Deveti novembar 2020. godine bio je sudbonosni dan za muslimansku zajednicu u Austriji, ali i za sve aktiviste za ljudska prava muslimana u Evropi. Naime, toga dana je izvršena operacija “Luksor”, koja je bila najveća policijska racija u poslijeratnoj Austriji. Imala je za cilj “odsjeći korijene političkog islama”, prema riječima Karla Nehammera, tada ministra unutrašnjih poslova, a kasnijeg kancelara Austrije. Tog dana na konferenciji za medije on je poručio da je “Muslimansko bratstvo jedan od najistaknutijih aktera političkog islama”.

Državno tužilaštvo u Grazu je više od godinu i po dana istraživalo oko 70 muslimana prije nego što je u raciji više od 900 policajaca pretreslo desetine zgrada i privelo 30 osoba na hitno ispitivanje. Traumatizirani su i članovi njihovih porodica i djeca.

Njima su imovina, računi, firme i udruženja u vrijednosti većoj od 20 miliona eura blokirani, što je uzrokovalo socijalne i ekonomske probleme za njihove porodice. Prisluškivanje telefona optuženih austrijske vlasti koštalo je više od pola miliona eura. Međutim, operacija “Luksor” u sudskom dijelu doživjela je totalni fijasko jer se navodi iz optužnice nisu mogli dokazati, a pokrenute su i kontratužbe protiv zaštićenih svjedoka za klevetu, koje je Sud potvrdio.

Desetog januara 2023. godine Viši regionalni sud u Grazu odbacio je optužbe za “terorizam” protiv austrijskog politologa, univerzitetskog profesora i aktiviste za ljudska prava dr. Farida Hafeza, dvije godine nakon što su vlasti izvršile raciju u njegovoj kući i zamrznule njegovu imovinu. U odluci na deset stranica navodi se da nema daljeg pravnog postupka protiv Hafeza jer optužbe protiv njega nemaju dokaza.

“Nakon 791 dana pravnog progona, traumatizirane djece, nespavanja, zatvorenih bankovnih računa, blokirane imovine i egzodusa u Sjedinjene Države, Viši sud je presudio da su optužbe za terorizam protiv mene lažne”, napisao je Hafez na Twitteru.

Hafez, koji je bio profesor na Univerzitetu u Salzburgu, detaljno je u videosnimku i nizu postova na Twitteru opisao kako je njegova kuća pretresena rano ujutro 9. novembra 2020. godine, a policija je uperila oružje u njega i njegovu porodicu.

Prema nalogu za pretres koji je koristila policija, Hafez je optužen da podržava svrgavanje egipatskog predsjednika Abdela Fataha el-Sisija. Hafez je rekao da mu je policija postavljala niz pitanja o njegovom odnosu prema islamofobiji i islamu u Austriji, kao i o hobijima i ponašanju njegove porodice.

Hafez, koji je sada profesor na Williams koledžu u SAD-u, prepoznatljiv je po godišnjem izvještaju o evropskoj islamofobiji, koji objavljuje turska Fondacija SETA, i jedan je od osnivača Austrijskog muslimanskog omladinskog udruženja. On je bio i gostujući profesor međunarodnih studija na Williams koledžu i viši istraživač na The Bridge Initiative Univerziteta Georgetown.

Dokumentarni film koji je Al Jazeera objavila u maju 2022. godine pod nazivom “Austrijska operacija 'Luksor': antiterorizam ili islamofobija?” istražuje šta se dogodilo 9. novembra 2020. godine. Činjenice koje su objavljene u filmu su značajno utjecale na okončanje sudskog procesa.

Termin politički islam bio je glavno oruđe konzervativnog bivšeg austrijskog kancelara Sebastiana Kurza za kriminalizaciju islama i muslimanskog civilnog sektora. Džamije su ilegalno zatvorene i kasnije ponovo otvorene, a zabrana hidžaba je uvedena, ali je kasnije ukinuta, sve na osnovu borbe protiv popularnog, ali zlonamjernog termina politički islam.

Hafez navodi da je ishod operacije “Luksor” totalni neuspjeh jer Sud nije dokazao navode iz optužbe.

“Austrijski sud je presudio da je devet osoba koje su se žalile u pravu, a da je racija bila nezakonita. Odbačeni su predmeti protiv više od 25 optuženih. Prisluškivanje je ocijenjeno kao nezakonito. Svjedoci protiv optuženih su ili povukli svoje izjave ili su izgubili u parničnom postupku. Drugim riječima, cijela operacija se urušila kao kula od karata. Ipak, više od 70 optuženih i dalje pati od posljedica racije. Većina njihovih bankovnih računa i imovine još uvijek je zamrznuta. Firme su ekonomski uništene, a djeca su traumatizirana. Ljudi nisu bili u mogućnosti da zadrže ili nastave svoj posao”, smatra Hafez.

U proteklom vremenu pozitivno je da su izvještaji domaćih medija sve više kritičniji prema operaciji, iako su neki provladini mediji ignorirali sudski ishod procesa, nakon što su bili aktivni dio propagande Vlade.

“I dok su opozicioni parlamentarci tražili više informacija o nedosljednostima i kontradiktornostima operacije 'Luksor', ministarstva unutrašnjih poslova i pravosuđa odbila su da je komentiraju. Stoga tek treba odgovoriti na fundamentalna pitanja: šta je zaista pokrenulo istragu koja je dovela do operacije 'Luksor'? Da li je to bio navodni 'terorizam' u Egiptu i Izraelu, kao što je sugerisano u nalogu za pretres? Da li je operacija 'Luksor' pokrenuta zbog dojava stranih obavještajnih službi? Da li su političari vršili pritisak na državnog tužioca i obavještajne službe?”, pita se Hafez.

Kada je on zatražio da se obustavi istraga, regionalni sud ustvrdio je da njegove “aktivnosti u pripremi takozvanog izvještaja o islamofobiji i aktivnosti s Inicijativom za most na Univerzitetu Georgetown imaju za cilj širenje borbenog izraza 'islamofobija' s ciljem sprečavanja bilo kakvog kritičkog angažmana o islamu kao religiji... kako bi se uspostavila islamska država”.

Drugim riječima, njegov akademski rad kroz istraživanja o islamofobiji ili antimuslimanskom rasizmu protumačen je kao teroristički čin, odnosno nastojanje da se uspostavi islamska država.

“Ova odluka je potkrijepila moju sumnju da je istraga protiv mene kao javnog antirasističkog univerzitetskog stručnjaka bila neka vrsta kazne za moje kontinuirane kritike kriminalizacije islama i diskriminacije muslimani od Austrijske vlade pod vodstvom Kurza”, pojašnjava Hafez.

On poručuje da je operacija “Luksor” poslala jasnu poruku muslimanskom civilnom društvu i akademskoj zajednici.

“Bila je to poruka zastrašivanja, upozorenje da će bilo kakva nezavisna muslimanska politička organizacija, koja protestira zbog nepravde u državi i izvan nje, rezultirati gušenjem, počevši od prve generacije imigranata Egipćana koji demonstriraju protiv Sisijevog režima, do javnih kritika kršenja ljudskih prava i vjerske slobode, što se manifestira u mom radu. Nezavisni pravosudni sistem je dosljedno osuđivao ovu operaciju. Ipak, dvije godine nakon racije, tri četvrtine optuženih je i dalje u pravnom vakuumu, čekajući da se neosnovana istraga konačno zaustavi. Društvena šteta i gubitak godina života oštećenih pojedinaca i njihovih porodica nikada se ne mogu vratiti”, zaključuje Hafez.

Ovaj sudski spor neodoljivo podsjeća na “Sarajevski proces” koji su komunističke vlasti provodile 80-tih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji, ali i na aktuelne sudske procese u arapskim državama gdje su na vlasti diktatori ili nasljedne monarhije koje ne dozvoljavaju drugačija mišljenja bez obzira na to da li ona dolaze od vjerskih ili akademskih lidera, iz medija, kulture, NVO sektora, studenata…

Migracije koje traju više desetljeća od Istoka prema Zapada često su iskorištavane da potvrde tezu da su zapadna društva slobodna i prosperitivna, za razliku od prije svega arapskih država koje imaju ogromna bogatstva ali ne i pravedno društvo. Međutim, sekularni odnos Zapada koji se kroz kršćansku osnovu odnosi prema islamu otkriva licemjerstvo zapadne civilizacije. Tu je pojavu na najslikovitiji način opisao egipatski doktor i pisac Mustafa Mahmud pred svoju smrt riječima:

 “Kada zapadni političari izjavljuju da oni nemaju ništa protiv islama kao vjere i da nisu neprijatelji islama, oni su na jedan način iskreni u tome. Oni, zaista, nemaju ništa protiv toga što mi klanjamo, postimo, obavljamo hadž, cijele dane i noći provodimo u ibadetu, zikiru, dovi… Oni nemaju ništa protiv obredoslovnog islama. Oni nemaju ništa protiv da cijeli ahiret bude nama. To njih uopće ne zanima i o tome uopće ne razmišljaju. Međutim, njihovo neprijateljstvo i borba usmjereni su ka drugoj vrsti islama, islamu koji im predstavlja konkurenciju u upravljanju svijetom i njegovoj izgradnji na drugim vrijednostima. Islamu koji za njih predstavlja konkurenciju je onaj koji sebi traži prostor za aktivno učešće u tokovima života. Islamu koji želi da izgradi drugačiji kulturni put, da izgradi druge vrijednosti u međuljudskim odnosima, druge modele umjetnosti i misli…

Islamu koji želi da unaprijedi nauku i tehnologiju, ali s potpuno drugim ciljevima koji su suprotni nadmoći, osvajanju, neprijateljstvu i monopolu. Političkom islamu koji ide dalje od ličnog preobražaja pojedinca do preobražaja društva, civilizacije i kompletnog svjetskog poretka. U ovom slučaju kompromis ne dolazi u obzir i ne postoji niti djelić tolerancije. Naprotiv, riječ je o žestokom ratu. Svako će na tebe ispaliti svoje oružje. Zapadni stil života danas se pretvorio u dobro naoružanu tvrđavu koja ne prihvata nikakvu konkurenciju niti alternativu. Sukob je kader (sudbina) svakog onog ko pokuša da islam izvede iz džamije i tekije.”

Iz navedenog jasno je zašto je Zapad kreirao ovaj termin, a to su vrlo brzo prihvatili sekularisti i liberali u arapskom svijetu. I jednima i drugima odgovaraju muslimani koji su fokusirani na ahiret i unutrašnja duhovna pitanja te za materijalistički društveno-politički tok periferne teme. Zbog toga, i jedni i drugi su davali i dalje daju podršku onim grupama, pokretima, džematima, organizacijama koje teže ka izolaciji iz društva, parcijalnoj primjeni islamskih propisa, nemiješanju u državne poslove. Jednostavno, svi oni koji ne promišljaju i ne promoviraju sveobuhvatnost islama jesu direktni ili indirektni saradnici Zapada, sekularista, liberala, nasljednih demokratija ili monarhija u muslimanskom svijetu. To se jasno vidi kroz gušenje demokratije u Alžiru i Egiptu i pokušaj državnog udara u Republici Türkiye.