Priča o Ons Jabeur (Ksar Hellal, Tunis, 26 godina) je prijetila da postane poput mnogih sličnih priča o prolaznim talentima u tenisu. Prije deset godina, kada je imala samo 16 godina i već pokazivala naznake moćnog talenta, osvojila je juniorski Roland Garros i postala prva sjevernoafrička prvakinja takvog turnira.
Međutim, kasnije se zaplela u mreže koje ometaju uspješan prelaz iz juniora među profesionalce. "Bilo je frustrirajuće, jer vidjela sam da su mnogi igrači s kojima sam dijelila tu pozornicu već bili među 50 ili 20 najboljih na svijetu", priznala je ovih dana u Wimbledonu, gdje ne samo da napreduje, već se približava samom vrhu.
Malo po malo, ide tamo gdje joj je mjesto, a njezino je ime sve češće u vijestima. Nedavno je osvojila svoj prvi turnir, onaj u Birminghamu, postavši tako prva Arapkinja, osvajačica teniskog turnira.
Prije toga probila je još jednu barijeru došavši do finala u Moskvi (2018.) i Charlestonu (2021.), ali sada želi nešto više. Nije joj dovoljno da bude prva Arapkinja među osam najboljih u Wimbledonu ili ona koja je otišla najdalje na Grand Slamu, kada je došla do četvrtfinala na prošlogodišnjem Australian Openu.
Ne vrijedi ni to što je već sada nadmašila rekord koji je Selima Sfar postavila 2001. godine, kada je postala 75. na svijetu i tako ušla u historiju kao najbolje plasirana arapska teniserka ikada. Ons Jabeur želi više. "Nije lako biti jedina Arapkinja na touru ", kaže ona. “Ali nikad se ne zna, možda neko gleda televiziju i želi jednog dana biti na mom mjestu. Želim poslati poruku: ako sam ja uspjela, mogu i drugi, pokušavam nadahnuti druge generacije koje dolaze.“
Tunižanka je ove sezone igračica s najviše pobjeda (32) a u Londonu potvrđuje ono što se već pretpostavljalo, da je jako dobra i da je zadovoljstvo gledati je kako igra, da je dobro pratiti njezin nepredvidljiv i kreativan stil. "Ona ne nadahnjuje samo Arapkinje, već sve nas, uključujući mene", kazala je za nju veteranka Venus Williams (40).
“Imam jako, jako visoke ciljeve, ciljam visoko. Želim biti broj jedan i osvojiti Grand Slamove. Do sada sam išla polako, ali mislim da sam na dobrom putu. Radim jako i puno”, kaže Jabeur. Uz nju je suprug Karim Kamoun, koji se brine za njenu fizičku spremu i njen sunarodnjak Issam Jellali, koji joj je trener.
Kada je počinjala, dobila je nekoliko ponuda sa američkih Univerziteta koje je odbacila, jer je radije htjela trenirati kod kuće, uz nekoliko treninga na akademijama u Francuskoj i Belgiji.
"Kad vidim Francuze, Amerikance ili Australce zajedno na terenu, mislim da je to ono što želim za arapski svijet, da bude sve više muških i ženskih igrača", zaključuje tuniška teniserka koju već sada upoređuju sa Marokancima Hichamom Arazijem ili Younesom El Aynaouijem, koji je osvojio pet turnira i bio 14. na svijetu.
