Djeca Palestine vole fudbal. "Kao i djeca posvuda, igraju gdje god mogu", kaže Susan Shalabi, potpredsjednica Palestinskog fudbalskog saveza, za Fourfourtwo. “Javna zelena površina je vrlo ograničena, pa ih često možete naći kako se igraju na ulicama svog susjedstva, na užas njihovih porodica koje strahuju za njihovu sigurnost zbog prometa. Ili zato što se brinu da bi zalutala fudbalska lopta mogla razbiti prozor ili ulupiti nečiji auto.”

Tokom posljednjih godina, FS se obavezao osigurati mini-pitch terene u raznim gradovima i mjestima diljem Pojasa Gaze, Zapadne obale i Istočnog Jerusalema. “Još uvijek nema dovoljno da se primi sve veći broj dječaka i djevojčica koji vole igru,” nastavlja Shalabi. “Mnogi su zatvoreni ili uništeni, ostavljajući djeci malo mjesta za igru.”

Od oktobra usred eskalacije arapsko-izraelskog sukoba nigdje se u Palestini ne igra fudbal. Ipak, usred takve smrti i očaja, palestinska reprezentacija je nastupala. Iako su u pitanju daleko veći problemi, nije bilo lahko selektoru Makramu Daboubu. U novembru su odigrane prve palestinske kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. Ovog mjeseca bit će u Kataru na Azijskom kupu, glavnom natjecanju na ovom kontinentu.

Palestina ima šanse otići na SP. Ekipa  je svakako sposobna napredovati dalje od drugog kruga, mora završiti na prva dva mjesta u grupi koju čine Australija, Liban i Bangladeš kako bi po prvi put došla do završne faze kvalifikacija.

Nakon remija 0-0 s Libanom u novembru, došao je poraz od Australije 1-0 u utakmici koja je mogla otići na bilo koju stranu. U martu se susreću s Bangladešom u mečevima koji će biti ključni koja će ekipa proći dalje.

Rezultat meča protiv bi možda bio drugačiji da se utakmica zapravo odigrala u Palestini, kako je prvobitno bilo planirano. Da je Australija došla u grad Ramallah na Zapadnoj obali, na tijesnom terenu s 15.000 navijača, to bi vjerojatno bila najveća takmičarska utakmica ikada odigrana na palestinskom tlu. “Stvarno smo se veselili što ćemo igrati protiv Australije na našem domaćem terenu,” kaže Daboub. "To bi bila prava prednost za nas, a vrlo teško za Australiju."

Mjesto održavanja prebačeno je u Kuvajt zbog sigurnosnih razloga. Palestinski FS  postao je punopravni član FIFA-e tek 1998. nakon mnogo godina pokušaja. “Desetljećima smo se borili za priznanje od AFC-a i FIFA-e,” kaže Shalabi. Godine 1928., dok je Palestina još bila pod britanskim mandatom, članovi jevrejske zajednice osnovali su udruženje i pridružili se FIFA-i. To se tijelo pretvorilo u Izraelski fudbalski savez nakon što je ta država nastala 1948. Vrata za Palestinu ipak nisu ostala otvorena. “FIFA ne dopušta postojanje dva saveza na istom geografskoj teritoriji”, kaže Shalabi.

Fudbalski odnosi između saveza Palestine i Izraela, koji je 1974. godine napustio Azijsku fudbalnu konfederaciju pod pritiskom arapskih članica, i dalje su ledeni. Timovi se nikada nisu susreli, unatoč optimističnoj ideji tadašnjeg predsjednika FIFA-e Seppa Blattera o mirovnoj utakmici 2015. "Aktivno su blokirali naš ulazak u FIFA-u", jada se Shalabi.

Iako nije bio dio globalne obitelji, fudbal u Palestini je rastao. U posljednjoj četvrtini 20. stoljeća pojačani su napori da se igra iskoristi kao način održavanja i razvoja nacionalnog identiteta. Lige na dvije glavne teritorije, Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, ojačane su i nastavljaju se kada se napetosti smire.

Sportu su pomogla i vanjska događanja. Prvi sporazum iz Osla bio je značajan korak. Politički dogovori su na kraju propali, ali su indirektno doveli do nezaboravne utakmice reprezentacije. Tog oktobra, ekipa sastavljena od lokalnih palestinskih igrača suočila se s timom francuskih veterana s legendarnim Michelom Platinijem, koju je gledala velika publika u Jerichu. Godine 1995., nakon višestrukih zahtjeva, Palestina je dobila privremeni status članice FIFA-e i postala službena članica tri godine kasnije.

Zamjenik predsjednika Palestinskog fudbalnog saveza George Ghattas kasnije se prisjetio da je "val emocija preplavio palestinsko izaslanstvo, usred gromoglasnog pljeska izaslanika nacionalnih saveza iz cijelog svijeta". Glasanje je okončano jednoglasno, a čak se i izraelski izaslanik isprva protivio, da bi na kraju podržao prijedlog.

Za ljude bez doma to je bio važan trenutak. "Imati pravu reprezentaciju veliki je simbol našeg nacionalnog identiteta", blista Shalabi. "Fudbal je jedna od rijetkih platformi putem koje naši mladi mogu biti istinski ponosni na svoj identitet i pokazati ostatku svijeta Palestinu kakvu inače niko ne vidi."

Od tada se kvalitet fudbala u Palestini stalno popravljala. Klubovi sada igraju u drugorazrednom azijskom kontinentalnom takmičenju, AFC Cupu, iako su se Jabal Al-mukaber, prvaci Premier lige Zapadne obale i ovosezonski predstavnik, morali povući u novembru jer ih je rat spriječio. Reprezentacija se 2018. popela na 73. mjesto na FIFA-inoj ljestvici, a prethodne godine dospjela je na naslovnice prestigavši Izrael.

To je postignuto unatoč komplikacijama kod kuće, čak i u relativno mirnim vremenima kada je Izrael kontrolirao pristup i izlazak iz Gaze, često opisivane kao "najveći zatvor na svijetu". Klubovima, a posebno reprezentaciji, može biti izuzetno teško natjecati se.

Prije 11 godina Sepp Blatter je pozvao Izrael da ukloni takva ograničenja, ali ona su ostala na snazi i sada su jača nego ikada. Za kvalifikacije u novembru Daboub je pozvao tri igrača iz Gaze. Ibrahim Abuimeir, Khaled Al-nabris i Ahmed Al-kayed ipak nisu uspjeli izaći s teritorije. Uoči Azijskog kupa, nije očekivao da će se to promijeniti. "Mislim da nam se neće pridružiti zbog zatvaranja prijelaza Rafah", rekao je, misleći na graničnu tačku između Gaze i Egipta. Dva druga igrača iz Gaze bila su u timu jer Mohammed Saleh i Mahmoud Wadi igrali za klubove u Degiptu. Wadi je bio kod kuće 2014. kada je Izrael bombardirao Gazu.

Jordanski novinar sastavio je početne postave sastavljene od palestinskih igrača koji su ubijeni. Jedna od Shalabijevih dužnosti je bilježenje smrti registriranih igrača. To je užasno, pogotovo kad primi vijest, često popraćenu slikama muškaraca i dječaka nasmijanih u svojim torbicama.

Palestina je 14. januara započela svoju kampanju na Azijskom kupu teškom utakmicom protiv Irana na stadionu Education City Al Rayyan,. Naredne utakmice su sprotiv UAE i Hong Konga. Iako će biti teško, Palestina ima šansu.

Od 24 ekipe koje započinju turnir, samo osam odlazi kući nakon grupne faze. Palestina se pojavila na svakom od posljednja dva kontinentalna natjecanja – 2015. su to učinili zahvaljujući uspjehu na sada već nepostojećem AFC Challenge Cupu, takmičenju rezerviranom za zemlje u razvoju a 2019. kvalificirali su se na tradicionalan način. Ipak, još uvijek nisu pobijedili, a postigli su do sada samo jedan gol u šest utakmica. Biti bolji je njihov cilj. Ali to neće biti lako. "Kada su se održavale kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, bili su zabrinuti za svoje porodice u Palestini", kaže selektor. “Stalno su bili na telefonima i bilo im je teško usredotočiti se, što je bilo savršeno razumljivo s obzirom na okolnosti. S druge strane, jako sam zadovoljan kvalitetom izvedbe, borbenim duhom i porodičnom atmosferom u ekipi.”

U raznolikoj ekipi vlada pravo zajedništvo. U reprezentaciji igraju fudbaleri iz inozemstva kao što je Oday Dabbagh rođen u Jerusalemu, koji igra za Charleroi u Belgiji ili Tamer Seyam, koji igra na u Tajlandu za PT Prachuap. Prati ih i velika dijaspora, najveća populacija palestinaca izvan arapskog svijeta je u Čileu, gdje živi oko pola miliona ljudi palestinskog porijekla.

Deportivo Palestino, osnovan 1920., nedavno je završio na četvrtom mjestu u prvoj ligi zemlje, kvalificiravši se za Copa Libertadores. Igrači poput Camila Saldane i Jonathana Cantillane, rođeni su u Čileu i predstavljaju Palestinu.

Postoji i nekoliko onih koji igraju ili su igrali za timove u Izraelu, uključujući Ataa Jabera, koji je imao izbor predstavljati ili Izrael ili Palestinu. Veznjak je bio kapiten Izraela U-21 2015. godine. Nakon što je odigrao više od 150 utakmica za Maccabi Haifa i Bnei Sakhnin, sada živi u Azerbajdžanu. Godine 2023. Jaber je iz Izraela prešao da igra za Palestinu, bijesan nakon što su palestinske porodice nasilno uklonjene iz svojih domova u istočnom Jerusalemu. Ta je odluka naljutila mnoge u Izraelu.