Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i Pravde gostujući u emisiji “Telering” na RTRS-u izjavio je da je teritorij države BiH “sastavljen od dva entiteta” i da “nije u redu da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva i da je to pitanje oko kojeg se treba sjesti i dogovarati”.

Nakon ovakve izjave realno je očekivati da će RTRS u narednom periodu redovno i rado pozivati predsjednika Naroda i Pravde da gostuje u programu te televizije, s obzirom na to da politički stavovi Milorada Dodika konačno dobivaju jasnu podršku nekog političara iz entiteta Federacija BiH, a što je još važnije da takve stavove javno iskazuje jedan političar iz reda bošnjačkog naroda.

Kako se radi o političkom stavu o pitanju koje ne spada u domen dnevne politike, nego o pitanju od sudbonosnog značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, ovakva je izjava nesporno antidržavna.

Iskazani politički stav predsjednika Naroda i Pravde u vezi sa statusom države Bosne i Hercegovine i odnosom između države Bosne i Hercegovine i njenih entiteta je:

a) antiustavan i podriva Dejtonski sporazum i Ustav BiH koji u članu I/3 eksplicitno određuje da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta i to Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske,

b) suprotan odlukama Ustavnog suda BiH,

c) suprotan stavu visokog predstavnika u BiH koji je prema Aneksu 10 konačni autoritet za tumačenje civilne implementacije Dejtonskog sporazuma, a koji je u saopćenju od 11. januara 2020. godine, upravo zbog političkih stavova Milorada Dodika i stavova koje je u spomenutoj emisiji iskazao lider Naroda i Pravde, eksplicitno istaknuo i pojasnio: “U posljednjih nekoliko dana također smo često bili svjedocima pogrešnog predstavljanja statusa države Bosne i Hercegovine i odnosa između entiteta i države. Ustav jasno definira Bosnu i Hercegovinu kao državu koja se sastoji od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Ona nije sastavljena od dva entiteta, kao što se uporno i pogrešno tvrdi.”

Ilustracije radi, kako bi se ovo pitanje lakše razumjelo, opravdano je tvrditi da se čovjekovo tijelo sastoji od više dijelova ili elemenata, ali to ipak ne znači da je čovjek sastavljen ili sklapan od tih dijelova. “Sastavljanje” i “sastojanje” nisu identični pojmovi i neko ko ima političke aspiracije da upravlja cjelinom morao bi prethodno to pravilno razumjeti.

Naime, kod sastavljanja gradivni elementi cjeline (entiteti) prethode cjelini (Bosna i Hercegovina). Međutim, Ustav BiH u članu I/1 eksplicitno predviđa da će cjelina, odnosno Republika Bosna i Hercegovina, čije će zvanično ime od sada biti Bosna i Hercegovina nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država...

Slijedom toga, u svrhu pravilnog razumijevanja ovakve ustavne odredbe, nije na odmet navesti da i čovjek u toku svog života može promijeniti ime, ali to ne znači da se on promjenom imena fizički ponovo rađa ili da tek nakon toga zadobiva pravnu egzistenciju. Ono što je sastavljeno može biti i rastavljeno, dok ono što je jedinstveno može postojati i opstati samo kao jedinstveno.

Iskazani politički stav predsjednika Naroda i Pravde u vezi s izborom članova Predsjedništva BiH suprotan je Ustavu BiH i Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da:

1. Ustav BiH u članu V. propisuje da se u Predsjedništvo BiH biraju tri člana i to jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedna Srbin. Prva dva se biraju s teritorije Federacije BiH, a treći s teritorije Republike Srpske. Izbor bilo kojeg člana Predsjedništva BiH iz FBiH ne ograničava slobodu bilo kojeg birača, niti ga primorava da glasa za kandidata rukovodeći se njegovom etničkom pripadnošću. Dakle, legalno je i legitimno pravo svakog birača u Federaciji BiH da glasa za onog kandidata za kojeg procijeni da će adekvatno štititi državne interese, bez obzira na etničku pripadnost kandidata.Iskazani politički stav predsjednika Naroda i Pravde zasnovan je na “logici” da će prava i interese Bošnjaka adekvatno i jedino štiti samo advokat koji je Bošnjak, Hrvata samo advokat koji je Hrvat ili Srbina samo advokat koji je Srbin. Dakle, to je logika koja kaže “sudite o njima na osnovu toga kako se zovu, a ne na osnovu njihovih političkih postupaka i djela”.

2. Ako je mu ustavna odredba bila nejasna ili neprecizna, predsjednik Naroda i Pravde trebao je prethodno pročitati Izborni zakon BiH koji propisuje da birač koji glasa u Federaciji Bosne i Hercegovine (bez obzira na etničku pripadnost) može glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba kandidata (Izborni zakon BiH-Poglavlje 8, član 8. 1. Zakona). Dakle, kada se radi o pravu biranja (aktivno biračko pravo) građanski princip implementiran je kroz Ustav BiH i Izborni zakon BiH dok implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava treba da osigura primjenu ovog principa i u odnosu na pasivno biračko pravo.

3. Na kraju, pitanje poštivanja Ustava BiH i Izbornog zakona BiH nije pitanje oko kojeg se može “sjedati i dogovarati” kako to sugeriše predsjednik Naroda i Pravde, koji uzgred rečeno takav princip političkog djelovanja redovno kritikuje. Usvajanje ustava i zakona jeste političko pitanje, ali poštivanje i primjena važećeg ustava i zakona isključivo je pravno pitanje.

Kada se, pak, radi o famoznom legitimitetu predstavljanja, treba kazati da se njegova relevantnost pojavljuje samo u kontekstu sposobnosti da se određeno političko-pravno načelo ili pravilo ispravno razumije i shvatiti te da se na osnovu takvog razumijevanja javno iskaže odgovaran politički stav.

Legitimitet političkih stavova u direktnoj je zavisnosti od intelektualnih kapaciteta i sposobnosti da se neko političko-pravno pitanje prethodno pravilno razumije. U tom smislu, i participacija u političkom životu, bez potrebne kompetencije pojavljuje se potpuno nelegitimnom.

Na kraju, sve ukazuje da izneseni politički stavovi predsjednika Naroda i Pravde predstavljaju još jedan od dokaza da nije sazrjelo vrijeme za zatvaranje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.