Bivši specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabriel Escobar u martu ove godine je dao izjavu koja je trebalo da bude upozorenje Miloradu Dodiku.

„Ne mislim da osiromašeni entitet od 750.000 ljudi, koji stalno povećava svoj dug, ima kapacitet da se suprotstavi NATO-u ili da proglasi nezavisnost koja bi bila održiva“, kazao je Escobar.

Izjava je izazvala dosta pažnje, prije svega zbog procjene broja stanovnika u entitetu Republika srpska. Escobara niko nije zvanično demantirao, iako broj umnogome odudara od procjena koju povremeno objavljuje Zavod za statistiku Rs. Taj Zavod je nedavno objavio očigledno prenapuhan podatak da u entitetu Rs trenutno živi 1.114.000 stanovnika. S druge strane, procjena Federalnog zavoda za statistiku je da u Federaciji BiH živi 2.150.000 stanovnika. Dodaju li se ovim brojevima podaci za Brčko Distrikt, proizilazi da u Bosni i Hercegovini trenutno živi 3.350.000 stanovnika. To bi, opet, značilo da je broj stanovnika u našoj zemlji u odnosu na Popis 2013. godine smanjen tek za 180.000, što je uzimajući u obzir konstantan negativan prirodni priraštaj i odlazak velikog broja ljudi u zemlje Zapadne Evrope, preoptimističan i nerealan podatak.

KOLIKO NAS STVARNO IMA?

Zvanične procjene ukupnog broja stanovnika dodatno se mogu ozbiljno dovesti pod sumnju ukoliko se koriste podaci iz različitih baza, poput broja zaposlenih, nezaposlenih, penzionera, studenata i učenika. Uporedni podaci za entitete potvrđuju da u Federaciji BiH živi duplo više stanovnika, ali otkrivaju i niz drugih zanimljivih podataka. 

Tako Federacija ima značajno više zaposlenih u odnosu na Rs, 550 u odnosu na 290 hiljada. Federacija ima i duplo više učenika u osnovnim (167.000:85.000) i srednjim školama (70.000:35.000), kao i studenata (53.000:27.000). U Federaciji je povoljniji i odnos broja zaposlenih i penzionera. Na 550.000 zaposlenih Federacija ima 440.000 penzionera. U Rs je taj broj skoro izjednačen. Na 290.000 zaposlenih Rs ima 283.000 penzionera, što znači da jedan radnik „hrani“ jednog penzionera. Takav omjer je dugoročno neodrživ i predstavljat će sve veće opterećenje. Zaduženost Rs iznosi 6,4 milijardi KM i jednaka je zaduženosti Federacije BiH. Ali, u odnosu na broj stanovnika, broj zaposlenih i entitetski BDP, duplo je veća.

Zaduženost Rs-a iznosi 40 posto BDP-a, rapidno raste i prijeti da stanovnike manjeg entiteta uvede u spiralu zaduživanja iz koje će biti nemoguće izaći. S druge strane, Federacija je umjereno zadužena, generira oko 70 posto proizvodnje i dobiti u BiH, a sam Kanton Sarajevo ubire više PDV-a od kompletne Rs. Prosjećna penzija i radnička primanja su u Rs niža za 20 posto u odnosu na Federaciju BiH.

Aktivno stanovništvo u Rs iznosi 790.000 ljudi, a u Federaciji skoro duplo više - 1.550.000. Ako se tome dodaju djeca ispod sedam godina i stanovništvo koje nije evidentirano u pomenutim kategorijama, procjena je da u Bosni i Hercegovini trenutno živi od 3 do 3,1 miliona stanovnika.

Dodatnim analizama demografskih podataka po kantonima i gradovima, moguće je napraviti i procjenu etničke strukture stanovništva. Te procjene govore da u Bosni i Hercegovini trenutno živi najmanje 56 posto Bošnjaka (oko 1,7 miliona) 30 posto Srba (oko 900.000), 11 posto Hrvata (oko 330.000) i 3 posto Ostalih (oko 70.000). Uzimajući u obzir trendove, u narednim godinama će vrlo izvjesno doći do dodatnog povećanja postotka Bošnjaka, koji će zajedno sa Ostalima uskoro činiti dvije trećine građana u Bosni i Hercegovini.

„BOŠNJAČKI DEMOGRAFSKI OPORTUNIZAM“

Kada je u januaru 2022. godine u izvještaju Instituta za vanjsku politiku Univerziteta “Johns Hopkins” i “Wilson centra“, kao jedan od ključnih problema u Bosni i Hercegovini označen „bošnjački demografski oportunizam“ reakcije su bile rijetke i sporadične. Tek su rijetki u političkim i medijskim krugovima u Bosni i Hercegovini shvatali poruku izvještaja čiji je glavni autor američki lobista Edward P. Joseph.

A poruka je bila više nego jasna: jedan od problema Bosne i Hercegovine je i (pre)veliki postotak bošnjačkog stanovništva. U krugovima za čije je potrebe pisan ovaj izvještaj očigledno raspolažu procjenama sličnima našim - da postotak Bošnjaka u Bosni i Hercegovini nezaustavljivo raste. 

S obzirom na to da su Bošnjaci uglavnom muslimani, alarmi su upaljeni. Država u Evropi sa izrazitom muslimanskom većinom koja je politički faktor, za mnoge je - problem!

Naročito je to problem za nacionalističke politike koje oličava spreg SNSD-HDZ i koje političkim sredstvima planiraju zadržati ratna postignuća i dominaciju koja im omogućava dvotrećinsku vlast na državnom nivou.

Šta uraditi, kako riješiti taj „problem“? Osmišljeno je jednostavno, diskriminatorno rješenje: koliki god da bude postotak Bošnjaka, njihov utjecaj u vlasti i institucijama kroz ustavna i zakonska rješenja svesti na jednu trećinu u Bosni i Hercegovini i jednu polovinu u Federaciji.

Ili obrnuto: koliko god da bude Srba imat će kontrolu nad polovinom Bosne i Hercegovine u entitetu Rs i trećinom vlasti na državnom nivou, i koliko god da bude Hrvata imat će mogućnost blokade i kontrolu nad Federacijom BiH, te trećinu vlasti na državnom nivou.

Da je Edward P. Joseph samo javno izgovorio ono što se duže vrijeme pripremalo u američkoj i evropskoj kuhinji, postat će jasno tokom pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Na bošnjačke predstavnike, prije svih na predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, je vršen pritisak da prihvati rješenja koja trajno slabe poziciju Bošnjaka, a jačaju poziciju Hrvata u Federaciji BiH. Nakon što je scenarij „dobrovoljne predaje“ propao, uslijedila je primjena pravno-političke sile. Nametanje izmjena Izbornog zakona u izbornoj noći, suspenzija Ustava FBiH na jedan dan i brutalno odstranjivanje iz vlasti stranaka koji predstavljaju dvije trećine izborne volje bošnjačkih i probosanskih birača, projekat je kojim se pokušava riješiti „bošnjački demografski oportunizam“.

Izborni gubitnici iz Trojke, potpomognuti bizarnim političkim pojavama poput Rame Isaka i Elzine Pirić, svojim pristankom da pod takvim okolnostima uđu u vlast, „legitimizirali“ su ovaj projekt. Istovremeno, najvećoj bošnjačkoj i bh. stranci SDA se pokušavaju nanijeti trajne štete kroz montirane sudske procese i satanizirajuću medijsku kampanju.

Posljedicama svjedočimo u proteklih nešto više od godinu dana: Bošnjaci su u državnoj vlasti svedeni na ispod jedne trećine, SNSD i HDZ su preuzeli potpunu kontrolu nad bitnim sektorima poput sigurnosti, finansija i cestogradnje, a pozicije koje je nauštrb Bošnjaka Trojka prepustila ovom srpsko-hrvatskom spregu treško je više i pobrojati.

ŠTA SLIJEDI?

Koliko ovakvo stanje može potrajati? Može li projekt sputavanja bošnjačkog političkog faktora, koji je trenutno na djelu, izdržati pritisak demografskih trendova, po kojima je izvjesno da će Bošnjaka za desetak godina godina biti značajno više od 60 posto, a onih koji govore bosanskim jezikom i glasaju za probosanske stranke više od dvije trećine? Šta slijedi ako se nastave trenutni ekonomski trendovi? Šta ako entitet Rs postane ekonomski neodrživ? Šta kada se „bošnjački demografski oportunizam“ više ne bude mogao kontrolirati političkim i pravnim inžinjeringom...?

Odgovori na ova pitanja zavisit će, naravno, od razvoja situacije u svijetu, koja će se reflektirati na cijeli region, ali prije svega od samih Bošnjaka i njihove političke zrelosti.

Prvi, možda i najvažniji korak ka toj zrelosti bi mogao biti drastično uskraćivanje podrške, već na narednim izborima, političkim strankama i njihovim liderima, koji su bili spremni da zbog svojih fotelja prodaju interes naroda. To je preduvjet da Bošnjaci ponovo postanu faktor bez kojeg se ne može odlučivati o njihovoj, ali i o sudbini njihove države.

I, naravno, bošnjački političari moraju nastaviti sa probosanskim i proevropskim politikama koje mudro vode od uvođenja višestranačke parlamentarne demokratije. Bošnjaci nemaju pravo na greške, a pokušaj dominacije, nametanja volje drugim narodima i građanima Bosne i Hercegovine bila bi opasna greška, nepravičan i neprovodiv projekt. S druge strane, dominacija pozitivnih politika koje vode pomirenju, ekonomskom napretku i prosperitetu, ubrzanju evropskih i NATO integracijskih procesa, jačanju patriotske emocije i osjećaja pripadnosti zemlji u kojoj su rođeni i bošnjački i srpski i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini sasvim je realan i provodiv politički projekt.