Aktivisti za klimatske promjene već dugo traže da ljudi prijeđu na biljnu ishranu kako bi smanjili emisiju stakleničkih plinova zbog prekomjerne konzumacije mesa.
Ali postoje sumnje u sposobnost COP-a da izvrši značajne promjene u globalnim obrascima potrošnje mesa i da takve preporuke zapravo usvoje razvijene zemlje poput SAD-a.
Glavni fokus COP28 na hranu po prvi put je "debelo zakasnio", piše akademik za životnu sredinu Tim Benton za Chatham House, s obzirom na to da prehrambeni sistemi čine trećinu svih emisija stakleničkih plinova. Ali će biti teško natjerati zemlje da pristanu na stvarne promjene u svojim obrascima potrošnje hrane jer su umotane u politiku "ekonomskog razvoja i polariziranog diskursa", tvrdi Benton. Smanjenje potražnje za mesom kosi se s planovima ekonomskog rasta mnogih zemalja, piše on, dok druge imaju ideološke zamjerke na vladinu intervenciju u promjeni ponašanja potrošača. U SAD-u, na primjer, anketa AP-a pokazala je da se velika većina Amerikanaca protivi uvođenju poreza na mesne proizvode u nastojanju da se izbori sa klimatskim promjenama.
Neki zagovornici održive hrane skeptični su prema namjeri COP28 da se pozabavi osnovnim uzrocima problema u sistemu ishrane. Jedan takav zagovornik iz Slow Fooda je primijetio da predloženi dnevni red ne uključuje konkretne mjere ili ciljeve za postizanje transformativnih promjena u prehrambenim sistemima. On predviđa da će debata na samitu o klimi "ignorirati složenost prehrambenih sistema", uključujući pitanja kao što su neravnoteža snaga, industrijska proizvodnja hrane i nesrazmjeran učinak klimatskih promjena na globalni jug. Međutim, zemlje globalnog juga i dalje gledaju na COP28 kao na "svjetionik nade" za rješavanje svojih problema poput klimatskih finansija, tehnologije i ovisnosti o fosilnim gorivima, tvrdi akademik s Oxforda Manal Shehabi.
Aktivisti za klimatske promjene već dugo traže da ljudi prijeđu na biljnu ishranu kako bi smanjili emisiju stakleničkih plinova zbog prekomjerne konzumacije mesa.
Ali postoje sumnje u sposobnost COP-a da izvrši značajne promjene u globalnim obrascima potrošnje mesa i da takve preporuke zapravo usvoje razvijene zemlje poput SAD-a.
Glavni fokus COP28 na hranu po prvi put je "debelo zakasnio", piše akademik za životnu sredinu Tim Benton za Chatham House, s obzirom na to da prehrambeni sistemi čine trećinu svih emisija stakleničkih plinova. Ali će biti teško natjerati zemlje da pristanu na stvarne promjene u svojim obrascima potrošnje hrane jer su umotane u politiku "ekonomskog razvoja i polariziranog diskursa", tvrdi Benton. Smanjenje potražnje za mesom kosi se s planovima ekonomskog rasta mnogih zemalja, piše on, dok druge imaju ideološke zamjerke na vladinu intervenciju u promjeni ponašanja potrošača. U SAD-u, na primjer, anketa AP-a pokazala je da se velika većina Amerikanaca protivi uvođenju poreza na mesne proizvode u nastojanju da se izbori sa klimatskim promjenama.
Neki zagovornici održive hrane skeptični su prema namjeri COP28 da se pozabavi osnovnim uzrocima problema u sistemu ishrane. Jedan takav zagovornik iz Slow Fooda je primijetio da predloženi dnevni red ne uključuje konkretne mjere ili ciljeve za postizanje transformativnih promjena u prehrambenim sistemima. On predviđa da će debata na samitu o klimi "ignorirati složenost prehrambenih sistema", uključujući pitanja kao što su neravnoteža snaga, industrijska proizvodnja hrane i nesrazmjeran učinak klimatskih promjena na globalni jug. Međutim, zemlje globalnog juga i dalje gledaju na COP28 kao na "svjetionik nade" za rješavanje svojih problema poput klimatskih finansija, tehnologije i ovisnosti o fosilnim gorivima, tvrdi akademik s Oxforda Manal Shehabi.
