proglasio bid'atom. Za vrijeme Poslanikovog života crni destar se nosio samo na dan osvajanja Mekke, odnosno na dan Hidžre.

U Ta'ifi, šezdeset pete godine po Hidžri, sin amidže Časnog Poslanika, s.a.v.a., Abdullah b. Abbas ogrnuo se crnom odjećom. Vremenom je ogrtanje crnom odjećom postao adet musafira koji su ga zijaretili prilikom proputovanja Taifom. To nije bila šerijatska naredba, to je bio iskaz poštovanja.

U djelu Kutu'l-Kulub i Ihyau'l- Ulum navodi se da je nošenje crne odjeće postao običaj za vrijeme vladavine abbaskih halifa, te da se ona nosila samo određenim danima, petkom i za vrijeme bajrama. U to vrijeme, ličnosti koje su bile komplet obučene u samo jednu boju, odnosno ukoliko su nosili odjeću crvene boje nazivali su "Muhammeri", one koji su nosili bijelu odjeću "Мubeyyeze" i one koji su nosili odjeću žute boje nazivali su "Musaffere".

U suri Rahman, spominje se zelena boja kao boja džennetskih vrtova te je shodno tim kur'anskim ajetima dozvoljeno nošenje čisto zelene boje. Obzirom da je zelena boja Dženneta, a bijela najomiljenija boja, ukoliko se ne nose sa ciljem razdvajanja ili bilo koje vrste prepoznavanja nego sa ispravnim nijjetom za sreću i berićet, dozvoljeno je oblačenje u potpuno jednu od ovih boja i čak se smatra faziletom.

Nošenje crvene boje je sunnet Časnog Poslanika, s.a.v.a, a u djelu Serh-i Kebir koje je napisao Imam-i Munavi navodi se da je Poslanik, s.a.v.a., imao običaj nositi crvenu odjeću petkom i za vrijeme bajrama. Prenosi se da je povodom događaja na Gadiri Humu Poslanik, s.a.v.a., pozvao Hz. Alija i oko glave mu omotao saruk čiji je jedan kraj pustio da pada niz potiljak. Tada je rekao: "Ovako se nosi saruk i on je zaista simbol islama. Saruk je zastor između mušrika i muslimana, to je odjevni predmet po kojem se oni međusobno razlikuju."

Poslanik, s.a.v.a., rekao je: "Sve dok moj ummet na kapu omotava saruk neće skrenuti s pravog puta!" i "Nosite saruk jer je on zaista simbol meleka. Neka vam jedan njegov kraj pada niz leđa."

Praktična korist od nošenja saruka je zaštita tijela, jer on zaista u pretoplim krajevima čuva glavu od vrućine, dok isto tako u hladnim predjelima štiti od hladnoće. Posebno ako se jedan njegov kraj omota oko čela ili preko ušiju njegova zaštitna uloga se povećava.

Ne postoji potvrđen hadis koji govori o namazu koji klanja osoba sa sarukom na glavi, ali među onima koji se prenose stoji: "Dva rekata namaza klanjana sa sarukom na glavi vrijednija su od dvadeset pet rekata klanjanih bez njega a džuma namaz klanjan sa sarukom vrijedniji je od sedamdeset džuma namaza bez njega. Meleci posmatraju džuma namaz i za one koji ga klanjaju sa sarukom sve do zalaska sunca čine dovu".

Međutim, ni Poslanik, s.a.v.a., nije uvijek nosio saruk. Nekada je na svojoj mubarek glavi imao samo kapu, ponekad samo saruk, a nekad opet i jedno i drugo. Emiru'l-Mu'min Hz. Ali (k.v.) je rekao: "Džebrail, Mikail i Israfil priključili su se bici na Bedru zajedno sa hiljadama meleka. Meleci su na glavi nosili crvene, zelene i žute saruke". (Izvor: Ravzatu'l-Ahbab) Isti podatak prenosi i Zubejr (r.a.).

Saruk treba da bude dužine sedam ili devet aršina i mora biti jednobojan, nikako šaren. Kraj koji se spušta niz leđa ne smije padati duže od sredine leđa. To se smatra rasipništvom poput nošenja haljina dužih od propisanog. Ukoliko se nosi s arogancijom i uobraženošću prelazi u haram.